Sinoć sam dočekala sate i sate poslije ponoći... Ponoć je najavila novi dan.. Još jedan dan otkad nisi tu.

Možda ću te iznenaditi ovim riječima, a možda i ne.

Ponovo misli mi lutaju na onu noć, onu noć koju smo proveli zajedno ti i ja, nebo i nitko više..
Znaš, iako ti nikada nisam priznala, bilo mi je lijepo. Zajedno smo pričali, smijali se, ... Da, srce ti je kucalo, a vjeruj i moje je. Tvoji poljupci, tvoje ruke, tvoje riječi uvjerenja, sve me to sada prati. Onu noć nisam se razumjela, nisam znala što želim, što je bilo najgore.
Onu noć nisam te trebala kao sada. Shvatila sam to možda prekasno.

Pitam se jesu li tvoje riječi bile istinite, dali su tvoji poljupci i dodiri bili iskreni. Sljedeći dan održao si obećanje, pozdravio me. Razgovarali smo dugo u noć..



To mi je bilo dovoljno da shvatim da te nisam izgubila.
Ne znam, možda si ti samo želio dokazati da su tvoja obećanja i riječi bile iskrene i tako me natjerati da ti vjerujem sve što si rekao onu noć o nama..
A onda si otišao, nije te više bilo, nisam ti vidjela lik, tvoj pogled i nisam više slušala tvoje riječi.
Tada sam shvatila da sam te zavoljela na neki svoj način.. Kao nikad prije nikog..
I nije mi bilo krivo zbog toga... Stvarno nije..
Sjećam se ponedjeljka..
Sjedila sam u uobičajenom kafiću, na uobičajenom mjestu sa svojim prijateljicama. Bila sam odsutna od uobičajenih tema o kojima smo svakodnevno pričale i one su to primijetile.
Pitale su mi što je sa mnom, a ja sam uputila osmjeh, osmjeh i pogled duboko u moje oči bio je dovoljan da shvate da je u njima skrivena ljubav.. Nisu mogle vjerovati da sam i ja napokon zavoljela,..
Jer, prije toga mnogi su voljeli mene, a ja nikog. Rekla sam im da,...- zašto i ja ne bi voljela i da želim da sam i ovog puta voljena, sada kada i ja volim?!?
Moje srce voljelo je i voli i sada.. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i živi samo za tebe.
I toliko bih te željela zagrliti i osjetiti tvoj dodir....



Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otići od mene..
Nemoj nikada zaboraviti onu noć kad si me imao kraj sebe, onu noć kad sam osjećala da na svijetu ne postoji nitko više osim NAS.., kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni...
Nemoj, molim te nemoj..
Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono što si rekao one noći o nama bila laž, ako me ne trebaš, ako me ne voliš i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti.
Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan možda s drugom.
Ako ćeš ti biti sretan i ja ću biti zbog tebe iako ću te voljeti i trebati, plakati i moliti..

Ali, samo tebi sanjam da se vratim ponovno....

Bio je mnogo stariji od nje kad su mu rekli da će joj upropastit budućnost!
Odlučio je napustiti, molila ga je i plakala.. ali, obećao je da će pisati!

PRVO NJEGOVO PISMO:
Stiglo je nakon njihovog rastanka,pisao joj je da mu je teško,užasno bez nje!

DRUGO NJEGOVO PISMO:
Stiglo je mjesec dana nakon njihovog rastanka,pisao je da mu je teško,ali da se ipak uspio nasmijati jednom sunčanom danu!

TREĆE NJEGOVO PISMO:
Stiglo je godinu dana nakon njihovog rastanka,pisao je da vrijeme čini svoje i da se smije vrlo često.

ČETVRTO NJEGOVO PISMO:
Stiglo je nakon četiri godine nakon njihovog rastanka,pisao je da je dobro što su se rastali,jer bi ih smatrali za oca i kći.

PETO NJEGOVO PISMO:
Stiglo je nakon pet godina nakon njihovog rastanka,pisalo je:
Oprosti djevojko,molim te!Tek sada ti pišemo pravu istinu.
On se odmah nakon vašeg rastanka ubio.
Nismo imali srca da ti priznamo,ali sada nakon 5 godina u nadi da si ga preboljela,odlučili smo ti napisati istinu!
TVOJI I NJEGOVI PRIJATELJI!

Ovo je nažalost prema istinitom događaju...

Evo, opet se digoh iz kreveta, vidim da nema sriće u njemu kad ionako ne mogu spavat..
Toliko toga me muči...
Zašto?
Jer,nikad sebi neću oprostiti neke stvari....kako sam uopće sebi dopustila napraviti neke toliko nepromišljene stvari?
Neznam...stvarno neznam...

Nekad se stvarno sama sebi čudim,jer sam inače jako sumnjičava, sve provjeravam..., i nikada nisam bila nepromišljena, ili neoprezna.
Ali eto.Valjda je tako to zapisano, da se svakome omakne.
Ja imam tu sreću da neznam kad je pravo vrime.Da uništim sve što dotaknem..
Onda, bila sam spremna dati mu sve što sam ikada imala i osjećala....Ali stvarno, ovaj put do kraja...

Jer nitko nije bio kao on. Do tada, nitko nije bio kao on. Svi su oni imali nešto..., bili divni&krasni.....Ali, nijedan nije imao toliko toga koliko je on imao..
Uvjerila sam se da nisam umislila da je toliko toga na njemu i u njemu savršeno.. Uvjerila sam se da nisam. Jer koliko god sam se pokušavala truditi da sebi stavim u glavu suprotno, to sam više shvaćala da on za mene znači kao što mi nitko nikada nije značio i neće značiti..
I mogu se ja zaljubiti i poslje njega..Doista mogu..A jeli zaista bitno što ću svakoga s njim uspoređivati.?
U svakome ću tražiti njega?
Kažu neki, nije bitno.
Ma, kako nije, probala sam ja.....
Mogu, uistiu mogu, a i probala sam..Ali nema smisla. Meni to nema smisla.
I znam,znam... Rekli smo si-Ako je suđeno, suđeno...
Ali ja više ništa ne vjerujem...Jednostavno ne...
Ali ipak....nadam se....
Nadam se,.To je jedino što mi preostaje...
Nikad se neću prestati nadati..
I nikad neću prestati misliti na njega...nikad....
jujuu..** I'll never forget you...

Mahanje, Lanica ide pajkit...

Ciao ljudi....
Jako dugo me nije bilo,...napokon sam napravila net, pa evo samo da se javim da sam živa...
škola je kraju, još maturu dokrajčit, i odoh ja u nove pobjede.
Toliko se toga izdogađalo...Toliko novih ličnosti, događaja,...ma svega.
Ali eto, opet uglavnom nista ekstra..
Standarno, slušam Crvenu i tako ubijam dosadu.
Još desetak dana i dolazi mi Anki....E tek tada počinje lito....
A joooj je je volim.......
Bit će nam nezaboravno,...Zadnje bezbrižno lito...
Ja ću se potruditi zaboraviti sve,..
Neznam kako, ali naći ću načina da zaboravim, iako, di se god okrenem, šta god napravim.....uvik je tu.....
Nemoš ti protiv togar..heh...

evo da napišem nešto, upravo sam našla na netu, a definitivno, kao da sam je ja napisala za njega...:zna on....

i onda odo pajkit....
mahanje




"Kažu da oči mi se zacakle kad pričam o tebi,
o svemu onom što smo bili i što smo mogli biti...
Kažu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tužan.
...I mogu se zaljubljivati i nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno što ih sve s tobom uspoređujem?
Još čujem korake prošlosti kako u srcu
idu u krig, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.
A, ti, ti si moja prošlost, sve ono što sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjećanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prođe kad me pogledaš tim svojim plavim očima...
Samo uzdah kad se sjetim tvoga poljupca.
Ti ležiš tu, u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna želja u svakoj paloj zvijezdi...
Samo ti...
I nitko vise...."


...Oprosti što plačem
i što nemam mira kad netko na gitari svira...
oprosti što tvoje ime
po klupama pišem
i sjećanje na tebe
neću da izbrišem...
Oprosti što te nisam htjela da te molim
i što više neću prestati da te volim....

I still love you....you idiot...