Dilema mog najdražeg frajera

Moj najdraži frajer pretvara se u pravog golgetera. U petak su igrali na travnjaku našeg nogometnog igrališta prije prave, prijateljske utakmice zagrebačkog Dinama i naše petrinjske Mladosti. Postigao je prvi pogodak za svoju ekipu. Kasnije je izveo na teren jednog igrača Dinama.
- Jesi bio radostan? - pitam ga.
- Jesam, jako. Dao sam gol, i taj me igrač pitao kako se zovem i rekao je da će mi pokazati neke driblinge kad se drugi put sretnemo. Jedino je bio malen.
- Misliš nizak?
- Ma nizak, da. Ali to nema veze, sigurno zna dobro driblati.
Razgovaramo dok čekamo pizzu, i gledamo nogomet, prvo Manchester United protiv nekog, pa Real protiv nekog. Objašnjava mi sve što se dešava na terenu, jer ja kao o tome pojma nemam.
- Pa kako nisi vidjela? Evo sad će biti korner, gledaj. Šta sam ti rekao, vidiš da se izvodi korner.
Ja ispitujem što je uopće korner, i on mi vrlo stručno pojašnjava kako se izvodi i kad se izvodi.
- Pa kako ti to ne znaš?
- Nisam nikad igrala nogomet. A i volim kad mi ti objasniš, ti znaš sve o nogometu.
- Znam puno. Jedino i dalje nisam siguran hoću li igrati nogomet ili biti rock zvijezda.
- Ti možeš biti što god poželiš. Možeš raditi ono što te najviše raduje i što najviše voliš.
- Pa kad volim i nogomet i glazbu. A nemam ni gitaru. Znači moram zamoliti tatu da mi uopće prvo kupi gitaru, pa je moram naučiti svirati da mogu biti rock zvijezda. Ili da sviram bubnjeve, što ti misliš?
Smijem se; zamišljam ga kako vježba bubnjeve dok susjedi dobivaju napade od nabijanja.
- To ćeš sam odabrati. Bitno je da bude ono što ti želiš.
- Onda ipak gitara. Barem sad tako mislim. A kad je Clapton počeo svirati gitaru?
- Imao je trinaest godina.
- O, pa onda se još stignem predomisliti. I stignu mi kupiti gitaru. I mogu razmisliti hoću li ipak radije svirati bubnjeve.

Slušam ga i ne mogu se prestati smiješiti. Djeca su svjetlost svijeta. Njihova iskrenost i jednostavnost neusporedive su sa svijetom odraslih. Oni naprosto znaju prepoznati put koji vodi do ostvarenja snova, blještavih poput duge.
( A sigurna sam i da se njegov djed po majci negdje u nebeskom plavetnilu široko osmjehuje, jer ovo dječje čudo razmišlja i o sviranju bubnjeva. )