Sustavna arheološka istraživanja, što ih od 1976. kontinuirano provodi Muzej Prigorja Sesvete, iz dana u dan upotpunjuju sliku najstarije prošlosti sesvetskog prostora. Uz brojna nalazišta iz brončanog i željeznog doba te antike, osobito su značajni nalazi na višeslojnom arheološkom lokalitetu Kuzelin kod Glavnice Donje, sjeverno od Sesveta. Tu su, osim predmeta iz već spomenutih ranijih razdoblja, nađeni i artefakti iz keltskolatenskog vremena, do nedavnih nalaza s Gornjega grada jedini takve vrste na području Zagreba: fibule, srebrni novac, luksuzna grafitna i smeđepolirana keramika te ostaci utvrde na uzvisini od 511 metara. Najvažniji nalazi, ipak, potječu iz doba antike i seobe naroda, 4. – 6. st., zasad jedini na ovom području. Pretpovijesna i srednjecarska gradina na Kuzelinu u to se vrijeme obnavlja novim kamenim fortifikacijma i pristupnim rampama. Tu se sklanjaju posljednji Rimljani na tlu Zagreba koji grade drvene kuće vapnenih podova, prekrivene slamom. Kasnije dolazi i vojna posada koja štiti najkraći strateški put između Podunavlja i Jadrana.


Sesvetsko prigorje vjerojatno je već od ranoga srednjeg vijeka pripadalo staroslavenskoj (hrvatskoj) župi Moravče koja, osnivanjem Zagrebačke biskupije i županije, ulazi u njene međe. Godine 1242. ova se plemenska župa izdvaja iz Zagrebačke županije i postaje samostalnom županijom ili distriktom Moravče.
Na prvi dosad poznati pisani trag naselja i posjeda u Sesvetskom prigorju nailazimo u Povelji kralja Emerika, iz 1201., u kojoj se spominje posjed zagrebačkog biskupa – Vugrovec (predii Vgra). Najstarije je naselje na tom prostoru selo Kašina koje se spominje već 1217. u Povelji kralja Andrije. Selo Sesvete i tamošnja crkva Svih Svetih prvi se put spominju u Povelji kralja Karla Roberta 1328. U pisanim dokumentima iz 15. i 16. stoljeća navode se imena naselja: Adamovec, Belovar, Moravče, Jesenovec, Planina, Šašinovec, Kraljevec (dodatak Sesvetski dobiva tek potkraj 19. st.), Prepuštovec i Jelkovec.
Sesvete 1457. od kralja Matije Korvina dobivaju sajamski privilegij – imaju pravo održavanja četiri sajma godišnje te trga (tržnice) svakoga tjedna. Prema popisu dike, kraljevskog poreza, 1601. Sesvete imaju 107 kuća. No, broj stanovnika toga sela sljedećih se godina smanjuje pa je 1786. zabilježeno samo 15 kuća. Broj kuća jednak je i 1866. kada u njima živi ukupno 169 ljudi.
Škola u Sesvetama (Pučka učiona Sesvete) započela je radom 1865/66.
Obilježja značajnog industrijskog središta naselje Sesvete počinje poprimati potkraj 19. stoljeća. U srpnju 1879. počela je gradnja Tvornice mesnate robe i masti d.d. u Sesvetah, a koju 1921. preuređuju Kata Rabus i sin. Iz male destilacije špirita obitelji Badel, na početku 20. stoljeća razvilo se veliko poduzeće za proizvodnju alkohola koje postoji i danas.


Sesvete su 1934/35. priključene na Zagrebačku električnu centralu.
Prometno značenje Sesveta i njegove okolice, u osnovi određeno zemljopisnim položajem, već je u drugoj polovici 19. stoljeća bitno poraslo obnovom stare “vojničke” ceste od Sesveta preko Kašine do Laza na zagorskoj strani Medvednice (1878/79., u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića) i gradnjom željezničke pruge Zagreb – Budimpešta (1870.). Tijekom prošloga stoljeća, pak, taj je prostor ispresijecan brojnim cestama od ogromne važnosti za prometnu povezanost Zagreba s njegovom okolicom i mnogo širim prostorom.
Od 1975. sesvetska je općina u sastavu Zajednice općina Zagreb, “zagrebačkog prstena”, a 1982. postaje jednom od 14 općina Gradske zajednice općina Zagreb. Općina Sesvete, kao i druge zagrebačke općine, prestala je postojati 31. prosinca 1990.
Područje današnje gradske četvrti Sesvete do 1994. je bilo podijeljeno na 42 mjesne zajednice: Adamovec, Belovar, Blaguša, Centar, Cerje, Dobrodol, Dumovec, Đurđekovec, Gajec, Gajišće, Glavnica Donja, Glavnica Gornja, Goranec, Jelkovec, Jesenovec, Kašina, Kašinska Sopnica, Kobiljak, Kraljevečki Novaki, Kučilovina, Luka, Lužan, Moravče, Novo Brestje, Paruževina, Planina Donja, Glanina Gornja, Popovec, Prekvršje, Prepuštovec, Sesvetska Sela, Sesvetska Selnica, Sesvetska Sopnica, Sesvetski Kraljevec, Soblinec, Staro Brstje, Šašinovec – Šija vrh, Šimunčevec, Vugrovec Donji, Vugrovec Gornji, Vurnovec i Žerjavinec.
Sesvetska crkva spominje se u Kaptolskom Statutu još 1334. godine, ali povelja kralja Karla Roberta iz 1328. godine ukazuje da je crkva sagrađena te godine ili ranije. Nabrajajući u toj povelji sve dotada stečene posjede Zagrebačke crkve, kada se govori o posjedu Sopnica Sesvetska, da bi točno odredio lokaciju pisac naglašava: "Sepnicha apud ecclesiam Omnium Sanctorum" (Sopnica kod crkve Svih Svetih).
Današnja crkva počela se graditi 1766. Dosta je prostrana, čitava pokrivena crijepom s dva tornja nad glavnim vratima.


Na vrhu su tornjeva majstorski postavljene lukovice pokrivene crveno obojenom šindrom. Na jabukama su pozlaćeni križevi. Čitava je crkva na svod, lađa je ovalnog oblika, a svetište okruglog, oslikano različitim likovima starog i novog zavjeta. Pod je pokriven čvrstim kamenom, u svetištu kamenom. Kod glavnih vratiju, ispod opisanih dva tornja, po čitavoj širini crkve, je kor na dva zidana stupa".Godine 1880. crkva je bila oštećena u potresu, pa su izvršene neke popravke.
"Dana 8. svibnja, ljeta Gospodnjeg 1945. istočni toranj dobio je dva izravna pogotka iz topa, a tada su oštećeni i krov i prozori."

Jednom ću pisati i o novijoj povijesti Sesveta. posebno o Domovinskom ratu, i ljudima koji su ugradili svoje živote da bi mi danas bolje živjeli....
Neka vam je BISTRO....
P.S. Sutra stiže novi štap za bijelu ribu...