18

četvrtak

travanj

2019

Kuglaj me / se nježno

Nikad nisam kužila kuglanje. Ono, koji ti je gušt bauljat po onoj sklizavoći od parketa, pa ko glumit duboku koncentraciju da bi se zaletio i bacio kuglu tešku ko padavica i srušio neke tamo čunjeve?

Pa se u teškom koncentriranju i bacanju dešava svašta - kugla upada u one nekakve kanale koji služe svemu al ne da kugla poruši čunjeve, pa ljudi padaju ko pokošeni jer pretpostavljaju da su dosta fletni ( a ispadne da nisu ), ma svašta tu bude.
Jedna od najdirljivijih, istinitih priča koju znam o kuglanju je sljedeća. Naime, osobno poznajem tipa koji je išo na kuglanje zbog ekipe. Znate ono - dobra zafrkancija, malo se pokugla, malo pozajebava, nešta više popije i prođe večer. Opremu za kuglanje nosio je najčešće u većoj najlonkesi - šlape, donji dio trenirke i tak te potrepštine. Mislim, torba mu nije trebala, pa nije putovo na svjetsko prvenstvo u kuglanju. I desi se jedne zgode da se ekipa malo žešće zaigrala nakon kuglanja, nakon čega je vidno polje bilo poprilično zamućeno a osjetilne funkcije malo sužene. O tome da je sjećanje na sve šta se događalo neću ni pričat. I stigo čovjek doma, uredno sportsku opremu objesio na vješalicu u hodniku i odševrljo spavat. Zaspo vjerojatno još dok se pokrivo, umoran od sportskih i inih aktivnosti.
Ujutro se probudio, malo težeg toka svijesti, i dok se spremo radit ulazi njegova ispaćena roditeljica prokušanih vrlina ( ona nije kuglala, pa je bila odmorna za podranit u vrt recimo ) i pita ga onak usput:
- Daj mi reci šta kog boga rade one ručke na vješalici?
- Koje ručke? - pita on, još vidno nerazbuđen.
- Pa to ja tebe pitam, ajde vidi u hodnik.
Tu će on polusvečanim korakom u hodnik ustanovit o kakvim ručkama se radi. Kad na vješalici stvarno ručke, i to od najlonkese. One iste u kojoj je odnio sportsku opremu za kuglanje, pa je nesvečanim korakom donio kući al samo u vidu ručki od spomenute najlonkese. Sportska oprema je putem netragom nestala i nikad više nije pronađena. Al on je, poštivajući pravila kuće, uredno objesio ručke na vješalicu i otišo u svoj krevet.
Sa kuglanjem je nastavio, al je ubuduće nastojo da ga se nakon žešćeg zaigravanja na kuglani prebaci autom doma, čisto da ne vješa ručke i zrak između njih na vješalicu u hodniku.

Vidim danas da se i gradonačelnik naše metropole malo bavio kuglanjem. Naime, ima neka akcija - ne bi vjerovali, zove se "Kuglom protiv pušenja" - pa je on prigodno sudjelovo i nasto je šouprogram. Trebo je kuglom pogodit kutiju od cigareta složenu na stazi. Prvo bacanje - kugla odlazi u neželjenom smjeru zvanom onaj jebeni kanal koji ne služi gađanju. Drugo bacanje - već viđeno u prvom pokušaju, samo sad kugla odlazi na drugu stranu. I konačno treće bacanje - nakon izbačaja kugle on se strmopizdi na koljena ničim izazvan i ustaje s poda dok kugla ruši simbolično složenu kutiju na kojoj piše "cigarete".
Šta to treba značit, pitam ja vas? Da nepušači nisu u stanju kuglat, eto šta.

Da je bilo dat kuglu u ruke nekom ko nije zapalio dva - tri sata, taj bi kuglom srušio ne kutiju na kojoj piše "cigarete" nego pola kuglane samo da cirkus bude gotov i da može izać van zapalit ko čovjek i uživat u kašlju koji se javlja jer se pluća raduju nikotinu koji do njih dopire nakon trosatne pauze. Već se vidim kak rušim sve šta se od mne traži da srušim, samo da se dočepam cigarete.
Nije to sport za mene.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.