-Dobar dan!
-''Dobar dan'' odgovori mrzovoljan glas s druge strane telefonske žice...
-Naručio bih se na redovan servis, imam naime uskoro 45 tisuća kilometra,
a rečeno mi je da je potrebno nazvati kad budem blizu te brojke...
-''Koji je auto?''
- Renault...a zašto pitate? Jeste li prebukirani?
-''Ne, koja je godina?''
-2005-a ako mislite na auto...
-''Nego na što,na helikopter?'' odgovara očito nenaspavan glas...
-Ja vam zahvaljujem, molim vas vašeg šefa...
-''Šta će TI?''
-Gospodine, molim vas lijepo, ja za vas nisam TI,i dajte mi broj vašeg nadređenog
s kojim mogu porazgovarati...
- klick...tu-tu....tu-tu....
Zovem ponovno, javlja se drugi glas....
-''Dobar dan, Renault servis, Darko pri telefonu...kako vam mogu pomoći?''
- Dobar dan naručio bih se na redovan servis, uskoro će automobil imati 45 tisuća
pređenih kilometara.
-'' U redu, samo trenutaka...hm...začuje se tipkanje prstiju po tastaturi...odgovara li vam
sutra ujutro u 9:15 h?''
-Odgovara...vidimo se, sutra u 9:15...


Sutradan, u zakazano vrijeme dolazim u servis, a pred mene dođe čovjek, u kuti,i
sa osmjehom od uha do uha...ja sam Darko, sa mnom ste razgovarali jučer...
-Odlično gospodine Darko, naime imam za koji dan i tehnički i registraciju pa
bih volio da mi malo pomnije pregledate automobil, kad već stoji tu kod vas...
Zakleo bih se da sam vidio iskru u njegovim očima, i lagano titranje u kutevima usana...
-''Nema problema, recite mi broj telefona na koji vas mogu kontaktirati, ako nešto
otkrijemo, i još nešto...u slučaju izmjene dijelova, što želite da učinimo sa starim dijelovima?
-Pa ne znam, valjda ćete ih baciti...
-''Dobro gospodine, možete doći za dva sata po vaš automobil, ukoliko nešto otkrijemo,
čujemo se...


Za otprilike sat vremena zazvoni mobitel, broj nepoznat...
-Molim ?
-''Gospodin Franc?''
-Jesam...
-Imamo jedan problem...otišli su vam krajnici na letvi volana...nema ih trenutno...zapravo ima
jedan u Sloveniji, a drugi u Austriji...na žalost ne može se samo jedan mijenjati već samo u
paru...jedan vam stoji 538,00 kuna, plus dva sata za izmjenu...zatim treba auto staviti na
stroj za geometriju kotača...bla...bla...bla...''
-Samo malo, kako odjednom, par dana nakon isteka garancije da se pojavljuje tako veliki kvar
kako to da nije prije deset dana kad je bilo u nekom garancijskom roku...???
-''Ha ćujte, žao mi je, trebali ste doći prije mjesec dana, pa nebi bilo nikakvih problema...''
-Zašto da dolazim kad je auto u besprijekornom stanju?
-'' I što ćemo gospon Franc?''
-Ništa!
-''Kako to mislite, ništa??''
-Tako kako sam rekao...nećemo raditi ništa...
-''Ali,nećete moći proći na tehničkom, niste ispravni...osim toga u pitanju je sigurnost,
i to vaša osobno...''
-Neka, baš zato...nećemo ništa raditi, vi napravite redovan servis, a ništa drugo ne dirajte...
-''U redu kako hoćete, do viđenja...''
-Do viđenja...
Za otprilike sat vremena ponovno zazvoni mobitel...
-''Gospon Franc, opet ja...Darko...čujte nisu vam ni prednje kočnice baš u najboljem
stanju...mogu ići još otprilike dvije tisuće kilometara, a onda će vam početi metal po
metalu strugati, a onda će šteta biti veća...''
-Majstore, lijepo sam vam rekao, nećemo nikakve zahvate raditi...samo servis...
-''U redu, vaša glava je u pitanju...''


Za sat vremena odlazim po auto. Dočekuje me majstor Darko, ovaj puta bez osmjeha.
-''Izvolite za mnom, tu na blagajni ćemo ispostaviti račun...''
-U redu...
-''Izvolite, promijenili smo ulje, stavili novi filter,
skinuli točkove, pošmirglali doboše, sat rada, puta dva,
brusni papir, montaža, zamjena dihtunga, odnosno brtve vijka za ulje...920 kuna...''
-Molim??? Prije godinu dana na 30 tisuća mijenjao sam sva ulja, ne samo u motoru, već i
u getribi, servu, kočnicama...i platio sve skupa 760 kuna...???
- Nisam ja to izmislio, takav je cijenik...
-Dakle vama je trebalo dva sata da ispustite ulje, i nalijete novo...?
-Nije nam trebalo dva sata, ali takav je cijenik...
- Hvala i zbogom....vi ste najslabija karika...rekoh i odoh...plativši prije toga naravno...
Putem prema kući pade mi na pamet jedna zgodna zamisao, pa nazvah prijatelja Cigu...
-Ćuj Cigo, Franc je...da te pitam....jel radi još uvijek onaj tvoj majstor Đuka na Stanici???
-''Radi, kaj ga trebaš?''
-Nema veze, radi tehničkog...
-''Nazvat ću te za minutu...''
I zaista za minutu me nazove i kaže da radi sad popodne, i da mogu ako hoću ići odmah kod njega...nema problema, baš je slobodan, i nema gužve...
Tako i učinim...odoh ravno u stanicu za tehnički pregled, i odmah kod Đuke...
-Dobar dan gospon Đuka, jel vas zvao Cigo...?
-''Je, recite kaj vas mući???''
-Ovak, evo vam 100 kuna, vi samo napravite svoj posao, i pogledajte mi auto malo bolje
nego li to radite svakodnevno...samo mi recite istinu, sve što mi ne valja na autu...
-''Dobro...''
Prepustim auto majstor Đuki, a ja sa strane stanem i šuteći promatram...
Prvo se zavukao ispod pa pregledao sve što se dalo pregledati...auto je poskakivao, tresao se,
ljuljao, išao naprijed, nazad, na valjke...mjereno mu je sve živo, od auspuha do akumulatora, sa gasom, bez gasa, kompletan sistematski pregled...


-Onda majstore? Što ne valja?
-''Sve je u redu...nisam našao ni najmanju sitnicu, čak mi se čini da je auto previše
uščuvan za svoje kilometre...''
-A kako stoji stvar sa krajnicima??
-''Kakvim krajnicima?'' Kaj vam je???''
- Pa na servisu su mi rekli da su mi krajnici otišli i da nebudem prošao na tehničkom pregledu.
-''Gledajte gospon Franc...ak imate nogu 42, a obujete cipele dva broja veće, noga vam pleše u
cipeli, tak vam je i sa krajnicima...auto bi vam plesal, vlekel bi u jednu stranu, i gume bi
vam bile potrošene na jednoj strani više, na drugoj manje...po tome bi znali da vam nekaj ne
valja, a koliko vidim gume su k'o nove, i nema govora o krajnicima...dobro je kaj niste
pristali jer bi vas oderali bez veze za par sto kuna...''
-Par sto??? Rekao mi je majstor u servisu da bi me koštalo oko 1800 kuna...
-''Eto, sad vidite kak su bezobrazni u servisima...skinuli bi vam ispravnu stvar, tvorničku, a stavili nekaj zamjensko, ni upola dobru kao tvorničku, a vašu bi prodali tko zna kome...lopovi''
-Puno vam hvala gospon Đuka.Idem sad platit osiguranje, i cestarinu...
-Ništa gospon Franc, samo vi dođite, ako sumnjate na nekaj, bumo pogledali, pa ako bude trebalo, onda budete išli kod mehaničara, nebute više išli na slijepo...
-Hvala, i vidimo se...
Tada mi padne na pamet još jedna zamisao...nikakvo čudo jer takvi smo mi ribiči...dok čekamo ribu imamo vremena za razmišljanja, pa smo tu vještinu dotjerali skoro do savršenstva, ovisi samo o horoskopskom znaku svakog pojedinca ribiča...
dakle padne mi zamisao da kad dođem kući, nagovorim djecu da naprave izmjenu ulja na njihovom automobilu,a kojeg su nedavno zajedničkim snagama i uz moju malu financijsku pomoć kupili...
I odemo u Molidon...i kako to već biva...
- Dobar dan...
- ''Dobar dan...izvolite...''
- Promjenu ulja, i provjeru amortizera...
-Može samo malo....koje ulje bi željeli? Imamo Shell, Valvoline, Castrol...
-Koliko košta SHELLOVO?
-Ulje...samo malo...Hyundai...1300 gs...to bi bilo 270 kuna...
-A ruke? Filter?
-Sve je uračunato, ruke i ulje, a filter je gratis, kao i provjera kočnica i amortizera...
Može, odgovaram i vadim novac iz novčanika i plačam...
Mala me gleda začuđeno, ali je umirujem...
-Neka zlato, tata časti...s guštom...ja sam to isto danas platio tri puta skuplje...
Slijedeći servis mi je zapisan za 60 tisuća km. Ne znam da ću ikada više otići u Renaultov servis, jer nakon ovakvog iskustva, mislim da nema više smisla nikakvoga trošiti vrijeme i novac, a ona čestitka što su mi je poslali za Božić gdje mi žele sve najbolje, i gdje me pozivaju na nastavak suradnje, pada u vodu...ak' sam ribič, nisam glup...


Ne dajte se navući na tanak led, i neka vam bude bistro....


P.S. ovo sam posudio od Paora....malo sam se nasmijao, pa izvolite i vi....

Koliki nam je prag tolerancije?
Svatko će za sebe reći da je ovakav, ili onakav, a zapravo
je po meni onoliki koliko drugi kažu.
Svatko od nas sebe smatra od nekog boljim,ljepšim,
uspješnijim...a onda se odjednom čudom čudi kad
od drugog čuje drugačiji stav.Kao;odakle sad to?
Kako se samo usuđuje netko biti suprotan mome stavu,
mojim uvjerenjima,mojim razmišljanjima...?
Tko mu daje za pravo da osporava moje mišljenje...?
I onda još ono najvažnije, ta se osoba nađe uvrijeđena,
i počne se duriti kao malo dijete kad mu uzmete igračku,
ili dudu varalicu...


Sigurno se pitate zašto ovakav uvod.
Sad ću vam objasniti.
Radi se o tekstu jedne po svemu sudeći mlade osobe,
koja je napisala u ovom postu , toliko nebuloza, da me strah
i pomisliti da ona tako ozbiljno i misli...
Jer ako misli tako, onda nešto zaista nije u redu s njom.
Zašto tako razmišlja? Tko je zakazao? Roditelji? Škola?
Društvo opčenito? Ne znam, ali toliko puno cinizma,
omalovažavanja, rijetko se može naći na tako malome postu.
Znam da su mnogi od vas već čitali taj post, ali nisu, kao u ostalom
ni ja, ostavljali komentar.Jer što reći? Kako reagirati?
Što napisati? Nakon prvotnog šoka, i mišljenja da se ne želim
mješati, i nametati svoje mišljenje, danas nakon dva dana, ne mogu
više šutjeti.
Razumijem kad netko nešto ne voli, da se makne od toga.
I to je u redu. Ne mogu shvatiti nekoga kao što je mlada osoba,
autor posta, da ode u sobu, i onda kroz ključanicu promatra
što čini osoba koju su njeni roditelji pozvali u svoj dom.
Ovdje se vidi strašan nedostatak osnovne kulture, koja govori
da je pristojno barem pozdraviti onoga tko ti ulazi u dom,
ako već nemaš volje saslušati nekoliko trenutaka,ili prosjediti
par minuta...
Kakvo je to poštovanje prema svojim roditeljima,koji su pozvali
svećenika da blagoslovi dom,i sve koji u njemu prebivaju...?
Sad se vraćam uvodu i ponavljam pitanje...
KOLIKI NAM JE PRAG TOLERANCIJE?
Nakon svega i da završim temu, ne morate se složiti samnom,
ali mislim da mi je posve jasno zašto su njeni roditelji zvali
svećenika, i da će slijedeća osoba trebati biti egzorcist...


A sad idem ostaviti komentar i kod nje....
A svima vama moji dragi blogeri neka je BISTRO...

Dragi moji blogeri kako nažalost još uvijek nemam vremena se svakome od vas pojedinačno zahvaliti na najljepšim željama, činim to ovako skupno, na svome bloge.
Znam da to pomalo izgleda sebično i škrto od mene, ali ne mogu drugačije, nažalost.
Barem ne još neko vrijeme.
Do kraja tjedna bi trebala završiti i ta dosadna, ubitačna, grozna, nepodnošljiva, nervozna,
glupa, i nadasve mrska iventura, a tada sam opet samo svoj i samo vaš....


Zahvaljujem svima dragima blogerima, a naročito blogericama koje su i u trenutcima svog odmora, u trenutcima kad se stara pretvarala u novu, mislile na mene, pa mi poslale puno pusa
i lijepih želja


Hvala i svima onima koji su iskazali svoju zabrinutost mojim izbivanjem sa bloga, pa su me
zabrinuti zvali na telefon, vraćam se uskoro, a onda ću vam biti i predosadan...


Nećete moći od mene spavati, disati, jesti, kamo god krenete naletjet ćete na mene, što god kliknuli, otvorit će vam se Franc, od muke ćete povaditi tipke sa slovima mog bloga...
Moje ime ćete početi koristiti u vašim psovkama...u stilu...opet blog ne radi...j*** ga Franc...


Naravno da se šalim, i da samo želim da u novu godinu uđete sa smiješkom na licu...
Sve vas volim i još jednom kažem....
DRAGI MOJI BLOGERI SRETNA VAM NOVA GODINA I BISTRO VAM BILO U 2008...