Žene kroz pera pisaca

Kad te post frendice ponuka na promišljanje, onda se moraš malo osvrnut na ženske likove u hrvatskoj književnosti.

Ajmo krenut od barunice Castelli - Glembay.
Kodno ime "Mica s nekoliko lica". E ta je imala ne bipolarni, nego iljadupolarni poremećaj. Vođena motom "para vrti svijet" nastojala je zbarit imućne onak malo derutne dedeke, a onda šta padne pod ruku ( naravno, ono šta nju zanima, pa neće trošit šarm i vrijeme na nešta neupotrebljivo i oku neugodno ). Usput o sebi stvara sliku bespomoćne ljepotice kojoj jedino taj već neko odabrani može pomoć da riješi sve svoje probleme. Zapravo je riječ o zvečarki koja samo čeka da joj se dovoljno primakne pa da ga eutanazira. I nemoš vjerovat kolko ih je posrnulo pred njom ( mogo je Krleža baš i smanjit doživljaj ).

Pa recimo hajdučica Laura.
Kodno ime "Mica zvana Robin Hud". Pazio je luštrišimuš, pa joj to sve bilo dosadno i bezveze ( star, debel, neupućen u bilo šta korisno za nju ). Pa prešla na ubogog juratuša Ivicu. Pa došla u brege i tam napravila cijeli ruswaj. Pa na kraju ošla u hajduke, jer je to bilo najdinamičnije ( bolje i to neg okapat kuruze i trsje i must krave, ko sve druge žene po bregima ). Nekak mi se čini da je i Kovačić imo izvitopereno mišljenje o ženama - il ružne ko padavica, il sumanute ko bostonski davitelj.

Pa krhka, nježna, lijepa Janica.
Kodno ime "Mica upropaštena naskroz". Nije vidjela dalje od nosa. Vidno polje joj oštetio šumar, koji ju je oženio sam zato jer je njegov šef nadšumar konstatiro da je nadaleko najljepša, breza među bukvama. I onda se uda, i umre joj djetešce odma iza poroda, i divna roditeljica njenog šumara je odma potjera da napasa krave - nema ležanja; ona pokisne i razboli se skroz i umre, i dalje željna ljubavi. Da je Kolar živ, zadavila bi ga golim rukama šta joj je priuštio takav i život i kraj. ( To ko po njegovom ljubav ni ne postoji, ma prestrašno ).

I za kraj ovog presjeka Nera.
Kodno ime "Mica vještica". Neviđene ljepote i pameti, vrlo zainteresirana za rješavanje vještičjeg problema, dovodi se u opasnost al nonstop. Da nije bilo konjanika u crvenom, zapalilo bi i nju na lomači. I nikak skužit ko joj piše pisma, i to krvlju. ( E to je ljubav, kad frajer svaki dan preruje po venama pa pero u venu pa piše...malo je spuki, al eto, da se naglasi snaga neuzvraćenih osjećaja ). E onda ona skuži, pa sve divno i krasno, nikad ljepših mladenaca. Al još tovar peripetija iza toga, jer Zagorka je morala enciklopedijski pisat, srećom bio hepiend pa ajde.

Ako bude interesa, mogu ja i nastavit kroz lektire. Za prvi put je dosta.