Tužan sam dragi moji. Veoma tužan.
Ubili su mi jezero. Štovatelji Boga novca,
Boga pohlepe, Boga bezobzirnosti.
Neljudi.

Prvi šok je usljedio dolaskom na omiljeno mjesto, gdje sam lane bio u rano proljeće, i gdje sam ulovio poprilično lijepih riba. Zaboravio sam reći da je riječ o Jezeru Trstenik.
Našao sam ga raskopanog.Devastiranog. Bez plana, i bez reda. Preko zime nastalo je još jedno jezero, veličine jedne četvrtine postoječeg.

Reći ćete pa što se Franc buniš imaš veće jezero i više mjesta za ribolov. Ali nije tako. Povukla se voda.Nema više dubine na mjestima se vidi dno.
Nije isto dva decilitra tekučine u čaši i u tanjuru.
Voda mi je pala, mislim na nivo, oko dva metra.

Kako će se to odraziti na riblji i ostali svijet,tek će se vidjeti.
Za koju godinu će se desiti sa iskopom isto što je bilo i sa predhodnim.Evo slika pa vidite kako to izgleda.

To je bio drugi šok.
Treći je usljedio, kad sam obišao jezero i na drugom kraju naišao na ova dva samostalna poduzetnika. Valjda otvaraju ''biznis''
Poslikao sam ih i odvezao se do ribočuvara .

Neka ih vidi. Otišao sam od njega, a on je rekao da ide do njih. Dali je otišao ne znam. Odvezao sam se na jezero Siromaju i malo zabacio.
Da barem malo smirim živce i smanjim tugu.

Nije pomoglo. Za pola sata sam se spakirao i otišao kući.
Ništa mi nije bilo Bistro.
Pozdravljam vas dragi moji...