06

petak

rujan

2019

Govedo velikog kalibra

Unaprijed ću se ispričat stoki krupnog zuba, u koju po vokaciji spadaju i goveda, jer ću iskoristit njihovo plemenito ime za nazvat ljudsku podvrstu kojom se danas namjeravam pozabavit.

Ko bi recimo bio govedo velikog kalibra? Dakle, po mom skromnom mišljenju radi se o nakupini bjelančevina koja greškom pripada ljudskoj vrsti, a svojim ponašanjem nemre pripast ni među špiljske ljude, jerbo ima mozak amebe ( jebiga, sad se moram ispričavat i amebama; ajde onda prvo isprika cjelokupnom životinjskom carstvu jer ne znam koju bi još životinju mogla prispomenut ).
Govedo velikog kalibra uglavnom si uzima za pravo ponašat se u skladu sa samo njemu poznatim i uvaženim pravilima ponašanja. Pa tak recimo maltretira i ponižava svoje strukovne kolegice godinama, jer je normalno da on svaku prepipa uzduž i poprijeko, a ponajpače po mlječnim žljezdama kolokvijalno zvanim cicke. Govedo zapravo služi i ko mamograf il ultrazvučni aparat, jedino hoda na dvije noge i pojma nema jel išta napipo al i dalje pipa, jer mu se hoće i jer svi oko njega šute. I to radi godinama. Jer je on velik, i poznat, i moćan; kud ćeš se s njim upuštat u raspravu kad ti samo jednim migom može upropastit karijeru?
E onda priča iscuri u javnost. Pa sto problema. Muške kolege se sablažnjavaju da kak je moguće da za to niko ne zna, kad je javna tajna da govedo to radi godinama. Ko ono, svi su znali pa su prešutno pokušavali smanjit na najmanju moguću mjeru svaku mogućnost da govedo ko hobotnica ( oprostite hobotnice ) plazi po svemu šta mu se svidi i prođe kraj njega na dva metra. Ženske kolegice sve jedna po jedna iznose svoja mamografska iskustva za koje im nije izdalo nalaz, jer je aparat za mamografiju tek usput pregledo šta imaju u grudnjaku. A svi zajedno su osupnuti da šta su šutjele tolike godine.
Pa da iskoristim priliku i iznesem svoje skromno mišljenje. Da sam nekom greškom bila blizu goveda, i da mu je palo na pamet uć u moju garderobu i igrat se doktora i kopat po mom dekolteu...e pa izišo bi na stejdž bez prednjih zuba i sa nosom veličine onog žutog, najzrelijeg krastavca, sa neznatnom razlikom u boji jer bi mu nosina bila naglokrvavocrvena i slupana. Hajkik među rogove djeluje vrlo sedirajuće, dapače moguće je i da se rogovi uvuku naskroz usljed jakog udarca u tikvanju. Pa da vidiš kako bi pjevo razlupane gubice i sa par šljiva, makar i po cijenu da mi se trenutno sva vrata zatvore ispred nerazlupanog rođenog nosa.

I da rezimiram, uz ponovno korištenje omiljene izreke koju sam onak usput pokupila u Lici - kamo sreće da ga je izdrkalo u živicu ( il ako hoćete baš ful pristojnost, a da zaobiđemo Liku - sve se moglo spriječit korištenjem rikverca il kondoma ).
Zapravo je nevjerojatno šta si sve dozvoljavaju umišljene, samoljubive veličine. Još je više nevjerojatno da im to može proć.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.