Muška mozgologija

Mozgologija je fenomenalna stvar; ona vam naime može objasnit krucijalne razlike između načina na koji funkcionira muški od onog na koji šljaka ženski mozak.

Pa recimo na nekom tamo šematskom prikazu možete vidjet da dobar dio muškog mozga zauzimaju centri za seks, još seksa pa još malo seksa, šta je sasvim očekivano i razumljivo. Čim u vidno polje uđe nešta zanimljivo, sva se tri seksualna centra alarmantno uključe i u glavi nastaje determinirani kaos; u stvarnosti je on u dućanu i kupuje hrenovke, a u mislima tu tamo šta je ušla u vidno polje razvlači po madracu ko jufku za štrudl.
Velik dio bome zauzima i centar za ovisnost o teveu i daljinskom; pa nemre bit točnije. Daljinski uvijek mora bit faraonu nadohvat ruke, da može štračit do iznemoglosti i pratit rezultate kladare. Samim time neizbježno je da se namrtvo posvađa sa ispaćenom životnom supatnicom koja pegla jebeni veš i silom oće gledat svoju sapunjaru, a on svako malo bubne na teletekst da mu ne promakne izmjena u rezultatu.
Poprilično je velika i žljezda za lučenje bijednih izgovora; ono, kad ga pitaš naprimjer kad ćete se vidjet, a on odgovori - pa znaš da mi je sve komplicirano i da ja bi, al sam baš ovih dana prezauzet i imam stravičnu fazu u životu. Oni koji su u braku vjerojatno su nekom popravljali auto do neke dobe il spašavali svijet od zla ko Betmeni.
Impozantan je i centar za skeniranje tuđih, odnosno češanje rođenih genitalija. Znači kad naiđe nešta zanimljivo, on se pretvara u uređaj za magnetnu rezonancu, jedino ne lupa tak jako; ko robokap skenira žensko od glave do pete i vidi čak i etiketu na gaćama, da ne spominjemo još veće dubioze. O češanju onog šta stalno češu ne treba ni pričat; malo - malo pa se nešta popravlja ručno u tom segmentu, i to u svim prigodama, šta svečanim šta nesvečanim.
Centara za sport isto ima preko nekoliko, valjda ovisno jel se bavi sportom, il je stalno na teletekstu, il pljuje po teveu za vrijeme prijenosa i riskira strujni udar ( za ovaj centar za pljuvanje omotajte produžni kabel ručnikom, ko će ga još i oživljavat ). Automoto centar je isto onak pozamašan; jebeš muško koje ne zna sve o svim mogućim dijelovima i cijenama i gdje nać najjeftinijeg autolakirera.
Područje za izbjegavanje nezgodnih pitanja je isto impresivno. Šta imaš uopće ispitivat bilo šta a da nije recimo - oćeš otić u dućan il oćeš se pomaknut sa trosjeda da mogu otvorit prozor? Koje ispitivanje šta radi koju vražju mater na internetu u dva ujutro il gdje je bio do dva ujutro? To centar odmah blokira i pravi se da ništa nije zabilježio u korteksu.
Al zato je recimo centar za gađanje vece školjke malen da manji nemre bit. To samo zato šta su ovi prioritetni centri glomazni. Pa kad ode u sumrak na zahod ostavi iza sebe trag u beskraju, jer faraonu ne treba žarulja da se popiša. On vidi i u potpunom mraku, ko šišmiš. To šta ti poslje moraš prat oko školjke nije njegov problem.
Podjednako je malen i centar za kućnu radinost. Naime on će radit ono šta ga zanima; male su šanse da će radit al baš sve šta bi žena htjela da radi, recimo pobere svoje čarape i ne izvlači speglane majice iz ormara pa ostanu ko da ih je krava sažvakala. Mogućnost da zna peglat ravna je onoj da Kićo Slabinac postane frontmen Metalike. O uključivanju vešmašine neću ni trošit riječi; od toga se bježi ko vrag od tamjana.

Moram priznat da me sve strah šta ću u mozgologiji pronać o centrima u ženskom mozgu.
Muški mozak me dotuko.

( corpus delicti - ništa nisam izmislila, by WordPress.com )