Eci, peci, tres

Dakle moj urlaub, da ne kažem godišnji, postaje pomalo naporan.

Jučer urnebes sa autorizacijom mog rođenog Masterkarda, a usljed novog broja osobne iskaznice. Danas šouprogram u kuhinji epohalnih razmjera.
Kupila krasan komad vratine pa ću ja to nadrljat koječime i speć u pećnici ( da ne kažem rolu, to je riječ koju inače koristim ). Ono, poluoblačno je i neće bit baš prepakleno u kuhinji dok se meso speče. I nadrljam ja tu vratinu začinima, češnjakom, senfom, sve po peesu, i zguram je peć. Da bi sve bilo po peesu i da bi pečeno meso bilo sočnije mora se s vremena na vrijeme prelit mašćobom u kojoj se peče. Prvo prelijevanje - ales gut. Drugo prelijevanje - isto tak. Treće prelijevanje - potegnem pekač van, kadli...ničim izazvana ispada ona rešetka sa strane, ispada ona rešetka na kojoj stoji pekač, pada pekač na dno pećnice, mašćoba veselo curi na sve strane...Ja u šoku, neg u čemu ću bit. Gasi rol ( sad već mogu upotrijebit riječ, zna se da je to pećnica ), vadi jebenu vratinu van, zamasti pet - šest kuhinjskih krpa dok sam povadila sva sranja van, zamasti ovlaš i pod u kuhinji...Pa čekaj da se govno od rola oladi do kraja da ga mogu ić odmastit, šta mi drugo preostaje. Vratina pod folijom željno čeka da je opet bubnem peć. Napravila onu čudesnu mješavinu sode bikarbone, octa i čarlija koja otapa čuda neviđena a da ne bi pobrala mašćobu iz mog rola. Dok sam istresala sodu koja se malo zgrudala previše stisla vrećicu pa je pukla i vrećica od jebene sode. Oribala rol, puko mi nokat jer nisam natakla rukavice, pokupila sodu iz sudopera. Upalila rol i vratila meso peć.

Sad evo sjedim sa farbom na glavi; nadam se da je u tubi bila moja ultrapepeljastoplava boja, jer kako je krenulo moglo bi se desit da mi na glavi osvane šrekzelena. Dvaput se farbat u istom danu bilo bi tu mač. A vrata od rola otvaram ko da unutra leži Ramzes treći.
Točno se bavim mišlju da do kraja godišnjeg boravim u zamračenom prostoru sa mokrom krpom na glavi.