Da,. Notte perfetta.
Sinoć definitivno...

Došla mi je Anči iz Dublina i ugodno me iznenadila...
Prvo, morala sam ispričati sve događaje protekla tri tjedna.. Mha, ne.. Nikakvi tračevi, samo događaji i stvari o kojima mi i uobičajeno razglabamo. Si, si.. Grozno je ne biti u toku s bitnim događanjima.
I tako. Pa sam morala. Ispričala sam uglavnom sve. Pardon, ama baš sve.:D
/i nije me jezik bolio,nee../..
I tek tada smo se digle iz piccola i nastavile paradu iliti turneju po gradu....

Svi ti ljudi..Sada iz mog, bivšeg razreda su bili tu... Svi...
Tako ih je bilo lipo sviju vidit..
Svi nasmijani, preplanuli, dobre volje, bez obaveza.... Takvi u srednjoškolskim danima definitivno nismo bili.
Ali, bez daljnjega, uvik je lipo vidit i neke nove pojave, osobe,..
A jooj... Pa, ona pojava od sinoć... mmm...
Točno ovako je bilo;-Stala sam i gledala. :D
Yeah. Feels good.




Baš Ani sinoć pričam, osjećam se kao da sam tek počela izlazit van, pa mi je sve novo, zanimljivo...
Neznam zašto, niti kako., ali upravo tako se osjećam.
Nije loš osjećaj.. Jer, koliko toga me još čeka...
Upravo zato me uvatilo neko vrišteće-savršeno raspoloženje..
Nemam opravdanja, a i nema razloga tražiti opravdanja zbog toga. :D

Yeah. Feels good. Too.

Idem u krpe, mislim da mi je potrebno..
Sanjati..

Mahanje svima..
Un grande bacio da me...*mwa

...Nije znala da će u tim muškim usnama osjetiti svježinu cvijeta, nježnost od koje se duša rastapa... Mišićava ju je ruka savila, a usne na kojima su još titrale zamamne riječi i njegova draž, njegova snaga... povukli su je u vrtlog... iz kojeg se nije znala izvući..

A, onda je jednoga dana otišao tako lagano...da nitko osim nje nije niti primjetio..
I tek kad je otišao, shvatila je koliko ga je voljela, željela...
..Zbog toga što ga nije mogla zaboraviti, bila je svjesna da je on čovjek njezina života.
Njezina čežnja za njim je rasla iz dana u dan..
Bila je uvjerena da ni on nju nije zaboravio, iako se za sve vrijeme otkad su se rastali, samo par puta javio..




U svom osmjehu, teško je skrivala suze..
U svom zamišljenom pogledu teško je skrivala tugu i sjetu..
Nije mogla ničeg da se sjeti, osim njega..
Sve bi joj se činilo lakšim, samo da je pored nje...
Lagala je samoj sebi da joj je bio dobar. On je bio svakoj loš...

Kad bi ga pogledala, stvorilo bi se milijun razloga zbog kojih je mrzila svaki dan koji bi prošao bez njega..

A, zašto ga je voljela?
To samo dragi Bog zna...

I na kraju je i posljednju pjesmu izgubila u njegovim očima, a on je otišao zaboravljajući da joj je vrati..
Tek tada je sama sebi rekla...:Nikad više neću spustit pogled pred tobom, nikad više... Za takve kao ti ima zamjene..

Jedino što je preostalo od svega, ostalo je u njoj..

Jeli je on uistinu bio vrijedan?

Da, da... Imam opravdanje zbog ovako dugog ne javljanja...
Pripreme za fax, prijemni,....
I da, postat ću jednoga dana pravnica...
Sounds great!

Uvik sam volila Split, ali tek sada,... Ma mogla bi tamo živit cilli život.. Nebi mi bio nikakav problem.
Sad sam došla doma, i mogu nastavit uživat di sam stala..
A, šta da kažem,...

Nisam tužna, imam sve šta sam tila..
Ali nikako da prebolim neke stvari....
Valjda stvarno... ljudi odlaze da bi se ponovno vratili...


Iako sam shvatila, kao što je i on sam rekao:Ako nam je suđeno, suđeno...
A to bi volila da se dogodi više od ičega...
I ne, ne hvata me depresija, nisam žalosna, nisam posesivna, ma nije mi ništa, osim što mi je krivo....
Ne žalim za ničim, jer i ovako imam dovoljno...
Dovoljno mi je samo da ga vidim...
Zna on...

I mogu sa sigurnošću reći....
....Nitko nikada neće biti kao on.....

A sada lagano idem...
Mahanje od mene...
pusa, mwa mwa mwa***