Neprilagođen(a)

Dok sam bila djevojčurak u početnoj fazi odrastanja, kvalitetnije komade robe donosilo je nekoliko babaca iz Trsta.

Carrera il Rifle il Levis traperice, majice, svaštanešta čega nije bilo za kupit po našim dućanima. Ljeto 1981. donijelo je ko hit platnene hlače sa puno ciferšlusa, pastelnih boja. I jedva ja nagulim ispaćenu roditeljicu prokušanih vrlina da mi kupi takve hlače, jer oću i oću i to se meni jako sviđa i ajde mi kupi. Kad joj je dodijala moja svakidašnja jadikovka, otputimo se kod jedne od babaca po hlače. Ima ih, al samo naglosvijetloplave. Roditeljica koluta očima, da jel nema kakve tamnije jer sam ja jako plentrava i stalno se saplićem i padam ( i to predamnom govori, ja stojim na pol metra i slušam i ne vjerujem šta slušam ). Kaže babac - gospođo Ljubice, nema takvih tamnih hlača, samo pastelne boje, roza i žute i zelene i naglodrap il ovak svijetloplave, to je hit ove sezone. Pita roditeljica kolko koštaju. Koštaju masno. Da bil ja ipak da mi donese traperice. Ne bi nikako, ja bi baš ove subito odma sad kupila i odnijela kući.
Plati roditeljica hlače, s njima u vrećicu, i putem ekspoze na temu nošenje i održavanje svijetloplavih hlača bez mogućnosti da se uflekaju il unište čim se obuku. Reko čekaj, pa to znači da trebaju samo stajat u ormaru, jebiga. Kak da ih nosim i da budu nakon ljeta ko da ih nisam uopće nosila ? Roditeljica me pogleda, kaže - oćeš da te sad odma udavim vrećicom il šta ćeš? Ja govorim da ih paziš kad ih budeš nosila, da ih ne usereš nečim, ne znam, kavom, sladoledom, štajaznamčime.
I dođe divan dan, već sutradan, da ja svoje nove naglosvijetloplave hlače izvedem u šetnju. Ide se u Sisak, u ondašnji Stari klub ( roditeljica naravno misli da ja idem tu negdje u Petrinju, i jedva izmolim da dođem doma u dvanajst, jer zadnji bus iz Siska ide u pola dvanajst, taman da stignem jurišnim korakom kući ). Opet slijedi ekspoze o nošenju i održavanju svijetloplavih hlača bez mogućnosti da se uflekaju il unište čim se obuku. Ja slušam i klimam glavom ( šta ću, ak počnem drobit neće mi dat da mrdnem od kuće ). Oćeš pazit? Da mama. Nemoj da te neko zalije. Neće mama. Nemoj sjedat na stepenice u njima. Neću mama.
Jedva se uspijem krenut od kuće, sestrična već čeka u parku. Sviđaju joj se i moja bijela majica i bijele sandale i svijetloplave hlače i moj visokokotirajući rep ( imala sam kosu ispod guzice, pardon gluteusa tada ). I da skratim priču, sve je bilo skroz ok dok nismo došle u već spomenuti Stari klub u Sisku, gdje sam krenula na šank po Koktu, i neki majmun se uzjebo s dvije plastične čaše bambusa, i jednu - nećete vjerovat - salio na moje nove svijetloplave hlače. Dalje mi fali pola filma, jer mi se cijelo vrijeme motala samo mamina slika po glavi, kako će me zadavit golim rukama kad ujutro ustane i u kupaoni zatekne svijetloplave hlače sa ljubičastim flekom veličine Brazila ( i to iza onakvog ekspozea ). Jebeš više i mjuzu i sve.
Ušuljala se u kuću, namočila hlače u prašak, stavila i onog za suđe. Legla moleći Svevišnjeg da se probudim i da se ispostavi da sam sve to samo sanjala. Jutro je pokazalo da nisam sanjala. Roditeljica me iznenadila; nije uopće vikala, rekla je samo - onaj flek sić sa hlača neće, šta znači da ćeš ih nosit uflekane. Krmačo. I ne zanima me ko te polio i čime. Znaš kad ću ti više kupit nešta tak skupo il svijetloplavo? Krmačo.

To sam ljeto alzo upamtila po fleku koji se al ničim nije dao skinut sa novih hlača, i po sjajnom " Live in Kulušić" albumu grupe Film. Pjesmu "Neprilagođen" čula sam neposredno prije nego je onaj majmun iskreno bambus na moje svijetloplave hlače. Kad god je čujem sjetim se lihtblau hlača, i vidim kako ih bambus zalijeva ko plimni val. To su bili dani...