Poremećaj zvan stiskavac

Neki dan ja u Plodinama, čekam prodavačicu da mi nareže sir, i gledam ženu koja čeka za kruh; na kolicima sjedi kikić svojih dvije i pol godine.

Alzo ta je žena isprestiskala sve do jedno pakiranje kruha i peciva koje stoji s vanjske strane pulta da ljudi mogu sami uzet; uzme, stisne pa vrati, uzme, stisne pa vrati. Pa tako jedno osamdeset puta. Mislim si - srećom su pečeni pilići u zatvorenoj vitrini, izašla bi iz dućana masna ko da je rezala odojak.
Kad eto nje i kod zamrzivača; stišće ona bogme i povrće i voće i sve iznutra, smrznuto ko kost ( zašto - ne znam ).
Kad eto nje i na svježe voće; stišće limune, narandže, šljive ( klinac dotle povadio pol plastičnog cvijeća na susjednoj polici i pobaco po podu, ne zna siroče još stiskat ).
Pa dođe do polica sa staklenkama i limenkama povrća, već sam mislila da i to stišće, kadli malac lapi staklenku ajvara i pade ajvar ko bomba na pločice. Ja taman prolazim. Eto prodavačice, kaže stiskačica:
- Bogami ja pojma nemam šta je bilo. Možda je gospoja ( to kao ja ) zapela za teglu pa urušila na pod.
A gospoja razvuče najslađi osmijeh i kaže:
- Da vas gospoja pita, jeste vi svjesni da bolujete od rijetkog poremećaja zvanog stiskavac? Ajd' kruh i voće, al' kud smrznuto iz kištre? Pa dobićete reumu i upalu sinusa od one studeni. A malenog morate isto educirat šta da stišće, da ne lomi po dućanima. I gospoja nije Spajdermen da kolica voza po zidovima. A sad me ispričajte.

Napuštam mjesto zločina ko slavodobitnik Sinjske alke, a žena - stiskačica ostade razjapljenih laloka ( možda se prepala te bolesti koju ima, a ni ne zna ).