Kako sam provela GO

I tak. Moj ljetni godišnji nesto u vidu magle. Jebote, ko da sam jučer otišla na godišnji, a sutra ujutro se trebam dić i krenut radit.

U neka davna vremena, kad bi se vratili s ljetnih praznika, običajno je pravo nalagalo da se na satu hrvatskog jezika odmah piše sastavak na temu "Kako sam provela/proveo ljetne praznike". Pa onda trtljaj i baljezgaj gdje si bio, šta si radio, šta si nedajbože čito il korisno napravio. Da sad moram pisat sastavak na temu "Kako sam provela godišnji odmor", išlo bi otprilike ovak:

Ja sam iskoristila ljetni godišnji odmor, a ko da nisam. Prvih par dana sam se razvlačila nad prvom kavom, pa nad drugom kavom, pa planirala šta ću sve korisno napravit dok sam na godišnjem. Ono, svaštanešta pospremit i okrčit i cijeli ruswaj napravit po kući. Pa sam na dnevnoj bazi mijenjala planove, jer me svaki dan nešta smetalo. Recimo, ak bi taj dan isplanirala prat prozore a pojavi se neki oblačak - obustavljaj akciju "prozori danas moraju bit oprani" jer se sprema nevrijeme koje graniči sa smakom svijeta, pa kud ću prat prozore jer će ih svejedno sjebat kiša. Il ako bi nedajbože isplanirala peglat taj dan, sastavi takva vrućina da ni disat nemreš a kamoli palit peglu pa mlavit s njom i dodatno stvarat osjećaj kipućoće u stambenom prostoru. Špajzu sam kretala pospremat jedno triput i odustajala usljed navedenih meteoroloških uvjeta. U tom planiranju sam stigla do petka, kad sam morala spakirat stvari za subotu, za put na more. Pa sam ajde u petak presaugala stambeni objekt i speglala svašta i brisala prašinu i krepala radeć, jer nisam stigla isplanirat kak ću radit. U busu sam se smorila slušajuć sve one puste priče, to ste bili informirani.
E onda sam sedam dana uživala na stoposto. More, sol, jelo, kava, pa opet more, sol, jelo, kava...puno smijanja sa članovima moje obitelji koje silno volim. Sedam dana prošlo mi je ko sedam sati; nisam se stigla ni okrenut - ajde pakiraj se za ić doma. Tu je bio onaj incident sa škorpionom i putem opet smaranje ušiju. Izašla u Zagrebu na onaj užareni peron, sretna jer više ne slušam pseće - kulinarski ekspoze i osupnuta spoznajom da imam još svega jedan tjedan godišnjeg.
Pa opet sedam dana planiranja na dnevnoj i višednevnoj bazi. Tu i tamo te uhvati da nešta pametno radiš, al onda brže sjedneš dok te ne popusti taj gadni osjećaj. I u svemu tome osvanula i današnja nedjelja, skuhalo se fini nedjeljni ručak i otišlo na Kupu, iz dva razloga. Prvi je da mi ne padne na pamet neko planiranje nečega, a drugi da vidim Kupu još jednom. Kraj je ljeta i pitanje je hoću li je ove godine više vidjet u badekostimu.

Pa kad sutra ujutro zazvoni alarm, zasigurno će mi najradosniji smiješak obasjat lice, jer konačno je došao taj divni dan da više ne moram planirat i ispijat te puste kave, nego krenut radit.
Od sutra nema više labavo sve do pred Božić. Barem ću se do tada odmorit od planiranja.