no pressure over capuccino...

četvrtak, 22.02.2007.

a zašto sam ja rockoholic?

Dakle, Argitula je prenošenjem još jedne štafete iskazao određenu dozu znatiželje o imenu mog bloga. Dakle, rockoholic. U biti ni sama ne znam kako mi je pala na pamet ova 'riječ', obično kad se registriram i piše 'unesite korisničko ime' ja stanem i ili zatvorim stranicu ili mi na pamet padaju glupi nadimci tipa No inspiration. imam frendicu koja svaki put kad ne zna što bi napisala stavi npr. ovo_je_moj_mail, i sl., pa je zaključila da će se i njeno dijete jednog dana zvati Ovo je moje dijete.

Dakle, ime Rockoholic je nastalo prije bloga, a podrijetlo tog naziva u mojoj glavi mi je nepoznato. Palo mi je na pamet, i učinilo se onako čisto ok. A kako sam bila malo znatiželjna, guglala sam rockoholic pojam i otkrila neku njemačku rock grupu. Hehe, nisam fan i štoviše, ne bih htjela biti dovedena u what so ever vezu s njima. Razlog su tekstovi poput ovog:

Chaos and destruction
Bringing us joy
We´re are Punks Oi Oi

I´m not a kid
I´m not a boy
I´m a Punk Oi Oi

Beer and girls
That's my toy
We´re Punks Oi Oi

We like to damage
We like to destroy
We´re Punks Oi Oi

refrain: Uuaaahhhrrg
Uuaaahhhrrg
Uuaaahhhrrg
Uuaaahhhrrg

Inače, pjesma se zove Oi Oi. . Nažalost, ne nađoh ih na youtubeu, ali mogu zamisliti otprilike glazbu uz ovaj tekst, pogotovo maštoviti refren. Eh, šta ti je elokventan tekstopisac.

Enivej, olim rock, a i holic sam u mnogim stvarima pa eto ga. Možda bi ovih dana prikladniji naziv bio alcoholic, ali tako bi mogla nazvati svoje memoare… ili Ovo su moji memoari, hm?

A no pressure over capuccino. Kao što možete vidjeti u boxu sa strane to je ime pjesme Alanis Morissette. Ne znam što je ona točno mislila pod tim nazivom-ali znam na što mene asocira. Na mirnu kavu kad vas ništa ne muči. Držite šalicu u rukama, bez ikakvih briga…kad imate dovoljno vremena za opuštanje, ili tek kava na rivi, eh… jedva čekam. Ili na opuštenu kavu u dobrom društvu, nikakav pritisak , čisto bezbrižo stanje. Eh, poželila sam se jednog capuccino without pressure, možda ga zatražim sljedeći put… u biti za mene je no pressure over capuccino izraz koji me podsjeća na smirenost, proljeće, tranquilidad je riječ koju tražim ... :)
e da, štafeta dalje, hm:
flowergirl
catcher
bolan

ponedjeljak, 19.02.2007.

random acts of kindness...

See where random acts of kindness get you? To fucking funerals, that's where.

Citat je ovo iz knjige Nicka Hornbya- High Fidelity. Za sve skeptike koji Hornbya trpaju u pomodni lad-lit, isplati ga se pročitati. Knjiga je stvarno duhovita, i još ju je bolje čitati u originalnoj engleskoj verziji- neke fore se na hrvatski ne mogu prevesti kako treba. A film High Fidelity isto je jedan od onih koje biste mogli pogledati. Eto, dio u kojem nagovaram knjige da nešto čitaju/vide gotov.

Subota mi je bila jedan od boljih dana u zadnje vrijeme. Ne sjećam se kad sam otišla do grada na kavu, pa smo se ja i Kata dogovorile da za njen rođendan (još jednom: sretan rođendan, han:)) odemo do grada, malo prošetati i na kavu. 'Malo' se otegnulo do četiri popodne, dvije veste iz Manga i maramu za kosu. Otišle smo i do katedrale i kamenitih vrata-baš lijepo provedeno popodne u gradu.



Poželila sam se takvih popodneva-opušteno prošetati gradom, i općenito sam se poželila opuštenosti- zadnjih mjesec dana ispitnih rokova – za mene su bili pravi grč. Sutra imam ispit, pa u srijedu i četvrtak ispite koji su mi uvjet za drugi semestar. Ne mogu ništa prognozirati, malo se pribojavam reći da sam uvjerena da ću položiti, a s druge strane- mrzim činjenicu da sam izgubila povjerenje da ih mogu položiti. Ali, još ovaj tjedan- i gotovo. Bez obzira na ishod – bila mi je ovo i predobra lekcija u životu. A i ako ishod ispita ne bude bajkovit, iliti ako padnem ova dva- prva godina drugi put-here I come, znam da će sve biti OK. Čitav život je preda mnom za studiranje. A nekad je bolje položiti životne lekcije-više te nauče.


Dakle, subota je bila jedan od ljepših dana u posljednje vrijeme. I dogodila mi je jedna baš simpatična stvar. Ja i kata smo odlučile 'doručkovati' u McDonald'su-znam , nije baš najzdraviji izbor i osjećam se pomalo krivom kad jedem tamo (amerikanci, globalizacija, i te sheme), ali ne mogu si pomoći. Npr.McSundae s karamelom-mljac.
I stojimo tako u redu, komentiramo djelatnika mjeseca, i zezamo se kako nas ta atmosfera podsjeća na one američke filmove gdje vam masnokosi emo boysi pripremaju hamburgere.
I tako se smijući dođe red na nas da naručimo.

-Nek sam i to dočekao, promrljao je sebi u bradu ne baš nezgodan dečko na blagajni.
-Hm, šta ću… (naravno , ja sam naručivala, doza neodlučnosti)
-Šta voliš: karamelu ili čokoladu?
-Dva hamburgera.
-Karamelu ili čokoladu?
-Karamelu, odgovaram zbunjeno. Mislim se ono, šta je tipu.
-Prva si me pozdravila nakon osam narudžbi, rekao je dok mi je nosio McSundae s karamelom.
-Mogao bi biti zaposlenik mjeseca, rekla sam uz smijeh.
-Ne daj Bože, nikada.

I eto ga. See where random acts of kindness get you. To free ice-creams , that's where.
Sitnica je ovo, ali eto- čim mi se vratila sposobnost uživanja u malim stvarima i primjećivanja istih- znam da je moj optimizam na najboljem putu do potpunog oporavka.



ovih dana sluša se: tbf- alles gut i esej.

srijeda, 14.02.2007.

zašto ne volim valentinovo?

Opet taj dan. 14.2. izlozi crveni, popusti u parfumerijama, ekskluzivne akcije 2+1 gratis, jeftinije kino ulaznice, popust na čipkasto rublje… :o) velika srca koja upućuju na ljubav i romantiku, dođe vam da vrištite koliko ste sretni. A ako ste, nedajbože, kojim nesretnim slučajem, SAMI na taj najljepši, najromantičniji dan u godini- kuku vama. Otiđite u prvu ljekarnu po overdose tabletama (koji klišej) ili skočite u Savu, ili nešto slično. Jer ako ste sami na Valentinovo to vam je i službena potvrda da vaš život nema smisla.

A sad, ozbiljno. Što ja mislim o Valentinovu? U horoskopu sam rak, i istina: volim more, knjige i neki bi rekli romantiku. A kad netko kaže romantika u mom rakovskom mozgu prve asocijacije su: svijeće i večera na crvenom stolnjaku, glazba tipa Mariah Carey, romani Daniele Steel i slično. Sve što je prenabijeno osjećajima, tugom i ljubavlju koja pobjeđuje. Je li moram posebno napominjati koliko su mi svi ovi pojmovi odbojni?
Ne znam je li moj prezir prema romantici nastao nekim razvojem obrambenog mehanizma iz puberteta, ali drago mi je da postoji. Jer definirati romantiku nije baš lagano, ali ako romantika uključuje jeftine ljubiće, crvene ruže i ostalo- nije to za mene. Unatoč mom rakovskom horoskopskom znaku ne volim volančiće, cvjetiće, ružice, i ostale romantične stvari.
Sjećam se prošle godine na Valentinovo smo ja i mama otišle po sestru u grad i nismo se mogle prestati smijati tinejdžerima koji su , izlazeći iz najskrovitijih i najmračnijih dijelova grada, nosili šarene vrećice- netko bi u vrećici skrivao medu na kojoj piše I love You (aaa, zar se jednostavno ne rastopite na ovakve stvari?) , netko parfem (ako je veza duža od mjesec dana).
Danas sam u gradu vidjela sličnu stvar, i meni je to smiješno. I ovaj put to nije obrambeni mehanizam-aaa, nemam dečka, ja sam nesretna,blabla. Dečka imam, a kad je čuo da ne volim Valentinovo bio je presretan- mi smo prekul za takve stvari.
Koliko god neki koristili Valentinovo kao promidžbu i uvaljivanje svojih ekstra popusta zaljubljenima, toliko drugi koriste slabost nezaljubljenih na taj dan- nisam provjeravala, niti me zanima, a niti mi treba, ali ako tko od vas prođe pokraj kakvog seks-shopa ovih dana uvjerena sam da daju popuste na vibratore, lutke na napuhavanje i slična pomagala.

Ljubav je toliko iskomercijalizirana da je postala jeftina. I ljubav ne znači samo imati nekoga da ga vučeš za ruku Ilicom i gledaš zavidne poglede nesretnika samaca- ljubav dolazi neočekivano, i najromantičnija stvar u koju ja vjerujem je da svakog postoji netko. Taj netko se možda neće nacrtati u vašem životu danas ili sutra (da se pojavi oko Valenetinova bio bi to pravi klišej, a prave ljubavi odolijevaju klišejimaJ), ali postoji. Ljubav nisu večere uz svijeće dok svira I will always love you (zbljuv), ljubav je kad će vam netko izmjeriti temperaturu, donijeti čokoladu kad učite, reći vam da vjeruje u vas i da će sve biti ok, ljubav je kad će vam netko reći da ste prekrasni i onda kad nemate trunku šminke i tražite prvu vreću da je stavite na glavu, ljubav je kad se s nekim smijete i kad ne morate smišljati što ćete sljedeće reći. Ljubav je u biti jako jednostavna, i postoji svaki dan , a ne samo 14. 2.
Neki dan sam s prijateljem bila u Profilu, i zezali smo se na račun self help knjiga. Npr. Knjiga Superflert, koja je u biti sprdanje s inteligencijom potencijalnog čitatelja. Što znači kad on digne obrvu, a što kad ruku drži pod neobičnim kutem, što ako stavi desnu ruku preko lijeve, a što kad stavi lijevu preko desne, što kad mu se oči sjaje obično,a što kad se sjaje neobično (možda to nije dokaz da mu se ne sviđate , već da se napušio ili ima temperaturu).

Na Tportalu link o tome kako iskoristiti Valentinovo i ako ste sami. Zašto baš na Valentinovo odlučiti postati bolja osoba, raditi na sebi? To bi trebalo biti nešto što se podrazumijeva za svaki dan. Podrediti svoj život sebi, a ne čekanju i iščekivanju kad ćete nekome biti centar svijeta. Centar svijeta svi trebamo biti sebi, i raditi stvari koje nas vesele radi na samih, a ne npr. otići na izložbu nadajući se budućoj strastvenoj vezi s fotografomJ, ili otići na trčanje nadajući se da ćemo uloviti nekog od nadobudnih sportaša… a najbolji dokaz koliko je važna ljubav prema sebi: Ljubi druge kao samoga sebe. ili u slobodnoj interpretaciji- dok ne voliš sebe ne možeš voljeti ni druge.

utorak, 13.02.2007.

malo sam u .....

Uh. Opet sjedam za komp. I umjesto da otvorim heart_of_darkness.doc i napokon završim s tim dosadnim seminarom i kliknem send na mejlu, ja opet otvaram word da napišem nešto drugo. Čisto da malo riješim zbrku u svojoj glavi. Ako kažem da sad znam šta više boli: depilacija voskom ili pad ispita hoću li vam morati objašnjavati kakav je bio prošli tjedan?

Takav da ubija moj optimizam. Na važnom ispitu mi fale 4 boda da prođem, ali ja pogriješim i imam milijun bodova manje zbog grešaka kakve nisam pravila u petom razredu osonovne- čisti dokaz neispavanosti, dekoncentracije i sličnog. Jer stvari koje je trebalo naučiti, naučila sam.
I sad imam dva ispita za uvjet pred sobom, temperaturu 37, 2 za koju se bojim da bi mogla biti prvi pokazatelj i sindrom gripe. Iskreno se nadam da nije jer mi je ovih dana svaki atom snage beskrajno potreban i neprocjenjiv. Mrzim situaciju u kojoj se nalazim i koja me dovela do točke da posumnjam u sebe, svoj izbor faksa, svoje snove, i mogućnost da ih ostvarim. Možda nije sve tako strašno, ali želim se riješiti ovoga grča u kojem se nalazim. Dakle, vidite da i ne prštim od energije i pozitive. Ali, dakle, kako bih i mini katastrofe svoga života okrenula u svoju korist prizvat ću duh svog optimizma, obredom uživanja u malim stvarima i iščekivanju istih.

Dakle, pripremat ću se za ove ispite kao Rocky za boksački ring jer jedva čekam da totalno opuštena učinim sljedeće stvari:
-odem u šoping. Zato što sam površna osoba kojoj je stalo samo do materijalnog i koja zna da će uz nove baletanke i vesticu nestati svi problemi na ovome svijetu
-odem u kino gledati Little Miss Sunshine, iako sam ga već gledala. Vjerojatno ste već čuli za ovaj film-definitvno ga morate, morate, morate pogledati
-pročitam do kraja Sputnik Sweetheart i ostale Murakamijeve knjige. '' If they invent a car that runs on stupid jokes, you could go far.''
-da odem na izložbu fotografija s Katom i da se idemo slikati po gradu i napokon uradimo sve ove stvari o kojima zadnjih dana toliko pričamo- hani, obožavam te. Sad je i javno
-da odem s Kikijem na kavu u profil i da se smijemo Tomićevim kolumnama, komentiramo Dežulovića, da Kiki čita Globus dok ja listam Vogue pa se zamijenimo
-da odem na sladoled do Vinceka i na Mc Sundae s karamelom u McDonald's (osjećam se krivom svaki put kad uživam u hrani iz McD.)
-da napokon napišem kratku priču za onaj natječaj
-da izađem s G., na naš dugo planirani i očekivani izlazak: kino, pa se negdje napiti u zdravim i umjerenim količinama
-da odem na kavu s Vedranom i da ne moramo slaviti moj prvi položeni i padnuti ispit , već da se koncentriramo na važnije teme poput piramida u Travniku :p
-da imam vremena samo otići do grada, onako ponitless sa novom glazbom u mp3-u
-i da prestane osjećaj da želim pobjeći od čitavog svijeta i sakriti se negdje gdje nema nikoga i gdje me nitko ništa ne pita.

…. I još hrpu malih stvari koje čine moj život : )

I zadnja stvar koju bih htjela najviše: da odem doma, vidim svoje, i sestru, i čitavo društvo koje je ostalo doma. Da se vozim u busu i slušam Zoster i pjesmu Hercegovina i znam da ću uskoro biti doma. Neki dan sam dok sam prelazila cestu kod zagrepčanke slušala tu pjesmu i palo mi je na pamet da bih nakon svih tih fail testova i ostalog u tom trenutku najradije bila zrno pijeska u Hercegovini, nego ovo što jesam u Zagrebu. Eh, da…. Ljudi, držite fige, i pomozite mom optimizmu da osim blijedog duha postane ono što je nekad bio: samostalan organizam koji je ispunjavao moj duh i održavao me živom.

ponedjeljak, 05.02.2007.

...............

Kao što znate, a neki osjećate i na svojoj koži- vrijeme je ispita. ok, učim. Mislim da sam , što se tiče svog tzv. neučenja, ipak malo previše bila samokritična, jer stvarno nije da nemam pojma. Možda sam prevelik perfekcionist kad su u pitanju očekivanja od mene same. Perfekcionist koji nikad ništa ne dovede do perfekcionizma, osim samokritičnosti.

Ali, ok, učiti sam počela. Kao i ostatak mog društva. Ali izgleda da uzet knjigu, sjest i naučit i nije tako lako. Jer je zadivljujuća kreativnost ljudi u vrijeme ispitnih rokova. Kreativnost i energija da čine sve osim učenja.
Dakle, par primjera poprilično mrskih aktivnosti koje studentima postaju drage u veljači.

Prvo mjesto uvjerljivo zauzima pospremanje. Moja teorija gleda na pospremanje s psihološke strane- nesposobni da pospremimo milijun informacija u svojoj glavi koje su još pod utjecajem stresa, radije uzimamo 'metlu u ruke'. Metaforički ali i doslovno. Soba mene i cimerice nije baš oličenje reda, više je u stanju konstantnog kreativnog nereda. ali u vrijeme ispita se blista! Zbog mene uglavnom, cimerica je toliko neuredna da čak ne pati od sindroma ispitnog pospremanja. (Sorry T., ali istina je ;)) Šalice od kave, omoti čokolade koji su bezbrižno stajali na stolu (pod krevetom) i sličnim mjestima sad mi bodu oči. I naravno, moja logika je da ću bolje učiti u pospremljenoj sobi. Donekle točno.... Ali u pospremljenoj sobi bolje je i ljenčariti, pisati, surfati netom, čitati...
Jedna frendica je također do grla u učenju, ali neki dan cimerica ju je zatekla kako čisti wc.
Naširoko rasprostranjen sindrom pospremanja također pogađa i muškarce, te neuredne svinje. (provokativno seksistčki dodatak postu ) Prijatelj je pospremio čitav stan za vrijeme ispita.

Dalje, kod mene se u izbjegavanju učenja pojavljuje i želja za iznenadnim održavanjem forme. U Zagrebu sam nekih pola godine, a ideja o trčanju na Jarunu bila je samo ideja i neostvariva teorija dok se nisu približili ispiti- SAD mislim da je pravo vrijeme da idem na trčanje, na fitness, i slično.

Pisanje. E da, nakon što sam neki vrijeme bila jako lijena po tom pitanju sad imam milijun ideja za priče, i slično. Zapravo bih trebala pisati seminar o Srcu tame i o Konačarima, li meni je zanimljivije pisati o tome kako trebam pisati seminare nego ekšli napokon napisati nešto smisleno tom Conradu i završiti s njim zauvijek. On je čak povjerio svoj laptop meni jer mu previše odvlači pažnju i ometa ga u učenju. Što kod mene , kao što vidite, nije slučaj.

Učenje s nekim. Ja i frendica se dogovorimo da ćemo zajedno učiti lingvistiku. Cimerica se pokupila doma (triput hura za T, prošla sve na FER-u ) na deset dana. Frendica s faksa spavala je kod mene u svrhu učenja lingvistike. Učenje se pretvorilo u pričanje do 3 ujutro (tako je valjda kad uče Dalmatinka i Hercegovka) i ostatke slatkiša. U 3 ćemo kao početi, a onda : Hej, I. ajmo mi spavat, pa ćemo ujutro učiti. –Ajde. Laku noć.
I onda smo, što ona kaže 'zakrmile'.

A sad, sama sam u sobi, s gramatikom španjolskog i lingvistikom engleskog. I stvarno je krajnje vrijeme da se primim nepravilnih glagola i prescriptivisma i descriptivisma i riješim se više tih ispita i prestanem ljude gnjaviti svojim ispitnim groznicama, štreberskim planovima i glupim teorijama.:O)

petak, 02.02.2007.

službena obavijest :)

Danas u 10 u dvorani D3 filozofskog fakulteta Filozofica, tj. Moja Malenkost s Velikim M piše svoj prvi ispit iz engleskog jezika. Navijači dobrodošli, a također primam i čokolade i tablete za smirenje poslije ispita.