Marketing
malo sam u .....
Uh. Opet sjedam za komp. I umjesto da otvorim heart_of_darkness.doc i napokon završim s tim dosadnim seminarom i kliknem send na mejlu, ja opet otvaram word da napišem nešto drugo. Čisto da malo riješim zbrku u svojoj glavi. Ako kažem da sad znam šta više boli: depilacija voskom ili pad ispita hoću li vam morati objašnjavati kakav je bio prošli tjedan?
Takav da ubija moj optimizam. Na važnom ispitu mi fale 4 boda da prođem, ali ja pogriješim i imam milijun bodova manje zbog grešaka kakve nisam pravila u petom razredu osonovne- čisti dokaz neispavanosti, dekoncentracije i sličnog. Jer stvari koje je trebalo naučiti, naučila sam.
I sad imam dva ispita za uvjet pred sobom, temperaturu 37, 2 za koju se bojim da bi mogla biti prvi pokazatelj i sindrom gripe. Iskreno se nadam da nije jer mi je ovih dana svaki atom snage beskrajno potreban i neprocjenjiv. Mrzim situaciju u kojoj se nalazim i koja me dovela do točke da posumnjam u sebe, svoj izbor faksa, svoje snove, i mogućnost da ih ostvarim. Možda nije sve tako strašno, ali želim se riješiti ovoga grča u kojem se nalazim. Dakle, vidite da i ne prštim od energije i pozitive. Ali, dakle, kako bih i mini katastrofe svoga života okrenula u svoju korist prizvat ću duh svog optimizma, obredom uživanja u malim stvarima i iščekivanju istih.
Dakle, pripremat ću se za ove ispite kao Rocky za boksački ring jer jedva čekam da totalno opuštena učinim sljedeće stvari:
-odem u šoping. Zato što sam površna osoba kojoj je stalo samo do materijalnog i koja zna da će uz nove baletanke i vesticu nestati svi problemi na ovome svijetu 
-odem u kino gledati Little Miss Sunshine, iako sam ga već gledala. Vjerojatno ste već čuli za ovaj film-definitvno ga morate, morate, morate pogledati
-pročitam do kraja Sputnik Sweetheart i ostale Murakamijeve knjige. '' If they invent a car that runs on stupid jokes, you could go far.''
-da odem na izložbu fotografija s Katom i da se idemo slikati po gradu i napokon uradimo sve ove stvari o kojima zadnjih dana toliko pričamo- hani, obožavam te. Sad je i javno
-da odem s Kikijem na kavu u profil i da se smijemo Tomićevim kolumnama, komentiramo Dežulovića, da Kiki čita Globus dok ja listam Vogue pa se zamijenimo 
-da odem na sladoled do Vinceka i na Mc Sundae s karamelom u McDonald's (osjećam se krivom svaki put kad uživam u hrani iz McD.)
-da napokon napišem kratku priču za onaj natječaj
-da izađem s G., na naš dugo planirani i očekivani izlazak: kino, pa se negdje napiti u zdravim i umjerenim količinama 
-da odem na kavu s Vedranom i da ne moramo slaviti moj prvi položeni i padnuti ispit , već da se koncentriramo na važnije teme poput piramida u Travniku :p
-da imam vremena samo otići do grada, onako ponitless sa novom glazbom u mp3-u
-i da prestane osjećaj da želim pobjeći od čitavog svijeta i sakriti se negdje gdje nema nikoga i gdje me nitko ništa ne pita.
…. I još hrpu malih stvari koje čine moj život : )
I zadnja stvar koju bih htjela najviše: da odem doma, vidim svoje, i sestru, i čitavo društvo koje je ostalo doma. Da se vozim u busu i slušam Zoster i pjesmu Hercegovina i znam da ću uskoro biti doma. Neki dan sam dok sam prelazila cestu kod zagrepčanke slušala tu pjesmu i palo mi je na pamet da bih nakon svih tih fail testova i ostalog u tom trenutku najradije bila zrno pijeska u Hercegovini, nego ovo što jesam u Zagrebu. Eh, da…. Ljudi, držite fige, i pomozite mom optimizmu da osim blijedog duha postane ono što je nekad bio: samostalan organizam koji je ispunjavao moj duh i održavao me živom.
Post je objavljen 13.02.2007. u 18:33 sati.