Osvježavanje interijera

Ako postoji nešta šta me užasava radit, onda je to krečenje. Prvo sve raskrči, pa prvi premaz, pa briši curke s poda i stolarije kad zaboraviš kupit onu traku za prelijepit da sve ne zaflajbaš. Pa drugi premaz, pa opet briši curke jer si opet zaboravio kupit jebenu traku uslijed muskulfibera. Pa operi prozore. Pa vrati nazad sav namještaj, koji prije toga treba šta - očistit i uglancat. Ma prestrašno.

Dok sam bila klinka, svako je krečenje prolazilo uz spektakle epskih razmjera. Tata se užasavo krečenja, iako nije krečio on, al užasavo se eto reda radi.
Dan prvi - iza popijene kave kreće pomicanje namještaja od strane užasnutog tate, uz nešta psovki jer da šta ima koja vražja mater tak teška u tim ormarima i da će zapalit sve prnje u neviđenom krijesu samo kad dođe do zraka. I da šta se non stop ima krečit ko da je tifus prošo kroz kuću. Mama šuti, sretna šta dotični užasnuti gurmiča namještaj, dok ona skida paučinu i čisti zidove da budu spremni za friški sloj kreča. Stiže i majstor od krečenja, koji se odma hvata posla. Njega sam strašno volila gledat, jer je naime krečio hodajuć na ljestvama ( mislim hodajuć, pomico se na ljestvama ne silazeć s njih; kanta visi sa strane, a on četkom maže ko Davinči ).
Pita - gospođo, koju ćemo boju? Mama naravno uvijek i uvijek iznova bira nježnozelenu, jer navodno zelena boja odmara oči. Kod nas je uvijek bilo ko na Risnjaku, falilo samo životinjica i mali proplanak, očiju smo se siti naodmarali dok stari nije popizdio jedne godine i izdo ukaz kojim se ima krečit u bilo koju drugu boju koja majstoru padne na pamet, jer je naodmaro oči za osam života.
Pa majstor smlavi prvi premaz i ode, nastavak slijedi sutra dok se sve osuši. Pa drugi dan pita - gospođo, oćemo ovaj put velcne stavljat? ( Vi stariji se sjećate toga; oni starinski uzorci koji su se na okrečeni zid nanosili srebrnom il zlatnom bojom, malim valjcima ). Tata izdaje drugi ukaz kojim se zabranjuje uporaba riječi "velcni" dok je on živ i dok god čuje šta se govori. Smlavi se drugi premaz, pa se suši. Mama pere prozore, podove, namještaj, a tata umoran od izdavanja ukaza čita novine i pita kad će se vraćat namještaj nazad.
Mama sva sretna odma pokreće akciju povratka namještaja na prvobitnu lokaciju; opet pitanje da šta je koja vražja mater tak teška u tim ormarima i treći ukaz kojim se izričito zabranjuje krečenje idućih barem dvije do tri godine, jer da mu je dosta natezanja s majstorom i ormarima. I da je preumoran za palit sve prnje iz ormara, al idući put kad bude krečenje stradaće hekleraji, damastni stolnjaci, posteljina, zimski kaputi, navodno će ostat po dva primjerka od svake prnje a sve ostalo se spaljuje nasred dvorišta.

( Moram priznat da mi nedostaje i majstor koji hoda na ljestvama, i miris kreča, i velcni koje je tatina najstarija sestra jedina stavljala na zidove u kući. Jedino mi ne nedostaje pomisao da bi i sama trebala krečit ovo ljeto; od toga me hvata muka ).