Nastavak lektire

Obzirom na interes pokazan za lektire, evo ću u ovom tekstu podrobnije analizirat muške aktere koji se mogu povezat sa jučerašnjim ženskim likovima. Nema smisla da se ode dalje dok se to ne obavi.

Pa ćemo krenut od Leona Glembaya.
Kodno ime: Edvard Škaroruki. Filozof i slikar koji je na obiteljsko okupljanje stigo iz jednog jedinog razloga – da svima pokvari veselje i napravi nered epskih razmjera, ko šta je i uslijedilo. Barunicu al nikako nije mogo prokuvat jer je i on petljo s njom. Pa je s njom petljalo još njih podosta, a njegov ispaćeni otac poletio je oženit ko da se bomboni dijele. Pa se Leon namrtvo s njim isposvađo nakon što je izlajo o jadnoj barunici svega i svačega, a stari to čuo pa mu pozlilo i rokno. Pa je barunica krenula istjerat pravdu verbalnim putem i izgovorila Leonu šta pas s maslom ne bi pojeo ( između ostalog da su svi Glembayi ubojice i hulje ), a naš Leon škare u junačku desnicu i proburazi je manirima Džeka Trbosjeka. Eto ti pa laj još, ak možeš. Poludio od njenog nabrajanja, ko što bi i sama.

Idući je na tapeti Ivica Kičmanović.
Kodno ime: Neron z' bregov. Nekad bio bistar dečkić pa ga roditelji dali u grad bogatom meceni, e da bi završio škole. Pa stasao u zgodnog mladog juratuša i zbario Lauru, štićenicu istog tog luštrišimuša, šta će mu kasnije na nos izać. Potjeralo ga iz mecenine kuće nazad na brege kad se prokljuvilo da on ordinira oko Laure; ona riješila mecenu glave, pa za Ivicom na friški zrak, pa na divljaka živjeli sve dok ga nije potjerala nazad u škole. Dok je on po školama, ona smotala prvog susjeda, pa našla još jednog iza njega i odmetnula se u hajdučiju. Ivica skužio da tu sreće nema pa će eto oženit kćer svog susjeda. Kad eto Laure u svatove i sa družbom pomlati mladu i familiju. Ivica bokče preživi, postane registrator, al se malo izmako kontroli i u naletu ludila zapali i papire i registraturu i ode sve u dim. Poludio i on, ko Škaroruki.

Pa nam dolazi Marko Labudan.
Kodno ime: Šta je muškarac bez brkova. Gizdavi fićfirić, šumar par ekselans, ujedno i lomitelj ženskih srdaca. Nikad on Janicu ne bi ni pogledo da njegov šef, gospon nadšumar, ni rekel kak je ona breza med bukvama. Pa eto da udovolji šefu oženi on Janicu i dovede je u tešku sirotinju. Na njenu bolest i smrt gleda onak – sve bu bilo kak Bog dade. Pa osam dana nakon sprovoda moro bit barjaktar u svatovima; šta će mladenci, nisu oni krivi šta je on friški udovac. I sve je bilo donekle dobro dok nije domaćim dečkima prepizdilo šta Marko tandrlja i pleše s njihovim curama; pograbili se i on po mrkloj noći kroz šumu kući po pušku. I skoro pred kućom ugleda Janicu, svu u zlatu, visoku i nasmiješenu. Pa se smrzlo govno u njemu, nikud dok pijevci nisu zapjevali. I onda skuži da je to breza. Htio je i posjeć, al je prokljuvio koiko je grešan i bijedan. E on mi je al baš smrad od čovjeka.

I osto nam je Siniša Vojkffy.
Kodno ime: Zaljubljeni dobrovoljni davalac krvi. E pa da mi je neko prije čitanja Zagorke reko da tak neki muškarac se može zatelebačit, ja bi mu se nasmijala u brk. Al kad sam pročitala „Gričku vješticu“, bome sam se zapitala. Pa on je Neru volio više od svega na ovom svijetu. Hodo za njom po tim coprnjačkim mjestima, spašavo je na sve moguće i nemoguće načine, svaki dan po krvotoku kopo da dođe do materijala za pisat pisma ljubljenoj, spasio je s lomače galopirajući u crvenom odijelu ( ko Dino Dvornik, mislim boja odijela ). Ma satro se za njom i zbog nje. I fala nebesima pa je ona to prepoznala ( doista, Zagorka je to razvukla u više od 382 nastavka al ajde – vjenčali se i imali još 382 nastavka do kraja; štaš, žena kad piše o ljubavi i opasnosti onda su to tri ruska klasika u jednom djelu ). Jer da nije il bi iskrvario il bi poludio na najjače, gore od sva tri već navedena luđaka i ubio vjerojatno i samu Zagorku, jer ga pati i živit mu ne da. ( Predmnijevam da je do kraja života darivao krv potrebitima, jer jednom davalac – uvijek davalac krvi ).

Ovime je završen prvi dio lektirnog opusa. Za dalje ćemo vidjet, dok se malo oporavim od svih trauma koje sam morala iznapisat.