Ajvar iz in da haus

Prošle godine u kateceu nađem ranjglurinu sa poklopcem impozantne litraže - samo četrdesetpet litara ima. Da se malo bolje pomotam mogla bi spavat u njoj. Bila na sniženju pedeset posto, ja brže s njom na kasu da je ne bi neko uzeo dok ja biram banane. O tome kak sam je donijela doma neću uopće trošit riječi. Požalila sam dan kad sam prvi put probala jest domaći ajvar, pa se lakomim svake jeseni i kuvam dok mi sirket ( pardon - ocat ) kod blanširanja ne ošteti vidno polje. E sad konačno imam impresivnu ranjglu, tak da se mogu mirne duše ubit dok ga skuham.

Znači ove godine ranjglurina će imat vatreno krštenje u vidu kuhanja četrdesetkilske mase rogova i patlidžana. Pa sam danas poslje posla pripremila dva kubika teglica, plastične posude za čišćenje, oribala plastični stol i svečano dočekala isporuku trideset kila rogova. Eno stoje u plastičnoj kaci nepoznate veličine, i sve mi slabo dolazi kad se sjetim da to brdo paprika sutra treba oprat, pa očistit, pa blanširat, pa mljet. Srećom neću ja to sve sama radit, moj junior je još gore od mene zaluđen kuhanjem ajvara. Dovezo je paprike sretan ko da su u kutijama krunski dragulji. Pa ih rukama pretrpavali u tu plastičnu kacu ( da se ne bi dragulji oštetili; sigurno su i ovi koji su ih brali nosili rukavice i pjevali misu solemnis tijekom ubiranja da bi ugodili povrću ). Pa pretumbavali teglice da se mogu oprat u blaženom izumu zvanom perilica posuđa, jer da ta tri kubika teglica moram oprat na ruke mislim da bi se zanesvijestila jedno triput.
Sutra popodne nam dakle sljedi artiljerijska priprema u vidu pečenja patlidžana i guljenja istih, pa pranja i čišćenja paprika i blanširanja istih. Pa mljevenja spečenih i skuhanih sastojčića. E onda treba oprat plastične posude, pomest jebene koščice od paprika, oprat flajšmašinu, stol, sve one posude koje su se bezveze zamazale, oribat dno od ranjgle u kojoj su se blanširale paprike ( a iće na plin, znači crno dno ko najcrnja noć, mila majko ). U subotu ujutro, nakon presijecanja crvene mašne, pristavlja se ranjglurina svečanim pokretima na kuhanje, koje bi uz malo sreće moglo bit okončano do podneva. Onda svečanim pokretima miješanje nepoznatog vremenskog trajanja. Pa grij teglice i grabi tu narandžastu divotu, uz obligatno brisanje ostataka po rubovima ranjglurine friškim kruhom ( to je tradicija, da probamo na licu mjesta jel ispalo kak treba ). Pa ribaj ranjglurinu i peri sve posude koje su se zmazale potrebno i nepotrebno.

Imam viziju da ću u nedjelju ležat cijeli dan i promišljat kakav bi bio život bez ajvara.
Nikakav, eto kakav.