Današnji plastik fantastik

Elvis je imo tek dvadeset jednu godinu kad se 9. rujna 1956. godine pojavio u teve šou gospodina Eda Sullivana.

Prvo ga al nikako nisu htjeli pustit na teve zbog nezamislivo nekulturnih pokreta zbog kojih ga je nazvalo Elvis Pelvis. Naime, kralj je tijekom izvedbe znao zavrtit kukovima bolje od hrpe vegaskih plesačica, pa je to ko bilo skroz nepristojno i neprikladno za prikazivanje u nekom udarnom terminu, dok cijela obitelj bleji u ekran. A onda su se ipak smislili da ga puste pred kamere, pa šta bude. Platili mu tada nezamislivih pedeset somova dolara da dođe. I sve je bilo ok do skraćene verzije "Hound Doga". E tu se razbaco, pa mu je kamera pokazivala samo dio tijela iznad struka, da nedužne domaćiice ne popadaju onesviještene pred televizorima. Šou je inače odgledalo šezdeset miliona ljudi te večeri. Nikad viđeno il doživljeno.

Pa si nešta mislim kako su se vremena izmijenila al naskroz. Kralj rokenrola, lijep ko grijeh i pjevač par ekselans, nije smio vitlat kukovima a danas ne da se vitla kukovima - vitla se svim raspoloživim sredstvima, a sve u svrhu postizanja kakvog takvog rejtinga. Pa ako ne ide milom - iće silom, ajmo svest matematiku na pokazivanje mesa. Šta se više vidi mesa, intonacija je sve sigurnija, ponajpače kod onih koji misle da se intonacija maže na kruh. Društvene mreže preplavljene su fotkama kvazipjevačica sa gaćama veličine nekadašnjeg poruba na šosu. Nebitno je pjevanje, jebeš to; koga briga šta pjeva dok god hoda obučena u haljinu manju od nekadašnjeg partikla za hranjenje djece. Pa malo probaulja i zine par puta, uzme pare i ode kući brže se uslikat i objavit, da ne pate svi oni silni pratioci koji režu žile da vide jel slučajno gaće obukla naopako.

Elvis imo sako i hlače na peglu i cenzuriralo mu radijus kretanja. Šta bi tek napravili ovim današnjim plastik fantastik trifrtalja golim bebama.
Imale bi samo krupni kadar, eto šta bi napravili. Vidio bi se samo dramatik luk. Il bi pjevale iza zastora, da ne nastane stampedo u publici.