Došlo vrijeme i da ja nekaj napravim za Šnajdericu.
Otišli mi na Floraart na Bundek.Novootvoreni.
Uredili su ga izvan mojih očekivanja.Zaista.
Iako sam nejednom bio u toj rupčagi,sad je
nisam mogao prepoznati.Nema rupčage,već
jedno prelijepo zdanje,od dva dijela
povezanog mostom i obrubljenog asvaltiranom
stazom za bicikliste, rolere,i pješake.



Zatim uređenim dječjim parkičem za igru,
te malom simboličnom drvenom kapelicom.
Ljudi pale sviječe što me dojmilo.



Na rezervnoj bini svirka.Sviraju Gazde.
Na velikom jezeru tri osmatračnice za spasioce,
i tuševi za ispiranje.I nekoliko WC-a.



A što se tiće cvijeća,to se treba vidjeti.
Ovako je teško opisati.Da zivkam sad Šnajdericu i da
mi govori koje sve vrste ima,i koje je kupila,
nema smisla.Zaista treba pogledati.


(Kljun kad sam ovo slikal na tebe sam pomislil)

Osim cvijeća raznolika je ponuda i popratnih proizvoda.
Od betonskih žardinjera,elemenata za popločivanje,
roštilja,itd...do drvenih.Hrastovih.Sve za parkove.
Proizvođač iz Slavonije,mislim da se i zove
"Hrast-Slavonija",čak je ispod svih hrastovih klupa,i
ostalih proizvoda rasuo suho lišće.Hrastovo.

Da Dva znam ja dobro da je ovo breza,ali lijepše mi je bilo
ovo stavit,jer mi je fora,a garniture hrasta vidim gdje god
se prodaje namještaj...



Šnajderica i mala su nakupovale ukrasnog cviječa,
jeftino,od 3 do 15 kn, a ja flašu Gvirca.
Za one koji neznaju,to je ukuhano vino s medom.
I sa puno leda. Okrijepa ko Bog.

Eto ovo je samo dio ovogodišnjeg Floraarta,i šteta
je što nije ljepše vrijeme.Sigurno bi bilo daleko više
posjetitelja.Zato vas pozivam da dođete u nedjelju,
ako ne možete prije,jer je zatvaranje,i u pravilu se
rasprodaje cvijeće vrlo povoljno.



Dragi blogeri B I S T R O vam bilo...

Sad je 17:42,i objavljujem da nam je još netko TRUDAN.



Evo ovak sam valjda izgledao kad sam vidio ovog Finca.
Nakon onih Lorda na Euroviziji,sad me šokirao ovaj...



Slijedeće kaj me šokiralo je to da djeca sve ranije počinju
pušiti cigarete.Neki već i sa 9 godina...



Iako sam i sam počeo jako rano (13),opet mislim da je ovo
prešlo svaku mjeru. Iskreno ja sam počeo radi toga da
budem fakin,ili mangup...pa zato ne shvačam
djevojčice koje počnu tako rano...kaj njih motivira?



Zar nebi bilo lijepše vidjeti jednu takvu curicu u Zoo-u npr...

Još malo pa World Championschip...za mene odlična vijest.
A zakaj? Zato kaj volim i ribe i nogomet.
Kakve sad veze ima jedno s drugim? Pa ovako,zato kaj je
počeo Fish World Championschip.A to izgleda ovako...



Za danas toliko.Blogeri moji družite se,ne budite usamljeni
pojedinci i pojedinke....



B I S T R O vam bilo....

Današnji post je posvećen trima osobama.
To su Divljakuša, Ana, i Plava Zvjezdica.



Kao što najvjerojatnije i znate one su što?
One su trudne.



Ispod srca svaka nosi svoje čedo.




Da mi se ne raspekmezite previše, evo vam
nekoliko zanimljivosti:
-ovo nisam mogao vjerovati, ali nakon što
sam nekoliko puta pogledao…
POVJEROVAO SAM
Zaista čudesno. Što ti je priroda…

-zatim ova Ribička vijest:
- http://www.jutarnji.hr/cudne_vijesti/clanak/art-2006,5,17,morski_pas,26578.jl
Inače vikend je bio polovično uspješan.
U subotu par sitnih riba, a u nedjelju jedna veća.(Amur 3,5kg)



Za danas toliko…B I S T R O vam bilo…

Vratio sam se još jučer. Iz Podravine.
Jako razočaran. A evo i zašto…
Moje malo selo umire. Nema više nikog ispod 50 godina.
Sve mlado je otišlo u gradove. Najviše u Viroviticu, i Đurđevac,
a dobar dio i u Zagreb.
U selu je zatvorena i ona jedina mala trgovina,
koju su od milja zvali Štacun.
Vlasnica nije imala interesa, jer je zadnjih godinu dana radila
s gubitkom, odnosno bez zarade.
Veliki lanci su pojeli do kraja male dućane.
A stari koji su ostali u selu sad muku muče s nabavom
osnovnih potrepština. Po ulje, šećer, sol, itd…moraju ići u drugo selo koje i nije tako daleko, svega 10 km, ali i to je za njih problem. I onda kad netko ide u dućan, obilazi sve u selu i pita
kaj treba kome, da kupi i za njih. I to koliko se može kupiti za mirovinu, onu našu seljačku koja iznosi od 400 do 600kn.
Strašno. A gdje je sad država? Tko vodi brigu o onima
koji ne mogu voditi brigu sami o sebi?
Ljudi koji su osim struje u svom životu dobili još jedino asfalt,
navikli na vječito…daj, daj, i samo daj…,se s pravom pitaju nije li
došlo vrijeme da sad država malo i vrati od uloženog.
Kolike godine uziman im je porez, vodne naknade,
porez na ovo, porez na ono, a još ih 75 % ima wc izvan kuće.
Tamo iza…
Mislim da ću još samo jednom otići u moje selo. A to će biti kad umre zadnja teta, i to ako mi javi netko…

No zašto sam još razočaran? Zbog Bare (jezero) u selu. Od drugog rata do ovog rata, nitko, ama baš nitko nije nikada
uložio jedan dinar, jednu kunu u jezero, a sad je to prisvojila Virovitica.
S kojim pravom? Onaj jadnik koji je rođen tu, Bogu iza nogu,
koji se ne jednom prehranio tako što je otišao na jezero uloviti ribu,
jer drugo nije imao, sad ne smije pecati, tu na svojoj bari.
Mora platiti, jer tako kažu oni iz Virovitice.
Isti oni koji nisu nikada doveli vodu u selo, koji nikada nisu
doveli kanalizaciju u selo, a morali su.
Zato su ih Seljani desetljećima plaćali.
I zaista, nisam pecao ni sat vremena, došao je ribočuvar .
Dobar dan, dobar dan…imate li dozvolu?
Ne nemam, uzet ću dnevnu kartu.
Ne može, kaže organ.
Zašto???
Kartu možete kupiti samo u ribolovnom društvu, ili u birtiji toj i toj…
E neću kažem mu ja. Spremit ću stvari, i otići, odnosno napustiti vodu.
I neću se nikada više vratiti.
Ribočuvar samo slegne ramenima, i kaže da se to njega ne tiče.
Spremim stvari, pozdravim se s njim, i odem na Dravu.
Tamo sam se raširio koliko sam mogao. Pobacao pribor u vodu,
zavalio se u stolac, u mislima prebirao po uspomenama, kad li što?
Pogađate…opet dolazi isti onaj ribočuvar.
I ni pet, ni šest, osu on po meni paljbu…
Te kako me nije stid? On meni oprašta i ne piše mi kaznu,
a mogao je…te koliko ja imam godina, i tako dalje…i tako dalje…
Zaustavio sam ga pokretom ruke i namrštenim pogledom…
Dobar dan…izvolite tko ste vi što trebate…
Sad on diže obrvu, gleda me , i kaže ja sam ribočuvar, i pokažite mi dozvolu..
Ne, prvo vi meni pokažite vaše isprave. Odakle da ja znam da ste vi ribočuvar.
Iako me očima streljao, izvadio je iskaznicu i pokazao mi je.
Zatim je jedva procijedio između zubi…imate li kartu?
Imam, kažem ja i izvadim iz novčanika dozvolu za ribolov
na svim rijekama i tekućicama na području Republike Hrvatske.
Razrogačio je oči, i nije mogao vjerovati. Mislio je došao
je papak iz Zagreba , i sad će me oženit za neku lovu…
Da ne pričam dalje, kakve smo sve riječi izmijenili,
samo ću reći da smo našli kompromis.
Ja njega neću prijaviti Udruzi, a on neće zajebavat
moje seljane. Tamo na Bari.

Eto sad sam se malo ispuhao, lakše mi je.
Slijedeći post će biti puno vedriji. Obečajem.
Do tada…B I S T R O…

Eto prođe i ovaj Eurosong.
Ševe je prošla sasvim dobro.
I to zbog Njemaca.
Dali i oni dva boda. Pa se tako
skupilo sa strane još ponešto.
Bosanci, Srbi ,Makedonci i Slovenci
pokazali da znaju što su
dobrosusjedski odnosi, i nagradili
našu štiklu…



Na ribolovu sve po starom, osim kaj se sad moram
malo ranije dizati. Jutros sam se ustao u 3:30h
I opet stigao na vodu na knap (u zadnji čas),prije svitanja.
Ulovilo se nešto babuški, pa dva amura 2kg,i 3kg,
jedan šaran, ali sam ga morao pustiti, jer je bio s ljuskom,
dakle divljak, a oni se uspješno razmnožavaju u našim jezerima,
za razliku od špinglera ( bezljuskaša).
Uglavnom susjedi su namireni, i sad je opet ideja da skuham fiš
i da napravimo feštu od riba. Bez posebnog razloga.
Nikad nisam slavio ništa bez razloga, pa neću ni sad.
Ako ništa drugo navest ćemo razlog…npr…
dolazak ljetnih vručina, ili sl. Bitno da razlog postoji…


Crnogorci izašli iz Yuge. Malo kasno.
Da je Bulatovič digao ruku 90-e
Kad se glasovalo u predsjedništvu SFRJ-ota,
Bilo bi tada nešto. Ovako nije ništa.
Srbija stisnuta sa svih strana, od EU, od Kosova,
pa od svojih Srba raseljenih po vascelom belom svetu,
Ostaje na marginama Beogradskog pašaluka, kako je to i
predvidio pokojni Imenjak..
Nego otkriven je i Ratko Mladić. Našli ga ribiči.
Evo slike, samo morate malo duže gledati i sigurno
ćete ga vidjeti…



Večeras je tekma. Jedna od zadnjih prije Svjetskog prvenstva.
Nadam se da će naši Kockasti potuči Austrijance do nogu.
A kako se približava svjetsko prvenstvo oliti ga Mundial…
neki su već lagano u navijačkoj groznici. Kao ovaj tata…



I za sami kraj, pazite se ove vručine, jer donosi nervozu.
I tanke živce, i tešku nogu, pa samim tim i nesreće.
Recite mi što mislite, tko je vozio ovaj autić?
Muškarac ili žena?



Sigurno se pitate zašto mi je danas tako dugačak post.
Odgovor je vrlo jednostavan.
Vaš omiljeni ribič ide na par dana u Podravinu.
U svoje rodno selo na obale Drave.
Zato Vas sve pozdravljam. Ostajte mi ...
B I S T R O….

Hvala vam svima na brizi i na savjetima.
Danas sam već kao novi, i da znate opet sam bio
na ribolovu.Osjetim ja sunce preko majce,ali
sad je fertig.Gotovo.Može me sad....
sad sam "pripremljen" za more i sunce.
Nema više izgaranja.

Čovjek je šetao ulicom, kada primijeti osobito prljavog i pohabanog
beskućnika koji ga je pitao ako ima nekoliko kuna za večeru.
Čovjek je izvadio novčanik, izvadio 70tak kuna i pitao, "Ako ti ja sad dam
taj novac, hoćeš li kupiti njime pivu umjesto večere?"
"Ne, prestao sam piti prije mnogo godina", odgovorio je beskućnik.
"Hoćeš li to upotrijebiti kako bi išao na pecanje umjesto da si kupiš
hranu?" pitao je čovjek.
"Ne. Ja ne trošim vrijeme na pecanje," rekao je beskućnik, "provodim sve
vrijeme pokušavajući opstati."
"Hoćeš li to potrošiti na nogomet umjesto na hranu?" pitao je čovjek.
"Jeste li LUDI?" odgovorio je beskućnik. "Nisam igrao ni gledao nogomet
već 20 godina!"
"Hoćeš li novac potrošiti na ženu iz mračne četvrti umjesto na hranu?"
pitao je čovjek.
"Koju bolest bi dobio za šugavih 70 kuna?" uzviknuo je beskućnik.
"No," rekao je čovjek, "ja ti neću dati novac. Umjesto toga, odvest ću te
kući na ženinu večeru."
Beskućnik je bio zapanjen. "Zar vam žena neće pobjesnjeti zbog toga? Znam
da sam prljav, a vjerojatno i prilično odurno smrdim"
Čovjek je odgovorio, "Nema veze. Važno je da vidi kako čovjek izgleda
nakon sto se odrekne piva, pecanja, nogometa i seksa."

Nisam bio neznam koliko dugo danas na vodi,
jer sam obečao Šnajderici da ću se potrudit,i
ispeči meso na roštilju.A ja kad nekaj obečam...

To je ko jedanput jen da bum napravil.
Nemrem ja protiv sebe.
Nego da vas pitam...
Imam za prodati dva mobitela,pa ako
ima zainteresiranih molim lijepo...

Radi se o Nokiji s kamerom,i
simensom s kamerom i vibrom...
Slike u prilogu...


Tak to bi bilo sve za danas.Odosmo popodne malo do
kuma.Na druženje uz kavicu i Žujicu...
Dragi moji blogeri...BISTRO vam bilo...

Zaokružio sam lijepu cjelinu.
Tjedan dana na ribolovu.Šnajderica
još šuti,a dokle će...to ne znam.
I nebih volio ni znati.Iskreno,i meni
je za sada dosta pecanja.Lijepo sam
se zguštao,i mislim da ću napraviti stanku
od jedno tjedan dana,dok ne počne
lov na šarana.

Ima još jedan razlog.Jučer sam izgorio.
Na suncu obnažen do pasa,s vjetrićem
laganim,ni primjetio nisam.A Bome ni
osjetio nisam.Tek na večer.
Odjednom mi počela majca smeteti.
Zatim me počela koža lagano boljeti.
Ne peći,baš boljeti.
A danas sam se jeeedva digao iz kreveta,
koliko me peklo,i koliko mi se pokrivač
urezao u kožu.Ipak sam ustao i
odradio ribolov.Junački.Umri muški.

Za kraj bih napisao nešto o životinjama.
Ne znam što je ali moj Ben je nešto mazast.
Već dva dana.Ne znam dali zbog vremena,
ili me se životinjica uželjela...

Navečer ću si dati zadatak da vas
pročitam s užitkom.I komentiram dakako..

Dragi moji blogeri BISTRO vam bilo...

Rano jutro. Svitanje…
Sve je onako kako treba biti.
Sunce se lagano diže iza leđa ,ne tuče u oči,
lagana sumaglica podiže se iz vode, što znači
da je voda toplija od zraka…milina jedna…



Udice su zabačene, voda mirna kao ulje.
Niti daška vjetra. Samo pokoja žaba poremeti
površinu jezera.



Zavaljen u stolac, uživam u miru i ljepoti
ovog jezera. Nekoliko šarana je odlučilo
malo podignuti se iz vode, pokazati leđa,
pa nam je srce malo zaigralo tim prizorom.
Iako smo zapravo ja i Zoki čekali štuku,
nadali smo se ipak da bi i šaran mogao
doći na pahuljicu kruha, kojim smo lovili babuške.
Mislim, pokušavali uloviti, jer nismo ulovili baš ništa.
Ni najmanje mi nije žao. Meni u svemu tome
riba zapravo ni ne treba, već samo užitak lovljenja.
Vratio sam se kući u 13h,dakle proveo
sam 8h na pecanju, a ništa nisam ulovio. I nije mi krivo.
Smatram da je moje zadovoljstvo i
sreća postignuta samim odlaskom u prirodu.



Za kraj evo jedne stare igre…
Pronađi razliku između ove dvije slike…





Dragi blogeri…BISTRO vam bilo…

Dakle dragi moji...
nas k'o .
Sve ono kaj smo plačali sad košta
.A bojim se da kad uđemo bude koštalo
.
Tak sam imal rad gospođu Schuman.
Tak sam volio imati njenu sliku u novčaniku....
A onda je došla unija i sve je pokvarila.
Nestalo mi moje gospođe koju sam toliko
ljubio i svakodnevno gledao...

Toliko sam ljut da samo mogu reći...
....

Nadam se da ste shvatili da je to samo mail koji sam dobio,
a koji me donekle oduševio.Nadam se samo da kad jednom
uđemo,neće biti baš sve tako crno...

Ja ujutro odoh opet na ribičiju.A vi se kupajte
u znoju lica svoga...šljakeri obični...

B I S T R O vam bilo...Franc

13.Svibanj…

Atentat na papu Ivana Pavla II

Tijekom opće audijencije u Vatikanu
nitko nije očekivao nemili događaj:
13. svibnja 1981. terorist Mehmet Ali Agca
iz male je udaljenosti s dva metka pogodio
papu Ivana Pavla II. i teško ga ranio.
Pravi organizatori tog besmislenog atentata
ni danas nisu poznati. Papa je posjetio Agcu
u zatvoru i oprostio mu teško nedjelo.



Sudska presuda

Žena s Floride, zaposlena kao
seksualni operater na telefonu dobila je
pravo na naknadu štete kao djelatnica koja
se ozlijedila dok je redovito masturbirala
na radnom mjestu.



Njezin odvjetnik izjavio je da nije siguran
je li zahtjev te žene iz Fort Lauderdalea prvi
ovakove vrste, ali sigurno je ipak da nije uobičajen.
On je istaknuo da se njegova klijentica početkom
ovoga mjeseca složila s "minimalnom nagodbom".
Ipak, medijima nije želio otkriti o kojem je
novčanom iznosu riječ.
Zahtjev za novčanom kompenzacijom 40-godišnja
djelatnica tvrtke CFP Enterprises, Inc. sa sjedištem
u Fort Lauderdaleu obrazlaže činjenicom da je na
radnom mjestu dobila sindrom karpalnog tunela,
ili tzv. kompjutorsku šaku, što je povreda izazvana
učestalim ponavljanjem određenog pokreta
(RMI - repetitive motion injury).
Prema riječima njezinog odvjetnika, nesretna žena
sindrom karpalnog tunela dobila je na obje šake zbog
svakodnevnog masturbiranja, ponekad i po sedam puta
na dan i to dok je razgovarala s pozivateljima.
Ime svoje klijentice nije želio otkriti.
"Njoj je rečeno da mora poduzeti sve kako bi zadržala
mušteriju što je moguće dulje na telefonu", rekao je on.
Žena je koristila jednu ruku kako bi se javljala na telefon,
a drugu da bi zapisala imena mušterija i njihove fetiše
te kako bi se i sama što bolje uživila u situaciju i
doživjela orgazam za vrijeme "verbalne razmjene".


RIBLJI RAŽNJIĆI

- Za izradu ribljih ražnjića najbolje je koristiti
miješanu ribu poput štuke, smuđa, grgeča, šarana...
Nakon što ste oprali i oćistili ribu od iznutrice i kostiju,
sve izrežite na jednake komade, 2 do 3 cm širine.
Izrežite na jednako široke komade i malo slanine,
dvije paprike (jednu crvenu i jednu žutu),
te na kolutove jednu tikvicu. Pripremite zatim ražnjiće:
nabodite na svaki štapić najprije komad paprike,
zatim komad ribe, pa komad slanine, komad tikvice,
pa opet komad ribe i tako redom slažite sve sastojke.
Pecite na unaprijed pripremljenom žaru jedno desetak minuta.
U žar možete staviti i nekoliko krumpira zamotanih
u aluminijski papir. Servirajte uz miješanu ili zelenu salatu.




Dan uspomene na momke koji su
umjesto pancirke imali Dinamov grb na košulji.



ZAGREB - Prije točno 16 godina, na današnji dan
13. svibnja 1990. na maksimirskom stadionu trebala
je biti odigrana utakmica Dinamo - Crvena zvezda.
Najekstremniji navijači Beograđana
- delije, predvođeni Željkom Ražnjatovićem - Arkanom,
prije utakmice su počeli razbijati južnu tribinu na koju
su stigli organizirano. Na tu provokaciju Dinamovi navijači
Bad Blue Boysi su provalili na atletsku stazu i travnjak,
a na njih je krenula policija.
Kapetan Dinama Zvonimir Boban krenuo je braniti navijače,
a kada ga je jedan od tadašnjih milicionera udario
pendrekom Zvone mu je uzvratio skočivši mu nogama u trbuh.




LIJEPA NAŠA HRVATSKA


- 311.311 nezaposlenih

- 37.000 radnika ne prima plaću

- 100.000 radnika prima plaću manju od 1900 kuna

- 80 posto novozaposlenih radi na određeno

- 400.000 radnika radi na crno

- 119.000 građana koristi socijalnu pomoć

- jedna trećina zaposlenih i umirovljenika živi ispod praga siromaštva

- prosječna mirovina iznosi 40 posto prosječne plaće

- na svakoga građanina otpada 8500 eura duga


Da ne ispadne sve tako crno,za kraj evo jedna slikica
koju sam uredio,i koja će bar jednu osobu nasmješiti...



Ninna jeli tako?

Bistro Vam bilo...dok vi ovo čitate,ja pecam...hehehehe....

Bio ja jučer kod Punice.U brdskoj Slavoniji.
Onoj Požeškoj.A popio i kavu sa DVOJČICOM.
Štrebericom.Na Trgu Svetog Trojstva.
Sinoć se vratio s Rođom.Treba nešto
srediti na Rebru,pa sam ga danas vozikao.
Ode dan.A Bome ode i Rođo.U Slavoniju.
Sutra jutrom odoh ja u zeleno Zagorje.

Tam gdje je Mihanović ispjevao Lijepu našu.
U Zelenjak,i k tome još i na Sutlu.
Nije da se neće malo i zabacit,ali nije mi to cilj.
Idem uzet svoje.Onak po Zagorski.
Sve dam,ali među nedam.E a ja idem nakon
40godina saznat gdje mi je djedovina po
maminoj strani.Za koju plačam sve dače i namete,
a nemam pojma gdje se nalazi taj moj grunt.
Bratići mi budu pokazali,a ja nek lupim
kolce,iliti ga "floke" u zemlju i nek si zapamtim.
Da bum znal deci pokazati.
Samo se nadam da nebum zgubil celi dan i da
bum popodne stigel i na babuške otići.

Obečal sam Dadeku.A kaj ja obečam....to je Amen...
U nedjelju kod kuma Zdenka (onaj kaj peca velike ribe)
na Prvoj Pričesti,i vudri brigu na veselje...

Uglavnom hoću reći da nebum pisal do ponedjeljka.
Zato puce vama puse,a vama fakinima dobar tek...
I malo na sportske aktivnosti preko vikenda...


Bistro Vam bilo...Franc

Započinjem ovaj mali pregled jednim stranim
majstorom.To je Lassalvy.Još kao klinac u
pubertetu,krišom u Startu smo gledali
između ostalog i Lasy-a.Evo nekoliko uradaka...





Zatim od domačih kao prvo ime je naravno
najstariji Ico Voljevica-Grga.



Ico Voljevica rođen u januaru 1924. godine
je slikar i karikaturista. Poznat je po karikaturnom liku "Grga" koji je od 1955. bio je dio Narodnog lista, a od 1962. do 2000. godine
dio Večernjeg lista u kojem je objavljeno 12830 Grginih komentara.

Pa zatim majstor Otto Reisinger...




Na ražnju bi ispekli onoga tko bi u Saboru objesio političku karikaturu!
Engleski je parlament pun karikatura, kaže Otto Reisinger, čiji je Pero u »Vjesniku« išao više od 30 godina . Kad je direktor Kladarin na redakcijskom sastanku rekao »ja mogu pisati isto kao i vi novinari, jedino ne bih mogao crtati kao Reisinger«, odgovorio sam mu - Đuro, probaj, možda možeš i to, sjeća se Reisinger

Potom za danas posljednji,ali ne manje vrijedan,
a meni najdraži Srečko Puntarić i njegov Felix...




Srečko Puntarić
Karikatura je ozbiljan posao
Gdje ja čujem glavne informacije. Moja punica je meni najbolja informacija. Ona daje glavne vijesti. Dođe k meni u sobu i kaže: "Poskupio benzin!" Ona zna da je to glavna vijest. I evo meni teme. Meni je bio poseban kompliment kad sam na madžarskoj televiziji u Budimpešti bio predstavljen kao filozof iz Hrvatske. Madžari su tu vrlo fini, oni proučavaju baš tu filozofsku crtu. Pokazali su na ekranu moju karikaturu i rekli: Ovu karikaturu je napravio Felix, ona obrađuje temu koju i drugi obrađuju, ali filozof Felix je istaknuo ovaj detalj. To je njegov filozofski pristup.

Nadam se da će moj sljedeći post biti tematski vezan
za ribolov.A karikaturiste,i njihove
likove ću ubacivati kad bude padala kiša.

Dragi moji blogeri,sutra odoh do punice.
Vračam se prekosutra,a onda ribičija...
Do tada...Bistro vam bilo...

Kiša mi već ide pomalo na živce.
Nemrem nikaj delati po vani. Ni na ribičiju
Nemrem ići. Sve blatno, sve mokro, sklisko,
Ubi bože. Ne preostaje mi drugo, nego u Granešinu ili
spavati .Svima je valjda tak…koji ne moraju raditi jelte…
To bi još i izdržal kad ne bi mislil na svakakve
Gluposti. I na ono kaj treba i kaj ne treba.
Na kraju krajeva vele da muški mozak neprestance
Bude aktivan. A evo i dokaza…

Eto prošlo je i četiri mjeseca kako ne pušim.
Nikad ne bih rekao kako je prestat pušit zapravo
Lako. Samo treba imati karakter, i reći…neću više.

Prošli tjedan sam igrao…

Mogu vam reći da za prvi put ove godine, s obzirom
Na prestanak pušenja i dobivenih nekoliko kilograma,
Imam kondicije za puni sat igranja.
I to ne baš mlakog, već onog pravog natjecateljskog.
Za razliku od nekih koji ispuste dušu nakon 5 minuta
Igranja . I to s klincima…pa se moraju pridržati
za stup da ne roknu…


Za danas toliko. Od slijedeći put ću malo skrenuti
Vašu pažnju na karikature i karikaturiste.
Kako naše tako i one svjetske…

Evo Tkalecovog...

SLOVENSKI RIBARSKI POJAS...




A do tada…Bistro vam bilo…

Kam se god okreneš naletiš na….
Štiklu…

Koliko nas bombardiraju mediji s tom pjesmom,
još će ispasti da nekaj i vrijedi.
Kaj se mene tiće ne da ne vrijedi,
nego je nikaj drugo nego prava pravcata

Ponovo će se obračunavati i zbrajati bodovi.
Za braniteljske dionice.To i treba.
Nije pravedno da se dobiva jednako i za
Prvu crtu bojišnice i za šank-glazuru na Jelačić placu.
A kamoli da netko uopće ne dobije…

Benzin nam kani kak ćujem opet poskupit.
Ali to bude povuklo i sve ostalo.Na žalost i
bicikle.Zagreb bi trebal davati poticaj na kupnju bicikla.
Kao i Amsterdam.Sigurno bi bilo bolje.

Vjerujem da bi svi živjeli bolje,i zdravije.
I da bi imali više kondicije…
I mogli bi sigurno lakše podnesti
športske napore…

Bliži se 25.05.Dan mladosti.
Nakon toliko vremena,počeo sam se brinuti za našu mladež.
Šteta kaj nije

živ.
Bilo bi opet radnih akcija, plesova za mlade ,bratskih
susreta, bratimljenja općina, sletova na Marakani…
Da mislim da je moja generacija imala ljepšu
mladost. Bezbrižniju. Nismo imali compove,
playstatione, imali smo prijatelje i prijateljice, kino dvorane,
plesnjake u domovima…
Neću dalje jel bi mogao se zanesti i početi misliti
kak je bilo bolje prije demokracije…

Blogeri moji…Bistro Vam bilo…Franc

Baš si nekaj mislim...



Ne,krivo.Mislio sam ubit vikend pecajući.
Sve je bilo ok. dok nismo došli na vodu.
A kad tamo,babuška ušla u mrijest.
Samo kaj ne skaće na obalu.Tko to nije
vidio,i nezna o ćemu pričam.Ta riba poludi
kad je u mrijestu.Polaže jaja (Ikru) gdje god
stigne.Prevrće lišće lopoča,razgrče trsku,
mulja travu,skače iz vode,čak i na obalu skoći...
I onda nema ribolova.Nijedna riba nema šanse
da zagrize.Zbog babuškinog mrijesta iliti ga mrvanja.

I ništa,hajde ti Franc lijepo doma i primi se
nekakvog posla.Pao mi na pamet plafon u kupaonici.
Nije velik,ali moram skidat boju i pogletat.
Naravno skinut sve sa zidova,i sve živo
izmaknut.I sve to prije nego...

Šnajderica dođe s posla.Zakaj?Pa tak da ju
iznenadim,jer mi odavno spominje kak bu trebalo
to napravit.A ja valjda ko i svi muški,čekam
zadnji čas,a onda za čas napravim...

Smješno a? Ma nije.Samo kaj kad je naša muška
priroda takva.Nije da mi nebi,ali sve mora biti,
odnosno trebaju se poklopiti svi mogući parametri
i zvijezde,da bi se mi pokrenuli.Ali kad se pokrenemo...
Zato ženske imaju nad nama moč.
Bog im je dao to kaj im je dao,i zato dominiraju
nad nama muškima.Očeš ovako ili onako,svejedno...
I svaki koji kaže da nije tak,taj neće sam sebi
priznat da je tak.

Hajde da vas vidim muškarčine koji će reći ženi
kad se pošteno napali da ga boli glava...ni jedan...
No sad mi je pauza pri kraju pa se idem primit posla.
Kavu sam popil,post sam napisal,i sad...tempo...idemo...
A ako Bog da ...


Bistro Vam bilo...Franc

Prvo da Vas pozdravim...Živili vi meni...



Najplavija Zvjezdica
Najdeblja Divljakuša
Jedina Mara Pogibejčić
..........nemojte mi se sad raspekmezit......................





Sitke Umoran Eurosmijeh i Metalac Edie vi znate kaj je ovo?


Kljun a jel ti znaš kaj je ovo?


Danas mi nemojte zamjeriti,malo sam se opustio.
Iako s Njim nisam popio
ništa,poslije rastanka, jesam par

I baš mi je li-la...trala-la..
Puce ovo je za vas...

Sve vas volim...Bistro vam bilo...do ponedjeljka...

Danas sam bil na Trsteniku.
Bilo je odlično.Iako sam malo
kasnije došao nego
kaj treba,ali opet bilo je odlično.
I nisu baš bile babuške male...

Prije bi se reklo da spadaju
u red večih.Ali daleko je to još od ovakve ribice...

Uglavno kako bilo da bilo,ipak ih je
15 platilo glavom.Ribljom.
Žaki je uzeo 4,kum onaj koji ne peca 6,
i susjed Zvonko 5.Dakle sve za 15...

Nego evo sad da znate,ako niste vjerovali,
kakva je razlika između lovca i ribolovca...

Ja kad sam bil tak mali,meni je stari
stavio u ruke štap.
Još tridesetak dana do Nogača...
Pa tako evo jedna prigodna i za taj dan...

Ako niste primjetili,to je Darko Kovačević
veliki fudbaler iz susjedne nam...da ne velim...kaj...
Sutra idem opet lovit babušku,pa se čujemo...
A do tada ljubi vas...

VAš Franc...jasno to je išlo pucama,
a vama fakinima samo Bistro bilo...negokaj...

Vozačke dozvole, osobne iskaznice, putovnice, kreditne kartice..., pa i rezervnu gumu, ima spremljene u svojoj kancelariji benzinske crpke vlasnik Josip Matić iz Čakovca. To su dokumenti i stvari koje su vlasnici ostavili u zalog što nisu mogli platiti natočeno gorivo na njegovoj pumpi Tanker u Čakovcu. Na upit zašto im je dao točiti bez novaca, Matić odgovara:




Pa, većina ljudi na benzinskim crpkama danas sama toči gorivo. Što ja mogu učiniti kada frajer natoči, a onda dođe s karticom plaćat i čudom se čudi kako na računu nema ni kune! Lovi se za glavu, zaklinje se da je, kao, jučer bila plaća i slično. Bio sam prisiljen uzeti neki od dokumenta, to više što su ljudi sami nudili osobne ili vozačke kao zalog, dok ne dođu platiti. Čak je jedan ponudio i rezervnu gumu. Većina njih se nikada nije vratila, iako su redom svi domaći. Na privatno dvorište mu ne smijete ići doma, može vas tužiti - govori Matić iz iskustva.




No, sve je to škola, kaže, a škola košta novca. Više ne daje na odgođeno plaćanje, to je radio ranije kada je vjerovao takvim pojedincima.
Prije tri godine vratio sam se iz Njemačke gdje sam godinama radio i sa zarađenim kapitalom otvorio sam crpku. Sve ovo što mi se događa ovdje nepojmljivo mi je jer u Njemačkoj je sasvim normalno da kupljeno treba platiti, da ček mora imati pokriće, da na kartici morate imati novac... Skupljene dokumente, kaže, čuva i dalje u kutijama, iako ne vjeruje da će ih neki od vlasnika ikada potražiti…



Za kraj moram još jednom podsjetiti blogosferu na dičnog nam košarkaša…



Dragi moji Bistro Vam bilo…