Eto ga opet

Čitam danas kak je neki tamo teoretičar zavjere najavio smak svijeta za prosinac ove godine.

Ja ne znam kak se nije moglo desit da ranije iz medija doznam za ovaj kataklizmični ivent. Naime, ja sam ne znajući za ovo kupila dvanajst metara drva; presložila se stara drva, očišćena šupa i za dva dana se navedena drva pile. I šta sad ja da radim? Kud sam slupala pare za ogrjev koji mi prema onom šta sam pročitala neće trebat, tud ih sad treba i pospremit. Pa pokupit piljevinu i klipe za potpalu, pa sve očistit, pa da sad ne nabrajam - uglavnom ima da se slomimo, i drvoslagači i ja ko domaćica prokušanih vrlina.
Al sad barem znam da nema potrebe krečit dok sam na godišnjem. Šta ću koju vražju mater lizat po zidovima i razmicat sav namještaj i sve ribat dok mi ruke ne otpadnu, a najavilo da će se svijet pretvorit u prah i pepeo? Bolje mi je cijeli godišnji uživat na suncu, malo na Kupu, možda malo na more ( dok ga još ima ) i ne dizat ništa teže od šalice s kavom. Znači ni zimnicu ne treba spremat; zaboravi na pranje flašica, pa kuvanje ajvara i ljutenice i kiseljenje paprika i krastavaca, ionak se to sve nemre pojest do prosinca. Dobro, možda napravim malo, tek da odbijem želju. Kupus nema teorije kiselit, taman bi bio najbolji za sarmu i dinstanje kad bi trebalo doć do kataklizme. Šta da radim, da nazovem tog tamo nekog i zamolim ga da odgodi smak negdje do proljeća, dok se ne poždere četrdeset kila kiselog kupusa?
Otpada i sve ono predbožićno ribanje i ribanjsko prigovaranje. Da ne bi možda prala firange i prozore i tepihe i glancala po stambenom objektu, a najavilo šouprogram neviđenih razmjera; pa to će bit šute do koljena. Otpadaju sve aktivnosti koje bi mogle dovest do bespotrebnog umaranja. Usto moram kak god znam skurit sva drva do prosinca; kad sam ih već kupila, e bome ću ih i potrošit. Ložim makar crkla od vrućine. Ja kupila - ja ću ih i skurit.
Isto tako moram do prosinca porješavat sve primjerke knjižice, koja samo šta nije izašla. Šteta da zbog smaka svijeta ljudi ostanu zakinuti za moje riječi, objedinjene u jednom kolosalnom tiskanom izdanju. To me recimo možda čak više brine od zimnice i kiseljenja kupusa, da neću stić ispromovirat svoj prvijenac jer je ovaj tamo teoretičar baš ove godine moro najavit sudnji dan. Jel se nije mogo strpit još do recimo iduće zime, zaimebožje?

( Doista, skikso je već par puta. Pa se iskreno nadam da je i sad zbrljavio. A ako ja skurim sva drva i ne napravim ajvar i ne skiselim paprike, a sve prođe bez salauke...e onda će on možda imat malo problema. Ne zna on šta je bijes žene koja cijelo ljeto loži dva kamina da potroši drva i ne skuva zimnicu jer je on najavio jedan u nizu smakova. Ako ga ja budem morala tražit negdje iza Nove godine požaliće dan kad mu je palo na pamet slagat teorije zavjere. )