Reciklaža

Točno se bavim mišlju da se i ja kandidiram za precjednicu. Ono, složim dobar program i kad me biračko tijelo prepozna ko najbolje rješenje svekolikih pitanja u roku od prvog mandata stvorim od Hrvatske novi Eldorado.

Pa nije to tak teško. Mislim slagat plan za kandidirat se. Svi ste vidjeli najfriškiji primjer, u to sam sigurna. Žena lijepo kaže da je sve došlo tolko spontano, ko i knjiga, i slike i izložba ( tu nastaje možda manji problem - ne slikam, al mogu proslikat ako je potrebno; pa neću oslikavat Sikstinsku kapelu, malo namrljat nešta na papir i eto ga ). Pa neće obećavat ono šta ne može ispunit ( to svakako; kud ću obećavat, ništa ne treba obećavat ako od samog početka sve dolazi spontano, znači šta se uspije - uspije, šta ne - više sreće s idućim precjednikom ). Pa sama njena pojava izvodi državu iz krize ( šta tek reći o mojoj pojavnosti, a da ne ispadne hvalite me usta moja, eto vam fotke pa gledajte, otkud znam jel moja pojava može tako djelovat da se kriza prepadne pa netragom nestane ). Pa bi legalizirala prostituciju i marihuanu ( to inače smatram stvarima od krucijalnog značaja za svekoliki boljitak, šta je država bez legalizacije onoga šta samo može usrećit ljude ). Pa bi ko pobornik ljepote i plastike uvela da sve žene, i to po povoljnim cijenama, sebi omoguće jednu dobru plastiku ( eto meni problema; ja stalno pljujem po plastičnjačama, pa ću morat okrenut ploču i započet hvalospjeve i ditirambe o svekolikim benefitima plastičnjave ko antikriznog sredstva za svaštanešta ). Pa sa aktualnim premijerom, osim ljubavi za književnost i umjetnost, dijeli i anemiju ( to sam ko dijete imala, šopalo me koječime da mi poprave krvnu sliku i stalno me plašilo doktorima, valjda će mi se to priznat ako se kandidiram ). Pa od političarki cijeni gospođu Merkel i Vanessu Mae, za koju izrijekom tvrdi da je bila premijerka ( eto ti...prvu zato šta žustro navija, a drugu zato šta svira violinu pa onda ispadne da je riječ o Theresi May koja ne zna svirat violinu ). Sve se odvija pod parolom "svi će bit zadovoljeni", naročito žene jer se priča o reciklaži i sve će izgledat približno ko kandidatkinja ( tu sam se već pogubila ko prase u Teheranu; jel to onda znači da će u žene utrpavat recikliranu plastiku tipa onu od najlonkesa i čaša od jogurta? )

Ostala sam ko začuđeni svatovi, života mi moga. Ubilo me u pojam to šta nemam adekvatan veltanšaung i pojavu da krizu stjeram u tri vražje matere čim otvorim usta.
Možda je ipak bolje da se držim podalje od politike. Bilo bi mi pametnije nekako stupit u kontakt sa onom curom šta prodaje mandarine ko mahnita, pa da uz mandarine ide i moja knjižica.
Ta bi Eskimima prodala kombinirani frižider sa kištrom ladičarkom, a da ne bi pospješila plasman mog prvijenca.