Lipi s ljubavlju

Neki dan su posjekli lipu na fihplacu ( za neupućene, govorim o mjestu na kojem je nekoć davno bio stočni sajam, a naziv se zadržao do današnjih dana ). U rano jutro puno sunca trusio se zlaćani prah sa raskoši njene krošnje dok su nemilosrdno odsijecali njene grane, zelene i procvjetane i pune života. Toliko je zanosno mirisala, unatoč smrti koju je proživljavala, unatoč agoniji koja je označila njen kraj.

Ja silno volim lipe. Oduvijek. Kada procvatu, donose blisku toplinu ljeta i ispune moj mali gradić svojim opojnim mirisom. Mene uvijek tako neke sitnice, neki mirisi vrate u davno prošle dane. Tog jutra sam udisala opojni miris lipe koju su sjekli i sjetila se kako me tata često znao voziti na biciklu. Imao je stari crni Rogov bicikl, sa malenom sjedalicom naprijed, i na prve znake topline i nadolazećeg ljeta često smo na biciklu nas dvoje skitali, uglavnom preko fihplaca pa kraj stare tvornice prema parku i do Behadinove slastičarne, da se ja obezbijedim kojom kuglom sladoleda; pa dalje opet krug do stare tvornice i na nasip, sve do tete Marije.
Cijelim putem, posebno u parku i na nasipu, miris je bio toliko intenzivan, slatkast i opojan da nisi mogao a da ne udišeš punim plućima tu ljepotu. Kroz grane se na suncu trusio zlatni prah kada bi neka ptičica sletjela na stablo, i činilo se da se stvara zlatna aura prepuna ljepote i mirisa. Nisam znala da mirišu lipe; samo sam udisala tu divotu i mislila - pa toga nema nigdje, samo ovdje tako miriši prije nego stigne ljeto.
Kad sam već malo porasla, pitala sam ga - što to miriši i kako to da nigdje ne osjetim takav miris. Nasmijao se i rekao - Majo, to su lipe. Puno ih ima, i sada su u punom cvatu, zato tako miriše.

Njega već dugo nema; predugo. Svakog lipnja sjetim se naših vožnji, neizbježno, jer cijeli grad toliko miriši da je nemoguće izbjeći sjećanje. Tog jutra me sjećanje prilično i rastužilo, jer jedna od lipa na fihplacu više nikada neće cvjetati i mirisati. Isto kao što ni mene više nitko neće voziti na biciklu, barem ne sa toliko ljubavi.

( fotka - naša Ilirka u parku, by TZ Petrinja, jer nisam uspjela pronaći svoje fotke lipa baš sa fihplaca )