Marketing
random acts of kindness...
See where random acts of kindness get you? To fucking funerals, that's where.
Citat je ovo iz knjige Nicka Hornbya- High Fidelity. Za sve skeptike koji Hornbya trpaju u pomodni lad-lit, isplati ga se pročitati. Knjiga je stvarno duhovita, i još ju je bolje čitati u originalnoj engleskoj verziji- neke fore se na hrvatski ne mogu prevesti kako treba. A film High Fidelity isto je jedan od onih koje biste mogli pogledati. Eto, dio u kojem nagovaram knjige da nešto čitaju/vide gotov.
Subota mi je bila jedan od boljih dana u zadnje vrijeme. Ne sjećam se kad sam otišla do grada na kavu, pa smo se ja i Kata dogovorile da za njen rođendan (još jednom: sretan rođendan, han:)) odemo do grada, malo prošetati i na kavu. 'Malo' se otegnulo do četiri popodne, dvije veste iz Manga i maramu za kosu. Otišle smo i do katedrale i kamenitih vrata-baš lijepo provedeno popodne u gradu.
Poželila sam se takvih popodneva-opušteno prošetati gradom, i općenito sam se poželila opuštenosti- zadnjih mjesec dana ispitnih rokova – za mene su bili pravi grč. Sutra imam ispit, pa u srijedu i četvrtak ispite koji su mi uvjet za drugi semestar. Ne mogu ništa prognozirati, malo se pribojavam reći da sam uvjerena da ću položiti, a s druge strane- mrzim činjenicu da sam izgubila povjerenje da ih mogu položiti. Ali, još ovaj tjedan- i gotovo. Bez obzira na ishod – bila mi je ovo i predobra lekcija u životu. A i ako ishod ispita ne bude bajkovit, iliti ako padnem ova dva- prva godina drugi put-here I come, znam da će sve biti OK. Čitav život je preda mnom za studiranje. A nekad je bolje položiti životne lekcije-više te nauče. 
Dakle, subota je bila jedan od ljepših dana u posljednje vrijeme. I dogodila mi je jedna baš simpatična stvar. Ja i kata smo odlučile 'doručkovati' u McDonald'su-znam , nije baš najzdraviji izbor i osjećam se pomalo krivom kad jedem tamo (amerikanci, globalizacija, i te sheme), ali ne mogu si pomoći. Npr.McSundae s karamelom-mljac. 
I stojimo tako u redu, komentiramo djelatnika mjeseca, i zezamo se kako nas ta atmosfera podsjeća na one američke filmove gdje vam masnokosi emo boysi pripremaju hamburgere.
I tako se smijući dođe red na nas da naručimo.
-Nek sam i to dočekao, promrljao je sebi u bradu ne baš nezgodan dečko na blagajni.
-Hm, šta ću… (naravno , ja sam naručivala, doza neodlučnosti)
-Šta voliš: karamelu ili čokoladu?
-Dva hamburgera.
-Karamelu ili čokoladu?
-Karamelu, odgovaram zbunjeno. Mislim se ono, šta je tipu.
-Prva si me pozdravila nakon osam narudžbi, rekao je dok mi je nosio McSundae s karamelom.
-Mogao bi biti zaposlenik mjeseca, rekla sam uz smijeh.
-Ne daj Bože, nikada.
I eto ga. See where random acts of kindness get you. To free ice-creams , that's where. 
Sitnica je ovo, ali eto- čim mi se vratila sposobnost uživanja u malim stvarima i primjećivanja istih- znam da je moj optimizam na najboljem putu do potpunog oporavka.
ovih dana sluša se: tbf- alles gut i esej.
Post je objavljen 19.02.2007. u 12:30 sati.