Kako sam i obećao nastavit ću pisati o Sesvetama i u ratu, odnosno
o doprinosu Sesveta i Sesvečana u obrani Lijepe Naše....


Sesvetska 144 brigada Hrvatske Vojske,odnosno 1.brigada TO,
bila je jedna od rijetkih brigada HV-a koja je nastala izravno
iz Teritorijalne obrane Republike Hrvatske.
Ratni put je počela s 1070 ljudi koliko ih je imala nakon
provedene mbilizacije, 6.listopada 1991.
Krajem listopada imala je 973 pripadnika, znaći stotinu manje
u odnosu na mobilizaciju.Pola mjeseca kasnije, točnije
11.Studenog imala je 688 ljudi od čega 55 časnika,47 dočacnika
i 586 vojnika.Po jednom pregledu tog dana brigada je imala
sljedeće naoružanje: 25 pištolja (7,62),307 automatskih pušaka(7,62),
683 poluautomatske puške,i 136 pušaka (7,9),114 puškostrojnica
(sjećate li se onih mitraljeza što ispod imaju okrugle doboše)od
kojih 85 (7,62-municija kao za pištolj),i 29 (7,9-kalibar kao i
puška ''tanđara'',samo kratki),52 ručna bacača M-57, 35 Osa,i 16
minobacača 60mm,te 4 netrzajna topa 82mm.


Brigada je imala i problema s odjećom,ljudi su nerado nosili
uniforme bivše Istočnonjemačke vojske,te su na sve načine pokušali
nabaviti maskirne odore.(podsjećam još jednom na idiota u žutoj trenirci)
Ni svi ustrojbeni dijelovi nisu odmah zaživjeli.Vod Vojne Policije,
koji je vršio i dužnost zaštitnogvoda osnovan je tek krajem listopada.
Iako je u rujnu TO RH prevedena u pričuvni sastav HV-a,brigada je
ime 1.brigade TO zadržala do kraja studenog,odnosno početka prosinca.
Po zapovjedi Zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 29.studenog 1991,
brigada se treba ustrojiti kao 144 brigada HV-a.


Zapovjedništvo brigade je prvi izvještaj sa zaglavljem 144 br.HV poslala
nadređenom zapovjedništvu 5.prosinca 1991.
Brigada je dva puta položila svečanu prisegu. Glavnina brigade ovaj je
svečani čin dala na bojišnici 18, i 19 siječnja 1992. u selu Nebojan, s
one strane rijeke Kupe.I Franc je među njima.
Preostali dijelovi brigade i novopridošli vojnici prisegu su položili
24.siječnja 1992.
**Neki korišteni podaci potjeću iz knjige
Davor Marijana –Muzej Prigorja..144 br,HV.**
Dakle ovo je prvi dio, bit će toga još....


Dakle štap je stigao, i nadam se da će opravdati moja očekivanja...
Usput budi rečeno, samo da odgovorim Pjesmi o potočnicama...
da draga, bijela riba se lovi samo s bijelim štapom, a plava sa plavim....
da bi se zavarala riba, i da bi bila totalno zbunjena,ali to vrijedi samo na moru.
Ovdje u unutrašnjosti, na slatkovodnom ribolovu to ne vrijedi, ovdje je sasvim
nebitna boja štapa...već boja mamca...
Dragi moji neka vam bude BISTRO....

Sustavna arheološka istraživanja, što ih od 1976. kontinuirano provodi Muzej Prigorja Sesvete, iz dana u dan upotpunjuju sliku najstarije prošlosti sesvetskog prostora. Uz brojna nalazišta iz brončanog i željeznog doba te antike, osobito su značajni nalazi na višeslojnom arheološkom lokalitetu Kuzelin kod Glavnice Donje, sjeverno od Sesveta. Tu su, osim predmeta iz već spomenutih ranijih razdoblja, nađeni i artefakti iz keltskolatenskog vremena, do nedavnih nalaza s Gornjega grada jedini takve vrste na području Zagreba: fibule, srebrni novac, luksuzna grafitna i smeđepolirana keramika te ostaci utvrde na uzvisini od 511 metara. Najvažniji nalazi, ipak, potječu iz doba antike i seobe naroda, 4. – 6. st., zasad jedini na ovom području. Pretpovijesna i srednjecarska gradina na Kuzelinu u to se vrijeme obnavlja novim kamenim fortifikacijma i pristupnim rampama. Tu se sklanjaju posljednji Rimljani na tlu Zagreba koji grade drvene kuće vapnenih podova, prekrivene slamom. Kasnije dolazi i vojna posada koja štiti najkraći strateški put između Podunavlja i Jadrana.


Sesvetsko prigorje vjerojatno je već od ranoga srednjeg vijeka pripadalo staroslavenskoj (hrvatskoj) župi Moravče koja, osnivanjem Zagrebačke biskupije i županije, ulazi u njene međe. Godine 1242. ova se plemenska župa izdvaja iz Zagrebačke županije i postaje samostalnom županijom ili distriktom Moravče.
Na prvi dosad poznati pisani trag naselja i posjeda u Sesvetskom prigorju nailazimo u Povelji kralja Emerika, iz 1201., u kojoj se spominje posjed zagrebačkog biskupa – Vugrovec (predii Vgra). Najstarije je naselje na tom prostoru selo Kašina koje se spominje već 1217. u Povelji kralja Andrije. Selo Sesvete i tamošnja crkva Svih Svetih prvi se put spominju u Povelji kralja Karla Roberta 1328. U pisanim dokumentima iz 15. i 16. stoljeća navode se imena naselja: Adamovec, Belovar, Moravče, Jesenovec, Planina, Šašinovec, Kraljevec (dodatak Sesvetski dobiva tek potkraj 19. st.), Prepuštovec i Jelkovec.
Sesvete 1457. od kralja Matije Korvina dobivaju sajamski privilegij – imaju pravo održavanja četiri sajma godišnje te trga (tržnice) svakoga tjedna. Prema popisu dike, kraljevskog poreza, 1601. Sesvete imaju 107 kuća. No, broj stanovnika toga sela sljedećih se godina smanjuje pa je 1786. zabilježeno samo 15 kuća. Broj kuća jednak je i 1866. kada u njima živi ukupno 169 ljudi.
Škola u Sesvetama (Pučka učiona Sesvete) započela je radom 1865/66.
Obilježja značajnog industrijskog središta naselje Sesvete počinje poprimati potkraj 19. stoljeća. U srpnju 1879. počela je gradnja Tvornice mesnate robe i masti d.d. u Sesvetah, a koju 1921. preuređuju Kata Rabus i sin. Iz male destilacije špirita obitelji Badel, na početku 20. stoljeća razvilo se veliko poduzeće za proizvodnju alkohola koje postoji i danas.


Sesvete su 1934/35. priključene na Zagrebačku električnu centralu.
Prometno značenje Sesveta i njegove okolice, u osnovi određeno zemljopisnim položajem, već je u drugoj polovici 19. stoljeća bitno poraslo obnovom stare “vojničke” ceste od Sesveta preko Kašine do Laza na zagorskoj strani Medvednice (1878/79., u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića) i gradnjom željezničke pruge Zagreb – Budimpešta (1870.). Tijekom prošloga stoljeća, pak, taj je prostor ispresijecan brojnim cestama od ogromne važnosti za prometnu povezanost Zagreba s njegovom okolicom i mnogo širim prostorom.
Od 1975. sesvetska je općina u sastavu Zajednice općina Zagreb, “zagrebačkog prstena”, a 1982. postaje jednom od 14 općina Gradske zajednice općina Zagreb. Općina Sesvete, kao i druge zagrebačke općine, prestala je postojati 31. prosinca 1990.
Područje današnje gradske četvrti Sesvete do 1994. je bilo podijeljeno na 42 mjesne zajednice: Adamovec, Belovar, Blaguša, Centar, Cerje, Dobrodol, Dumovec, Đurđekovec, Gajec, Gajišće, Glavnica Donja, Glavnica Gornja, Goranec, Jelkovec, Jesenovec, Kašina, Kašinska Sopnica, Kobiljak, Kraljevečki Novaki, Kučilovina, Luka, Lužan, Moravče, Novo Brestje, Paruževina, Planina Donja, Glanina Gornja, Popovec, Prekvršje, Prepuštovec, Sesvetska Sela, Sesvetska Selnica, Sesvetska Sopnica, Sesvetski Kraljevec, Soblinec, Staro Brstje, Šašinovec – Šija vrh, Šimunčevec, Vugrovec Donji, Vugrovec Gornji, Vurnovec i Žerjavinec.
Sesvetska crkva spominje se u Kaptolskom Statutu još 1334. godine, ali povelja kralja Karla Roberta iz 1328. godine ukazuje da je crkva sagrađena te godine ili ranije. Nabrajajući u toj povelji sve dotada stečene posjede Zagrebačke crkve, kada se govori o posjedu Sopnica Sesvetska, da bi točno odredio lokaciju pisac naglašava: "Sepnicha apud ecclesiam Omnium Sanctorum" (Sopnica kod crkve Svih Svetih).
Današnja crkva počela se graditi 1766. Dosta je prostrana, čitava pokrivena crijepom s dva tornja nad glavnim vratima.


Na vrhu su tornjeva majstorski postavljene lukovice pokrivene crveno obojenom šindrom. Na jabukama su pozlaćeni križevi. Čitava je crkva na svod, lađa je ovalnog oblika, a svetište okruglog, oslikano različitim likovima starog i novog zavjeta. Pod je pokriven čvrstim kamenom, u svetištu kamenom. Kod glavnih vratiju, ispod opisanih dva tornja, po čitavoj širini crkve, je kor na dva zidana stupa".Godine 1880. crkva je bila oštećena u potresu, pa su izvršene neke popravke.
"Dana 8. svibnja, ljeta Gospodnjeg 1945. istočni toranj dobio je dva izravna pogotka iz topa, a tada su oštećeni i krov i prozori."

Jednom ću pisati i o novijoj povijesti Sesveta. posebno o Domovinskom ratu, i ljudima koji su ugradili svoje živote da bi mi danas bolje živjeli....
Neka vam je BISTRO....
P.S. Sutra stiže novi štap za bijelu ribu...

Ovu ću subotu dugo pamtiti...





BISTRO

Evo priče...
Muž upita ženu telefonom,voliš li me?
''-kakva su to pitanja? naravno da te volim...''
A ako me voliš da li bi učinila sve za mene?
''-zavisi...''
Ako me voliš, onda ništa ne zavisi...ili me voliš ili ne...
''-dobro razumjela sam...bih, učinila bih sve za tebe...''


Odlično, evo sad će utakmica, bit' ćemo sami, pa ću ja
sjesti u fotelju, uzet ću pivo, a ti ćeš mi popušiti...
''-Ne dolazi u obzir''
Zašto? U čemu je problem? Pa popušila si mi sto puta,
zašto ti je tako teško još jednom?
''-drugo je kad smo u krevetu, a drugo je ovako..''
Meni je isto.
''-Meni nije...''
Znam ja što je.
''-Što?''
Ti me ne voliš više.
''-Ma volim te samo kako da vodimo ljubav dok ti gledaš
utakmicu? I još bi i pivo pio...''
Tebi je krivo što bih ja spojio nekoliko užitaka u jedno.
''-Nije.''
Je krivo ti je. Ti da meni kažeš da te ljubim dok gledaš
Ratkajeve, ja bih tebi to sa veseljem uradio.
''-Mogu misliti, ali meni to nikada nebi palo na pamet,
ne mogu se koncentrirati i opustiti dok gledam seriju,
a kamo li da još i vodim ljubav s tobom...''
Nebi vodili ljubav. Ja bih volio tebe, ti ne bi trebala
ništa raditi, samo bi se trebala prepustiti...
''-Pa to bih baš i mogla probati, hajde da i ja nešto
takvo doživim od tebe..''
Kako to misliš? Pa zar želiš reći da ti nije bilo lijepo
prekjučer kad sam te pipkao ispod deke dok smo
gledali onaj film?


''-Koji film..?''
Ma onaj na DVD-u, ne sjećam se kako se zvao...
....................???.....................
''Ali mi nemamo DVD...Ivice sa kojom si to kurvom bio?''
....................???....................
Koji Ivica? Jesi li ti Barice pri sebi?
''-Nisam ja Barica...''
Kako nisi? Nemoj me zajebavati.
''-Tako lijepo što nisam.A ne zajebavam te, samo mi nije
jasno kako se možeš tako šaliti...nisam ja Ivica...
nego tko si? Hajde baš me zanima...reci...''
Ja sam Marko.
''-Da ti neznam glas još bih ti i povjerovala..hihihi...''
......................???......................
''-Zašto sad šutiš?''
Ali ja stvarno nisam Ivica, ja se zovem Marko...
''-Hihihi dobro Marko, a kako želiš da se ja zovem...?''
Pa...Barica, kao i uvjek....
''-Dobro, bit ću Barica kad si zapeo...''
Barice, imaš li ti lovca? Onog za telefonske brojeve?
''-Nemam, što će mi....''
Dobro....
I tu muž prekida vezu. Oblaći svoj kaput, uzima aktovku,
i odlazi kući....
Bok Barice, kako si mi ti danas?
''-Bok Marko, a kak' sam, umorna sam, kak bi bila...
S posla ravno kod zubara, pa trči u dučan, pa trči platit' režije,
brzo nešto skuhaj,sad sam došla nema ni pola sata, još malo i
idemo jesti, a kak je bilo tebi danas?''
Posla preko glave....nisam stigao misliti ni o ćemu....


Sutra dan nikako nije mogao pogoditi broj koji je zvao jučer....
Telefonska tajnica je dosadnim glasom ponavljala...
Broj koji ste nazvali se ne koristi....
Broj koji ste nazvali se ne koristi....
Broj koji ste nazvali se ne koristi....




Dragi moji jedva čekam ribičiju....i da nam svima bude...
.......................BISTRO................................

Mogući scenarij:

Kosovo se osamostaljuje, nacionalni ponos Srba
doživljava žestoki šamar. Gube omiljeni razlog
za slavlje.Mislim naravno na Kosovo polje, i
legendarni gubitak boja od Turaka.
Povampireni Srbi iz Republike Srpske, također
traže neovisnost. SAD, i EU, ne dozvoljavaju.
Oni to ipak čine, ohrabreni izjavama braće
Rusa, koji ih već 60 godina vuku za nos.
SAD-e okreće rakete prema Rusiji, Rusija
okreće rakete prema dojučerašnjim saveznicima
Bjelorusiji, Moldovi i Poljskoj.


Baskijska separatistička organizacija ETA traži
osamostaljenje od Španjolske.
Kruna ne dozvoljava, građanski rat je neminovan.
Ciparski Turci traže osamostaljenje, Grci ne
dozvoljavaju, i rat je moguć.
Francuska i Britanska vojska su u pripravnosti.
Ne piše nam se dobro…
Zato odoh kupit još jedan štap, za svaki slučaj…
Zlu ne trebalo…
Bistro vam bilo

Valja imati muda za neke stvari.


Ja ih za nešto imam za nešto ne.
Za vrijeme mog školovanja vožnja na pulferu je bila
jedna od stvari koje sam činio.Ali opet samo dok su
gradom furale stare ''treske''. Dolaskom novih
tramvaja, onih Čeških, prestala su i moja ludovanja.
Nisam imao muda...razmak između kola je bio
prevelik, stvari za koje bih se mogao držati premale,
i moje samopouzdanje i ''kurčenje'' ode u povijest.


Zatim je na red došao autostop. Obučem trapke,
na noge adiddasice, na leđa ruksak, i palac u zrak.
Pravac jug. Bez cilja, bitno je doći na more.
Zadnji put mi je bio iz Kanfanara u Rovinj.
Talijan je vozio 150 na sat.Ulazio u škare,
prelazio na traku iz kontra smjera, preticao preko
pune crte.Ispod oka je gledao u mene, a ja sam
se blaženo smješio, kao nije to ništa, sve je lako
kad si mlad a u stvari jedva sam čekao da izađem.


Slijedeća stvar je bilo ''kurčenje'' u društvu.
Ono po pitanju sexa. Tko je bio s kojom, što je
radio, koliko puta, kako se ljubila, kakve sise ima,
kakve su joj dlačice...
Nakon prvog sexa više se nisam hvalio...ne hvalim se ni sad...


Onda je došao rat. Nisam mnogo razmišljao.
U trenirci sam otišao, žutoj...
Danas kad se sjetim, uvjek se upitam...
Zamisli da si na nekom brdu, a u dolini vojska.
Neprijateljska.Ti sakriven iza nekog drveta, i ciljaš...
U koga bi pucao? Kako u koga? Pa jasno u onog
kretena u žutoj trenirci. Svi jednobrazni, u uniformama, samo
on u trenirci ...žutoj...kao da prkosi...nja-nja-njanja...
Nikad više nebih otišao u rat u žutoj trenirci.


Zaista dosta o hrabrosti ili o ludosti...valja započeti
pripreme za novu sezonu...ribolovnu...
Izvući štapove na dnevnu svjetlost, prebrisati prašinu,
podmazati mašinice, promijeniti flax....
BISTRO???
P.S. Na ulazu u Vrpolje zamjetio sam ovaj znak....

S obzirom na završetak nagradne igre,
a imajući u vidu sve relevantne dokaze,
komisija koju su sačinjavali :
-Franc kao predsjednik
-Šnajderica kao član
-Ben kao zapisničar
odluku o pobjedniku. A pobijedila je
Pjesma o jednoj mladosti.
Evo dokaza...


A evo i što je osvojila:
1. Kasica za sitan i krupan novac.


S obzirom na očekivano pristupanje pregovorima
oko ulaska zemlje u NATO savez,i pristupu EU
krajnji je čas da se počnu sakupljati novci,tj. kune,
za uspomenu i dugo sječanje na KUNE...
2.Višenamjenski multipraktični otpirač


S obzirom na skorašnje loptačko prvenstvo
staroga kontinenta,otpirač će poslužiti kao
neophodno sredstvo za stimulatore gledanja...
3.Crvni redenici za manji uzrast


S obzirom da se na tome sudbonosnom događanju,
nadmeću i uzdanice Lijepe nam naše, ova nagrada
će poslužiti iskljućivo za maltretiranje susjeda
Talijana, i zbunjenih Japanaca ispod sjenila Tonda...
4.Višenamjenska kapa


S obzirom da je u vrijeme prvenstva sve moguće,
valja se dobro pripremiti.Za to je najpovoljnija ova
višenamjenska kapa.Posljednji model kolekcije
sunce-kiša-vjetar, kao i trovremenski Taft,zaštitit
će osobu sigurno,i pouzdano od svega osim susjeda...
5.Posve nova i još ne korištena petarda


S obzirom kako je već rečeno da se takmiče i naši,
u slučaju iznenadne pobjede, i osvajanja prvenstva,
ova lijepa i topla nagrada može se upotrijebiti za bacanje
susjedima u vrtove, konobe, radnje, a sve u cilju
proslave u trenucima neopisive sreće...
6.Jednometrični nosač ključeva


S obzirom na učestalu potrebu za stalnim dokazivanjima,
ova nagrada može poslužiti u mjerenju koje-čega.
Jedini je uvjet da to ''nešto'' nije duže od jednog metra.
Ali ni to nije sve. Ukoliko vam zatreba objesiti nešto
na vaš ključ automobila, ovaj dobitak će biti idealan
za vašeg limenog ljubimca.Svojim lupkanjem po koljenima
budite sigurni da nikada nećete zaspati.
7.Šarena knjiga


Bez obzira na Europsko nogometno prvenstvo,i na suprugovo
deranje i psovanje ispred malog ekrana, ova šarena knjiga može
poslužiti kao sredstvo za opuštanje i relaksaciju.
Svojim iznimnim sadržajem osvojit će vas već nakon kraćeg
čitanja.A možda vas potakne i na razmišljanje...

Eto to bi bilo sve. Nagrada će biti predana osobno u ruke
pobjednici.Uz pusu, i kavu kako je to već uobičajeno u
blogosferi.
Do nove nagradnjače....bistro, i više sreće drugi put....

Ulovili 'mrcinu' od 220 kilograma

Vancouver, 06.02.2008., 12:08 | The Daily Mail

Kada su krenuli na pecanje u Kanadu Englez Nick Calleya i Škot George Carstairs nisu ni sanjali da će uhvatiti 220 kilograma tešku i 3 metra dugu bijelu jesetru.Nick i George pecali su iz čamca na kanadskoj rijeci Fraser, kada je nešto veliko zagrizlo mamac. Nakon više od sat vremena borbe, kada su već postali prilično umorni, odlučili su ući u rijeku kako im plijen ne bi pobjegao.


"Umalo nam je potopila brod. Vozala nas je malo gore, malo dolje po rijeci u promjeru od otprilike 800 metara. Uspjeli smo je nekako odvući u plitki dio i George je jednostavno iskočio iz čamca i uhvatio je za rep", ispričao je Nick. Kad je riba napokon prestala pružati otpor, dvojica prijatelja su za uspomenu snimili nekoliko fotografija.


Ribu su, naime, vratili u rijeku nakon što ju je njihov vodič mikročipirao. "Vodić nam je rekao da je to bio primjerak star oko 100 godina. Iako u rijeci Fraser ima i većih primjeraka, rekao je da je to najveći ulovljen u posljednjih godinu dana.

Imam novu nagradnu igru.
Tko dokaže da mi je bio 100.000 posjetitelj na blogu,dobit će nagradu.
Ne veliku,simboličnu, ali opet na neki način lijepu...


Dragi moji blogeri neka vam bude uvijek bistro...

Moj dan

Ustajem u 5,30 sati.
Slijedi obavezna tjelovježba od najmanje 30 minuta.
Doručak je dosta obilan.
Radim od 7 do 13,30 sati, ne dulje.
Sredina dana za mene je nešto posebno. Ručak je standardan, ni prevelik, ni premalen. Uvijek ima nešto jušno ili kašasto.
Slijede kraća šetnja i odmor. Volim prileći, ali ni u tome ne pretjerujem.
Posla se ponovno hvatam od 16 sati, pa do 17 i 30. Pospremim radno mjesto i napravim si plan za sutra. Uvijek znam kad ću početi i što ću raditi sutradan.
Predvečer ispunim nekom "svojom" aktivnošću, kako me kada volja (sport ili brža šetnja). Može i neki hobi. Rado sam u vrtu. Volim prirodu, slobodu, svjež zrak.
Večera je svakako između 19 i 19,30. Odgovara mi laganiji obrok.
Zatim se posvetim sebi, nekoj vrsti duhovnog razvoja; popričam s nekim, pozitivno razmišljam, ponekad nešto pročitam. Ne volim blebetanja, mrzim ogovaranja ("što je tko učinio", "tko je s kim u klapi" i sl.).
Prije počinka - šetnja.
Liježem u 22,30 sati (svjetlo gasim 15 minuta potom).
Meni odgovara ta urednost ritma, a drugima možda ne. Živim kao po nekom planu.
S nadređenima dobro surađujem. Znam svoje "mjesto". I osjećam neku sigurnost na njemu.
Ne pijem, ne trošim novce na bilo što, ne seksam se, ne pušim...

P.S. Ovdje sam dugo. Bude li sve po planu, nadam se nagradnom dopustu za Božić. Jebi ga,takva su zatvorska pravila.




Sad vas pozivam da posjetite moju frendicu, i novu blogericu MILICZU


UH KAD ĆE RIBOLOV........bistro....

Evo me…
Nisam umro, niti obolio, jednostavno nisam bio u mogućnosti pisati postove.Obuzet poslom, nisam ni primijetio kako vrijeme brzo leti.
I kako nisam dugo napisao ništa. Tek sam tu i tamo navečer
sjeo predcomp. i malo pročitao što pišu moji upecani…
Za bilo što drugo sam bio preumoran, i vrlo brzo bih odlazio u kinderbet…
No dosta o meni i mojim jadikovkama…
Idem malo na ono što me jako pogađa, i vjerujte mi ne da mi mira.
A to je odnos usrane Europe prema nama.
To je odnos usrane Slovenije prema nama.
To je odnos usrane Amerike prema nama.
Ne spadam među Euroskeptike, i zaista sam uvjerenja da bi Hrvatska
prosperirala u Uniji, a ako ništa drugo vlast u Lijepoj našoj bi morala
poštovati neke standarde, neka pravila igre, i po tome mislim da bi bilo boljeza male ljude. Ali kad vidim što želi Europa, kad vidim da nas želi ekonomskiporobiti, kad vidim da nam želi uzeti, pardon oteti nam naša
prirodna blaga,kad vidim da tro(i)glavi jodleri, svesrdno uvlače glavu u guzicu pa čak i Amerima,a samo da napakoste nama, tada postajem ogorčeni protivnik Europske Unije.I ne želim da budem dio toga.
Imam voćnjak.Pazio sam ga i redovno se skrbio za njega dugi
niz godina.Onda je susjed bacio oko na moje voće, i traži da i njemu
dozvolim da nesmetano hoda po voćnjaku. Ja mu ne dozvolim, jer znam da neće samo hodati, već će poželjetii pokoji puta ubrati moje voće.Ako mu dozvolim samo jednom, on će sve češće
brati moje plodove i ja na kraju neću imati ništa.Sav moj trud i
moja muka otići će na drugu stranu. Odlučno ne dam susjedu
da prolazi, a on se sjeti i pozove drugog susjeda.Jačeg, većeg…
I taj mi zaprijeti da se neće družit' sa mnom ako ne dam da se
ide kroz moj voćnjak.

I sad bih ja trebao što učiniti? Sagnuti se, pokorno se naguziti i
reći evo vam…jebite me, radite sa mnom što hoćete, samo mi
dajte da se družim s vama i da uživam pod vašom čizmom…
ma tko ih jebe…i tko jebe Slovence, a Amerima bi itekako pasalo
parkirat dva-tri nosača aviona u Jadran, i pod izlikom očuvanja balansa
svjetskog naoružavanja,zagaditi more, i uništavati morsku floru i faunu…ma tko jebe i njih. Naročito nakon što su proglasili Thompsona neonacistom. Pizda im materina, licemjerna. Oni koji po cijelom svijetu ratuju, i jebu ljude,a koji se pozivaju na domoljublje, i čuvarima demokracije, će mene učiti kao da sam neki šmrkavi klinac, koji nema pojma o životu…da je vjera u Boga, vjera u dom i obitelj neonacizam…
e pa da znate ako to znači upravo to, onda i ja evo javno priznajem,
onda sam i ja neonacista. I ja volim svoj dom, svoju obitelj, i svoju
državu.Na ovo me ponukao moj, i vaš predsjednik, koji traži hitno da se
sastanu sve glavešine,jer su priprijetili ovi iz Europe kako će
zamrznut pregovore s nama…
Hitno ukinuti ZERP, hitno se okrenuti prema susjedima Srbima,otkriti guzicu da nas Slovenci mogu za to vrijeme guziti koliko hoće,
i kad hoće, jer oni su eto u Europi a mi smo ionako malo Balkansko pleme,i treba nas dobro naguzit, i pri tom nam uzeti sve što se može.
I dok oni tako uživaju guzeći nas, mi ćemo graditi kuće, stanove, ceste jadnim i napaćenim srbima koji su se eto samo privremeno sklonili u maticu srbiju, dok koljači Hrvati ne prestanu sa sranjima,pa će se sad vratiti, i nastaviti tamo gdje su stali uz vječito ''tko nas bre zavadi…''
Znadete li da neki sad traže i naknadu za izgubljeni posao, zaradu, i priznanje radnog staža, mirovine, i sve ostalo…??? Ne? E pa traže,
i dok imamo ovakvo vodstvo dobit će…
Ja sam se sad ispucao, i malo mi je lakše, pozdravljam vas i
BISTRO VAM BUDI…