Veliki test bureka 4
10. Pekarna Frumentum, Tešnjevački trg 2
Vlasnik: AGRO_VIR d.o.o.

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 10.90 kuna
Vrsta: Trokut
Veličina: Mizerna
Tijesto: Žilavo, suho, tvrdo
Meso: Mrvicu slano, ali fino, slasno i upečatljivo
Opći dojam: Uljudna gospođa, niža cijena i slatki brendirani papir u koji mi je umotala trokut, obećavali su sasvim solidan gablec kojeg sam imao namjeru pojesti u nekom parku uz Trešnjevački plac, inače leglo stvarno svakakvih pekarnica (ima ih barem osam!). Nažalost, kalup u kojem rade u Frumentumu bliži je onom za muffine nego za pošteni burek, pa sam u ruku primio tanušni mali komad koji je podsjetio na opis Šegrta Hlapića s početka istoimenog remek-djela. No, zastrašujuće je to što sam u ponedjeljak u 14.30 dobio burek od – jučer. Ako ne i prekjučer. Tvrd, usahnuo, skoren, žilav i jedva probavljiv ne bi dobio nikakvu šansu da nisam igrom slučaja zaboravio doručkovati. Čak je i bio ukusan, koliko to jučerašnji burek može biti. Toulouse-Lautrec burek, vrlo, vrlo loše…
Jogurt: Ne
Vrećica: Da
Salveta: Da
Ocjena 2/10
-----------
11. Pekarnica Crneković, Savska 116
Vlasnik: /

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 10 kuna
Vrsta: Trokut
Veličina: Taman
Tijesto: Suhonjavo, žilavo, jedva sažvakljivo
Meso: Papreno, konačno jedno fino začinjeno
Opći dojam: Jako pristojna teta za pultom s osmijehom je primila narudžbu, a onda nestala na dobru minutu i pol u skrivene odaje. Vratila se s burekom prosječne veličine, fino debelim na krajevima, ali tananim unutra. Jogurt, vrećica i salveta (presavijena jedna kockica rolanog papira!), pristupačna cijena i sjajan prvi dojam - pa on je papren, i ima i začina, osjeti se paprika! A onda sve kreće naopako. Tetica je naime burek – podgrijala, i početna je toplina i svježinu zamijenio tvrdež i žilavost pri rubu bureka. Znate ono kad zagrizete, jedva probijete tijesto, pogledate što je to tako tvrdo – i vidite bijeli trag brašna. Vjerojatno je iz peći izašao to jutro, ali to je red onda i naglasiti, ovako će dobiti puno nižu ocjenu. Iako me još sve fino pecka…
Jogurt: Vindija, 3.60
Vrećica: Da
Salveta: Da
Ocjena 4/10
----------------------
12. Pekarnica Vjesnik (Vaš kruh d.o.o.), Savska 136
Vlasnik: /

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 11 kuna
Vrsta: Rolani
Veličina: Solidna za rolera
Tijesto: Slasno, sočno, nježno iznutra, gore preprhko, ali – dole slatko i premasno
Meso: Bogato, ukusno, fino
Opći dojam: Toliko opjevana od strane novinara iz stare zgrade Vjesnika, kao i od studenata sa Cvjetnog naselja, u derutnom kućerku i s vječnom opasnošću da vas na izlasku pokupi tramvaj, došao sam i na samo svetište. Grozno raspoložena prodavačica tretirala me kao napornu muhu u srpanjsko podne na rivi, ali je sadržaj vrećice bio perverzno topao. Veličina je zadovoljila, brendiran papir također, ali samo do odmotavanja jer je izgledao kao majica od Nadala nakon pet setova. Od masti. Proketo premasno, iako bi ukus zbog fantastičnog tijesta i šočnog, šmeki mesa mogao biti u top 3. Mogao, zato jer je burek netko ispekao na plehu od krafni. Pa je bio sladak. Kakav potop, neoprostivo… Svejedno, jako visok plasman.
Jogurt: Dukat, 3.50 kn
Vrećica: Da
Salveta: Da
Ocjena 8/10
Veliki test bureka 3
7. Pekarna Savica, Ljerke Šram 4
Vlasnik: Ljumni Ljušaj

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 11 kuna
Vrsta: Trokut
Veličina: Vrlo
Tijesto: Iz djetinjstva, slojevito, s dušom motano, savršena tvrdoća
Meso: Nenapadno, bez konzervansa, ukusno
Opći dojam: Možda mrvicu neobjektivno ocjenjivanje jer sam prilikom testiranja bio malkice pod gasom, no tad u biti i je najbolje vrijeme za burek. Ali ono što sam doživio trenutno je podiglo ljestvicu kvalitete zagrebačne burečke scene. Motanje je ono kakvog pamtimo iz davnina, puno prije pojave današnjih industrijskih, kao mađarica posloženih bureka – sa dva prsta odmotaš komad tijesta i ubaciš ga u usta, dakle, užitak star poput lizanja cedevite i Fla-vor-aida sa dlana. K tome i stvarno pristojna veličina, i izvana otporno i hrskavo a iznutra flafi tijesto uz sasvim pristojnu količinu i dinstani okus pravoga mesa, guraju Savicu na trenutno čvrsto prvo mjesto na tablici. Nema jogurta, cijena bi mogla biti i niža, ali okus razara…
Jogurt: Ne
Vrećica: Da
Salveta: Da
Ocjena 8/10
-------------------
8. Pekarna Stil, Branimirova tržnica
Vlasnik: /

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 13,50 kuna
Vrsta: Rolani
Veličina: Pristojna
Tijesto: Tanko, u tragovima, ubojito masno
Meso: Bez okusa, boje i mirisa, osjeti se samo mast
Opći dojam: Naletio sam na burek koji je teta prodavačica te sekunde predamnom izvadila iz peći, pa sam se ponadao kao dječarac na izletu koji pronađe zagubljeni sendvič. Ali osim topline i obećavajuće veličine, tu se pohvale zaustavljaju. Stil je poseban po tanjini i nedostatku materijala. Jeo sam i debljih kanapea, stvarno nije izdašan. No, ono što je najupečatljivije i zbog čega me Stil više neće vidjeti jest – masnoća. Triput više od normalnog, teže od kile odojka, ovo je stvarno pretjerano. Da, i prokleto je prhko na vrhu - ljudi, burek treba zaliti vodom tu i tamo, to je hrana, ne pergament!
Jogurt: Ne
Vrećica: Da
Salveta: Ne
Ocjena 1,5/10
----------------------
9. Pekarna Marles, K. Š. Đalskog 66, Zaprešić
Vlasnik: Valdrin Prvizaj

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 11 kuna
Vrsta: Trokut
Veličina: Pozamašna
Tijesto: Vrlo solidno, ogromna količina i debljina
Meso: Nažalost, u malim količinama, preslano i zaboravljivo
Opći dojam: Posjetih na nagovor prijatelja Zaprešićana koji su brojne tulume u sitne sate završavali kucanjem na ova vrata. Doduše, preneseno, jer se pekara preselila, ali okus je navodno ostao. Nakon kraće potrage i divljenja kanadskom naselju, konačno i zaprešićki broj jedan. Impozantan trokut težine cigle, debeo i sočan, ma skoro dva prsta! Nažalost, kod okusa je najizraženija – slanoća, dok je meso u trećem planu. Svejedno, gotovo nezapamćena nježnost i lepršavost tijesta te fina masnoća, ostavljaju vrlo pozitivan dojam. Taman za povratak s tuluma…
Jogurt: Dukat, 2,80 kn
Vrećica: Da
Salveta: Ne
Ocjena 6/10
Pred osam godina me Stokuća kao pivofila trznuo da odemo na osnivačku skupštinu Društva Prijatelja Piva.
Tada sam seruckao o pivama u Kliku, više nagađajuć nego poznavajuć materiju, a kako sam čuo da taj neki simpatični bradonja imenom Puf uvozi vrhunske pivice, obreo sam se na tom eventu.
Upoznao sam tamo i svog idola Tribusona, gorespomenutog bradonju i pošteno se oblio te potpisao da postajem član.
Osam godina kasnije, s još tridesetak istomišljenika, bradonjom, Stokućom i još par veselih likova, sjedim u Češkoj Besedi i slušam izvještaj o tome što je DPP napravio u 2011. godini.

Misli lete na stare posjete većini domaćih pivovara, izlete u Sloveniju i Bosnu, tulume po busevima, pokojim pišanjem viška, i općenito - jako finu zabavu.
Puf izvještava

da na računu imamo love ali da smo neozbiljni i da se moramo malo aktivirati te predaje riječ voditeljima sekcija.
Stokuća ispred kuhara piva priznaje da je malo, ali s alibijem zbog pridošlice u obitelji, stao s kuhanjem, ali se zato za riječ javljaju novi mladići čije svježe uratke degustiramo na mjesečnoj bazi, tako da nam je kušačko-kuharska budućnost osigurana.
A i dobri smo si s pivskim forumašima pa nema zime!

Drug Kolar ispred sekcije za posjete i putovanja potom nabraja gdje smo sve pili i bili.
Najdojmljivije je ostalo druženje u Daruvarskoj pivovari, koje se nastavilo i kasnije s nezaboravnim tulumom u pivnici Hopdevil.
Pilo se Staročeško lager, Staročeško crveno i Staročeško Zimsko pivo.
Najbolje pivo po mom skromnom mišljenju se trenutno u domaji proizvodi u Gradiški, pa je probrana ekipa posjetila OPG Bošnjak i vratila se vidno nasmiješena.

Odabrana ekipica se našla i u mjestu od dva slova onkraj Ljubljane, Igu, te tamo na putu na curling tekmu gucnula pokoju kriglicu sladnog nektara.
Usto su članovi Curling kluba Čudnovati Čunjaš (svi redom s iskaznicama DPP-a) igrali i pijuckali u gradovima koji su u tom trenu bili domaćini pivskih festivala, rumunjskom Brašovu i češkom Pragu.
U metropoli smo bili redoviti gosti Zagrebačke pivovare (Stella natjecanje u tocenju, Ožujsko pšenično, Božićno, Ožujsko rođendansko 120), dok su sastanci nedavno prebačeni s Remize na novu lokaciju na uglu Zvonimirove i Šubićeve.
Sekcija za gastronomiju i hedonizam koja se u zadnje vrijeme naziva i ''Kulinarska sekcija'' (na slici - Sinov bolonjez),

bila je možda i najaktivnija sekcija unutar DPP-a.
Tako je predsjednik iste, Sin, odnosno za prijatelje - Vojnik Vermachta, svako malo priređivao «mini svinjokolja parti», te u više navrata donosio svoje suhomesnate i ine proizvode (kobasice, kulen, slanina, suhi vrat, čvarci, švargl...).
Bilo je tu i degustacije ajvara, pinđura, u dva-tri navrata smo skupili novce za čobanac i grah te burno proslavili rođendane uvaženih kolega Kolara, Ribafisha (špek fileki), Dompe te doživotnog predsjednika sekcije, Sina - glavom i nožom.

Sin je pritom naglasio:
«Posebno mi je drago da su se organizaciju kulinarskih sadržaja povremeno uključivali i drugi članovi, uvaženi kolega Točo (krvavica), kolega Šantek (pivski Curry), Peh s inim kobasičicama i papričicama, a tu su i zasluge uvaženog kolege Jože i njegove pite, tatarski umak i ostale delicije kojima nas je znao počastiti, kao i neizostavna kolegica Carter sa čilijem i Čunjaškom tortom. Sekcija će nastaviti sa svojim aktivnostima, a velika mi je želja da organiziramo mini svinjokolju po uzoru na Zagorsku mornaricu, dakle, kupimo svinju – pojedemo svinju!»
Gromki aplauz je popratio Sinov govor i svi smo otišli po još jedan tanjur njegovog graha.
Voditelj sekcije za degustiranje piva, Ogi,

rekao je da smo u tekućoj godini probali nešto više od stotinjak novih piva (preko 800 od početaka DPP-a), i da taj trend svakako moramo pojačati.
Puf je proglasio Peha

i moju malenu kost za PRGlasnogovornike, i da počnemo nešto delat, našto smo si mi natočili još po Bernarda, grintali i mljeli do dugo u noć.

Uglavnom, dugi četvrtci od osam nadalje su i dalje naši, uskoro krećemo s novim posjetama domaćim i susjednim pivovarama, pa ako volite pivo i skupljate neki penis koji ima veze s istim (čaše, flaše, čepove, etikete, otvarače, limenke), ili jednostavno volite dobro društvo i pedesetak različitih kvalitetnih svjetskih piva za popit - vidimo se uskoro u Društvu Prijatelja Piva.

Ajd pivili mi, sretnih nam prvih osam!
Veliki test bureka (2.dio)
4. Pekarna Bašić, Savska bb, Zagreb
Vlasnik: /

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 10 kuna
Vrsta: Trokut
Tijesto: Zrnato, brašnasto, na momente žilavo i tvrdo
Meso: Od previše soli se tek nazire okus
Veličina: Majušan, stane cijeli na dlan
Opći dojam: Teže razočarenje. Kiosk je smješten na idealno frekventnom mjestu (Studentski centar, Frizerska škola, birtije, štošta…), pa je realno bilo za očekivati i kompletniju ponudu. Ali avaj. Nema jogurta ni salveta, vrećicu ne nude, jedini je plus što ljubazna teta kaže da ga prave na licu mjesta. A tada slijedi propast. Tijesta ima slovom i brojkom tri (3) sloja, debelog, sirovog, agresivnog. Meso preslano i bez okusa, a tako loše raspoređeno da sam nabrojao pet zalogaja zaredom bez mesnog punjenja - klasični “Krafna-sindrom” kad je sav pekmez u zadnjem zalogaju. Prihvatljiva cijena samo ako se vraćate mrtvi pijani iz Krivog puta ili SC-a, inače, disaster…
Jogurt: Ne
Vrećica: Ne
Salveta: Ne
Ocjena 3/10
-------------
5. Pan-Pek, Savska cesta 13
Vlasnik: / (DMJ bi reko Petar Gregory!!!)

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 13 kuna
Vrsta: Rolani
Tijesto: Prhko, taman masno, ali katastrofalno suho
Meso: Toliko mizeran postotak da se ne može ni ocijeniti
Veličina: Prosječna
Opći dojam: Veličina zadovoljava, teta prodavačica koja pred deset mušterija pjeva za sebe glasno “Đurđevdan” s dubrovačkim naglaskom – baš i ne. Veliko staklo s desne strane raširi prostor, ali ne dovoljno da na polici bude i bureka u trokutu. Šteta. Jogurt skuplji od prosjeka, uz burek dobijete i mali kartončić da ne curne mast, i kad ste pomislili da je sve na visini – slijedi okus. Ova prhka pita od praška za pecivo, tu i tamo doista i sadrži malo mesa, otprilike između 5 i 7%. Uvreda svakom kupcu, iako je pecivo ukusno. Svejedno, ubija ga suhoća, ali tako malo mesa nemaju ni na gablecu u Etiopiji. Stvarno za razgovor s nadležnima…
Jogurt: Dukat, 3,00 kn
Vrećica: Da
Salveta: Da
Ocjena 4,5/10
----------
6. Mira, Trešnjevački plac
Vlasnik: / (neko hercegovačko prezime, pomozite...)

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 11 kuna
Vrsta: Trokut
Tijesto: Debelo, slojevito, slasno, masno, savršeno
Meso: Nedovoljno, lagano pada, ukusno
Veličina: Golem
Opći dojam: Iz ptičje perspektive je velik, a kad ga se pogleda sa strane, curnu ti suze radosnice. Širok, debeo, slojevit, poput usana Jure Ozmeca, saftan, taman mastan, topi se u ustima. Kronični nedostatak mesa nije nažalost zaobišao ni pituresknu gospođu Miru koja desetljećima životari u najzabačenijem kutku Trešnjevačkog placa, ali bezvremenski prkosi cijelom svijetu. A i dalje radi divan burek. U biti lažem kao pas jer se ne sjećam njenog lica, ali kad vidim tako neku toplu teticu od 50+, sve sa zlatnim zubom, naušnicama i ručetinama koje su u životu izmijesile za tri čete – odmah dvostruko ogladnim. Kao ona gospođa u Marineru, ako je još tamo, kad hiti onakva velika meso na roštilj, mam je duplo mekše! Uglavnom, sjajan, povijesni, djetinjstveni burek, iako da je 15% više mesa… eh…
Jogurt: Ne
Vrećica: Da
Salveta: Da
Ocjena 8/10
Dnevnik Drčnog Domaćina 4
Suđa pranje - nije uživanje
Kava, kraljevstvo za kavu, želim kavu!
Promrmljam i shvatim da stan trenutno dijelim samo sa svojim rastavljenim šestogodišnjakom, koji u 06.00 kad zvoni budilica – nikako nije raspoložen da mi ispuni tu želju.
Krckav i kilav poput svakoga tko je prešao četrdesetu, a bavio se sportom, ne dižući stopala više od minimuma dolazim do kuhinje i palim prokleto svjetlo.
Naravno, džezva i moja omiljena šalica nisu u plastičnoj posudi za sušenje, dakle – nisu oprane.
Pogledam u sudoper, a tamo Galipolje, Gazimestan, Čavoglave nakon Thompsonovog koncerta, Rubelj nakon Žaka…
Sve puno od jučerašnjih gostiju, djece, jurnjave, šlaga, a dva najbitnija oruđa za početak dana su negdje na samom dnu, zatrpana tanjurima, posudama, dijelovima sokovnika i uglavnom svim raspoloživim escajgom…
Kao i svako muško - nemam dostojnu zamjenu za The džezvu.
Naime, u onoj drugoj, rezervnoj, nikad mi ne ispadne jednako ukusna moja najdraža prva jutarnja gusta muškobanjasta Turkinja.
Espresso je za gejeve, močvarica u kojoj žličica ostaje okomito – šuta dupe!
Pa pokušavam zavući ruku negdje u dubinu brda, nadajući se da vještine stečene u Jengi neće iznevjeriti.
Osjećam se kao veterinar na Aljasci, jer sam ipak pedantno picajzlasto stvorenje koje stavivši prljavo posuđe u sudoper – isto i namoči.
I niz rukav pidžame mi se slijeva pola litre mrzle vode, pa odskočim i uzrokujem omanji suđni potres.
E ako sam ih dosad i mogao napipati, sad više nema nikakve šanse.
Provjeravam je li se Junior probudio, nije.
Ušuškam ga, stavim pidžamu na sušenje i krećem u prvo jutarnje pranje suđa.
Prokleto je glupo glumiti frajera na krivim mjestima.
Tako sam i prilikom nedavne adaptacije, suočen s nedostatkom mjesta u kuhinji (zbog glupog dimnjaka koji nije ni u funkciji) totalno zaboravio na mjesto za perilicu suđa.
Mali šovinist iz dubine mene tada je naglas rekao – “Pih, perilice su za lijene babe, ionako koristim samo džezvu, šalicu, par tanjura i najviše tri rajngle, i to kad dođu gosti. A kao da je problem oprati par čaša i vilice, helou?”
Požalio sam svaki naredni put kad bi trebalo prati nakon zajedničkih obroka s Juniorom, jer kako ne želim da jede smeće, barem jedan obrok je krcat povrćem ili mora biti juha.
A to, osim što treba skuhat - treba i prat.
Pa psujuć u sebi sočno, suđe krećem prati ručno.
...
Cijeli tekst potražite u novom broju magazina Dom & Dizajn na svim kioscima...
Kurvajvor
Bilo bi lijepo Survivoraš biti. Ono, dijete mi je još malo, ne bi se sjećalo toga kad naraste, a bio bi i glavna faca u vrtiću. Usto sam i dovoljno sam glup da mogu mjesec dana komunicirat s nekom vakuumiranom ekipom,

Uploaded with ImageShack.us
za razliku od Big Brothera u kojem bih si pojeo jetru treći dan, jer mjesec dana lezilebarenja u Kostarici si u ovom životu nažalost neću nikad moći priuštiti. I još si zaradit za novog Clia sport kabrio!
Nažalost, nit sam celeb, nit imam trbušnjake, pa eto zahvaljujem onome tko štiti budale, pijanice i djecu (jer sam zastupljen u sve tri kategorije) što ipak nisam tamo - o kako sam nisko mogao pasti…
Inače, moj šestogodišnjak je počeo čitati i sad već uspješno skida prvi red titla na filmovima i serijama. Pa uz Indianu Jonesa i ostale filmove za mladež, ponekad bacimo oko i na onog stričeka koji jede gliste. Naime, Bear Gryllsov Ultimate Survival, na Discoveryju puštaju točno u doba kad je Junioro vrijeme za uspavljivanje (koje prije izgleda kao ultimate fight, ali o tom neki drugi put). Uglavnom, kao profesor geografije i ja volim pogledati mršavog Engleza kako hopše po vulkanima, džunglama i inim prknima Planeta, a kako jabuka ne pada daleko od kruške, tako u zajedničkim danima služim sinu kao simultani prevoditelj. I baš nam je gušt.
U ponedjeljak je Rok bio u kazni, nećemo u detalje, ali nije smio igrati Wii. Da, The kazna, ali mora se... Razbacali smo igračke po podu i usput kuhali večeru kad sam išao pustiti neku mjuzu, i zastao na - Survivoru. Rok se zablejio u prekrasne slike zelenila i mrak plaže, pa smo polugleduckali dok smo rušili jedan drugom kule na parketu - nabavio sam Real Angry Birds, od plastike!!! I tako sve dok nismo otišli u krevet gledat Glištuna Gryllsa. Ispričao sam Roku putopis za spavanje (prerastao je bajke, sad me pita da mu pričam gdje sam putovao - cool) i kraj mene se uskoro začuo blaženi dječji hrk. Otišao sam oprati suđe, čekirati mejl i dovršiti fuš. Kao i svaki put kad treba nešto pisati, zatvorio sam oči i odlutao…
Lako je pljuvat po Survivoru, kao i svakom realityju. A to je samo divan način da mudri ljudi zainteresiraju neke druge ljude da gledaju treće ljude kako se produciraju. I sve dok ima takvih, posao će cvasti, a ljubitelji kvalitetnih filmova i serija će morati gledati to ili ništa. Jer nemojte smetnuti s uma da je 75% Hrvata limitirano na ono što nude cajke, bižuterije, semberine i tonsoni, i da su svi bigbrotheri, farme i žlijezde zijevaju odraz prosjeka naše zemlje, u kojoj svaki prosječni gledatelj u biti sudionicima realityja - zavidi. I identificira s pločastim tipovima, plastičnim tetama i Cigijem.
Svaki će hejter, naravno, reći da je to gomila besposlenih ljudi koja nema nikakve odgovornosti i ovim se putem žele bogato udati ili samo povećati cijenu svojih usluga, ma kakve one bile. A svijetu se predstavljaju kao nešto što bi htjeli biti a nisu ili jednostavno ne znaju kako bi opisali to što (ne) rade. Pa su tu nekakve starlete, fejsbučari, zabavljači, pjevačice u padu, kroničari, dijete sestre poznate glumice, i tak… I svi su dobili naredbu da moraju pričati kako im je teško i surovo i kako je Survivor nešto veliko, ozbiljno, više od života. A u biti kopaju nos 12 sati dnevno, pokazuju skupo stečena i kupljena tijela, tračaju, pokušavaju bezuspješno zapaliti vatru kremenom i potrče kad se režiser uzjoguni. I glume. Pa da!
Prva epizoda je bila klasična prijevara sa 7% radnje i 93% uvoda, ko da su sa žličicom Cedevite pokušali napiti četu đaka. Najjači mi je bio nesrazmjer marširanja voditelja, koji su trčečim korakom trebali valjda odglumiti napetost ili adrenalin s mlitavošću sudionika. Pa sam se upiškio od smijeha kad sam ugledao larakroftastu (i jako, jako seksi) Batinićku kako po zapovijedi režisera vermahtovski odlučno trči po šumarku i smrknuta nešto uspuhano govori o pravilima. Scenarista u zatvor, Batinićku među natjecateljice!!!
...
U sklopu akcije "Ribafish reklamira svoje tekstove", nastavak i kraj ovog možete pronaći na linku
http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/bilo-bi-lijepo-survivoras-biti
http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/bilo-bi-lijepo-survivoras-biti
http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/bilo-bi-lijepo-survivoras-biti
Burekom za kruhom
Tko nije jednom vraćajući se noću iz grada probao burek, neka me pogodi burekom, pogotovo one generacije koje su stasale prije devedesetih i bile osuđene na limeni kiosk ispred Glavnog kolodvora.
Bože, kakav je to burek bio, od čega li se radio, zašto na kilometar od njega nije bilo ni goluba ni mačaka - ne znam.
Ali znam da je svaki izlazak završio upravo tamo i da nam je ujutro bilo loše.
I otad mi fali...
Potaknut čisto prosječnim burekom iza ugla svoje firme, odlučio sam se na trotjedno gablanje istih - svaki dan novi burek s mesom na drugoj lokaciji, uz obavezan jogurt i po mogućnosti vrećicom i salvetom.
Pokušao sam uzeti u obzir i gostoljubivost “tetica”, svježinu, količinu mesa, okus, i općenito – sve što treba za dobar šmek.
U međuvremenu sam dobio četiri kile, akne na čudnim mjestima, postao sam stresniji i nervozniji no inače i gotovo prekinuo s djevojkom.
Ali i pošteno odradio istraživanje.
Javite di su vaši favoriti, al za koji mjesec, sad sam na muesliju...
---------------
1. Pekarna Ilica, Koranska 11
Vlasnik: Teuta Gjugjaj

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 8 kuna
Vrsta: Rolani i trokut
Veličina: Solidna
Tijesto: Vrhunska masnoća, ne preprhko, miriši podatno, mrvicu neslano
Meso: U tragovima, vrlo svijetle boje, vjerojatno piletina. Luka gotovo da i nema, jak okus pojačivača
Opći dojam: Vrhunski zamotan, kvalitetno slojevit, ne premastan. Prodavačica zgodna i uslužna, šteta što nema salvete za višu ocjenu. Nerazumna cijena jogurta, skoro duplo skuplja od dućanske. Sam burek je na trenutke mrvicu suh, a najviše smeta što su pojedini dijelovi totalno cijepljeni od mesa, koje, uzgred budi rečeno, zbog prevelike usitnjenosti najviše podsjeća na – haše. Svejedno, čak pet kuna jeftiniji od razvikanih imena s licencama, predstavlja pravo osvježenje za radnički džep.
Jogurt: Dukat, 4 kn
Vrećica: Da
Salveta: Ne
Ocjena 6/10
----------------
2. Pekara Dubravica, Pothodnik
Vlasnik: D. Mikelec

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 12 kuna
Vrsta: Trokut i mali rolani
Tijesto: Savršeno izvučeno, u pravilnim linijama, ali tvrdo i naporno
Meso: Bezukusno, oporo, jaka aroma stare masti
Veličina: Ima i većih, puno većih
Opći dojam: Ah taj kult Dubravice, pet prodavačica previše i apriori nasmiješenost poput Barbare Kolar na Anteni. I uvijek te zbune pa zaboraviš po što si došao… Uglavnom - skup gablec. Za 12 kuna u burečkom rangu očekuje se prava poslastica, ali Dubravica to nažalost ne nudi. Prvi dojam je ugodan, solidan komad bureka, ne premastan, dosta tanak, ali je svaki komad tijesta pravilno složen kao mađarica. No, umjesto slasnog okusa, kartonski tvrd obrub i unutrašnjost, te prelučast okus mesa. Kasnije se samo i osjeća taj luk, ali kao da ga je rezao Luke Skywalker na snimanju prvog dijela. Meso bez ikakvog okusa, afterpodrig totalno nikakav. Uljudna teta, salveta, jeftin jogurt, i – loš i preskup burek.
Jogurt: Dukat, 2,90 kn
Vrećica: Da
Salveta: Da
Ocjena 5/10
------------
3. Pekara Mlinar d. d., Kučerina 64
Vlasnik: /

Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 12,90 kuna
Vrsta: Rolani (motani)
Tijesto: Meko i vlažno, prije za štrudlu nego za burek
Meso: Mješavina govedine i svinjetine, konkretan okus i aroma
Veličina: Mizerna, ponižavajuća, daleko premalen
Opći dojam: Konačno okus bureka, fine mesine koja ostavlja trag u ustima. Nabildan mesinjem kojeg ima dovoljno i u svim zakucima debelo rolanog siročeta koje je jedva za pod zub. Uvređujuće malen burek kojem fale barem još dva zavoja da smije nositi to ime. A k tome najskuplji na spisku i bez salvete u blizini. Osim slasnog saftnog tijesta i ukusnog mesa prednost je i jeftini jogurt, ali jedna tako velika firma bi u ponudi trebala imati i klasičan oblik trokuta. Šteta, jedan i pol komad bi bili sjajni za kompletan obrok, ovako se osjećate nekako zakinuti…
Jogurt: Megle, 2,70 kn
Vrećica: Da
Salveta: Ne
---------
Ovo bijahu prva tri, ostalih 18 u Nedjeljnom Jutarnjem od Nedjelje 18.3.!
Ocjena 6,5/10
Reklama za novi Stilist

Uploaded with ImageShack.us
Dragi hejteri, evo reklamiram svoj tekst u svojem magazinu pa samo da vas pozdravim!

Uploaded with ImageShack.us
Svi ostali, skočite na kiosk, ljubi vas Riba!
Kako sam preživio HIV (1. dio)
Sjedio sam na pauzi od sastavljanja topa negdje na sušnoj livadi pored rijeke Vardar.
Žvakao sam konzervu sardina iz 1970., čudeći se finoći okusa, ljubomoran što je Ilir do mene jeo ovčetinu iz 1969., ah taj moj natjecateljski duh…
Bio sam puno kasnije i s curom koja je ’68 godište.
I mislio sam da je to to od kušanja arhive.
Sve do prošle subote, kad je Matko pozvao, Barba najavio, a sommelier i pjesnik Drago Humski opisao – Kutjevačku graševinu iz 1963.
Malkice sam se usro, lupkao nožicama i veselio se ne baš kao novom autu ili prvoj pusi, ali ono, finale nečega s nama.
Nikome na radionici nije bilo svejedno...

... a onda su je otvorili…
Flaša prljava i paučinasta kao da ju je snubio pohothi Spiderman,

etiketa napisana pisaćim strojem, klasična Olympia…

Boja teška, jaka, miris bake smokve, vječnog pročeka, pra-šljive…
I neke zemlje, plijesni, starosti, kao onomad kad sam ušao u prostoriju di je ležo Tutankamon.
Bokte, baš fino, slatko, jako, ubojito, ono, za pričat uz to i o tome.
Kako je velečasni sommelier Drago rekao - aroma tustog masnog oraha. Kralj!
Ponovilo se!
To se sve događalo u radionici Kutjeva u Zagrebačkoj Areni na prvom hrvatskom Festivalu Hrane i vina.

Nakon sličnih zagrebačkih priredbi koje su se već ustalile u moj kalendar iz jednostavnog razloga što volim fino jest i pit, došao je red i na treću.
Pa sam oslobodio želudac, mozak i jednu ruku, dohvatio fotić i krenuo hedonizirat!
Za razliku od Esplanade (Međunarodni festival vina i kulinarstva) i inih muzeja (Zagreb Wine & Gastro Festival), ovaj je golobradi festivaldžija svoje mjesto pod krovom našao u velikoj zagrebačkoj Areni.
Prostor ogroman, sa svake strane dva velika stejdža s poznatim kuharima, od iritantnih posvuduša do pravih zvijezda, vesele radionice za djecu, šarolika ponuda izlagača (pomalo vašarska, ne volim osiguravajuća društva nigdje, makar i besplatne balone dijelili), sjajne radionice…
I sve to s čašom u ruci, minglam, seruckam, pijuckam, otkrivam nove gluposti koje me nevjerojatno vesele.

Prvo se punim Arba Commerce inćunima, soljenim i mariniranim, pa preko paštete od crne svinje i meni neotkrivenog slasnog jakog pršuta.
Pa sad odmara u fridžu, vaki doručci šutaju dupe!

Od samih vina, a vinara je bilo manje nego što sam očekivao zbog paralelnog sajma u Dusseldorfu odnosno hrvatskog festivala preseravanja - korizme, izdvojio bih dva komada.
Od crvenih, Matuško Royal selection Dingač, kojeg radi bajker koji izgleda kao rezervni igrač Borussie iz 1986., ili basist Scorpionsa na prvoj ploči, ali stvara nektar.
Ne znam, meni je kvalitetan Dingač kao glas Miše Kovača prije nego što je postao Mate...

I od bijelih, Pavlečićev muškat - slatka perverzijica kojoj sam se objeručke vraćao sva tri dana.

Ovaj biser s Plešivice stvarno morate probat, kao sirup od Kabole (slutim šamaranje od vinske braće i sestara).

Lado, udri prva, kad sam te već ovako fino izoštrio...
Mini intervju: Dubravko Mataković
Govnar smrti u raljama filmske industrije – Ciglom u glavu!
Jedan od najpopularnijih domaćih strip crtača i scenarista te moj idol, Vinkovčanin Dubravko Mataković, nakon kazališta, ilustracija, trash-punk-metal benda i brojnih drugih izazova, prihvatio se još jednog. Tako se premijera njegovog prvijenca «Cigla», očekuje na predstojećem zagrebačkom Animafestu, Danima hrvatskog filma ili netom iza ova dva festivala što sve ovisi o rješavanju završnih sitnih tehničkih poteškoća. Iskoristili smo priliku i upitali ovog velikana domaćeg stripa, kojeg se ili gnušate ili ga obožavate, oca legendarnih Malog Ivice, Šućre Ušćumlića, Glištuna Gmižića i još bezbroj nezaboravnih crtanih likova, kako se uopće odlučio na ovu avanturu.

Uploaded with ImageShack.us
Dubravko, kako je došlo do Cigle? Vidio si koliko je love dignuo Shrek, ili?
Da, to je bio okidač, upalila mi se i odmah natekla oblast u mozgu zadužena za rebalans proračuna. Ali riječ je i o nekim praiskonskim ambicijama iz djetinjstva. Crtani je film u stvari moja prva, prava ljubav, samo sam šutio o tome. Kao dijete iz zabiti morao sam se pomiriti sa sličicama koje se ne mrdaju sve dok najmodernija tehnologija nije dopustila i nama ruralnim tipovima da se okušamo u nečem naprednijem. U biti je moje stare ambicije oživio Krešimir Zimonić, koji me, kao tadašnji umjetnički direktor Animafesta nagovorio na ovo. Nije mu trebalo puno.
Koju si posluku želio porati, kome je namijenjena Cigla, o čemu govori?
Film prije svega, pokušava pratiti tradiciju svjetski poznate i cijenjene "Zagrebačke škole" s vinkovačkim razredom naprednih ponavljača. Riječ je o isključivo autorskom i umjetničkom pristupu, bez podilaženja i bilo kakvih komercijalnih ambicija. Kada sam odlučio raditi film, Zima me savjetovao da nikome ne podilazim, već da radim po svome Baš onako kakvi su bili i moji najžešći stripovi - brutalni i veselo-crni. Ivica i njegova majka nerotkinja, te susjed Glištun Gmižić, uz par dobronamjernih aliena dovode Planet do, ni manje ni više - sveopće propasti. Sve uz, naravno, puno nasilja, krvi, odvratnoća i droge. Fali jedino seksa, barem eksplicitnog, jer zavlačenje Ivice pod suknje gospođa više spada u soft erotiku.
Pratiš li trendove u svjetskoj animaciji, što te najviše zanima?
Ne, odnosno vrlo površno. Tek u zadnje vrijeme pročeprkam na YouTubeu za nečim o čemu sam nešto čuo ili je netko preporučio. A i kina su nam četnici srušili prije četvrt stoljeća, pa smo mi ovdje jadni.
U kojim animiranim filmovima danas uživaš, koje si volio u mladim danima?
Odgojen sam, naravno, na Disneyu i na svim mogućim crtićima iz kuhinje Hanna-Barbera koje smo mogli pratiti na TV-u. Kao klinac sam volio i Pink Panthera, a u posebnu kategoriju bih svrstao našeg Profesora Baltazara, crtić za uzraste od 3 do 140 godina. I danas su mi draži kratki od dugometražnih. Od serija su mi jaaako dragi The Simpsons i alternativu im ne nazirem na vidiku. Netko je spomenuo South park? Nešto lošije i bezveznije u životu nisam vidio.
Da se vratimo vašem osnovnom poslu, osim Overklokinga na Net.hr-u, te radova OK-u i Smibu, gdje se još danas mogu pratiti vaši stripovi, ilustracije, karikature, logotipovi (NK Cibalia, CAFT Zagreb Raiders)...
Recimo da si ih nabrojao sve. Sve je manje posla, danas svaka budala ima fotoaparat i bezvezne fotketine zauzimaju prostor umjetnosti, naravno, svaka čast iznimnim fotografima. Povremeno, manje-više jednokratno odradim neke zanimljive poslove. Zadnji je bio strip naručen za časopis Grifon kojeg izdaje Red srebrnog zmaja, veselo društvo koje se iz zabave oblači u srednjovjekovne vitezove, naganja i mačuje naokolo, jako divni ljudi. Napravio sam im strip "Smrt bacača kletava" kvazipovijesnu priču o pogibiji poznatog hrvatskog kralja.

Uploaded with ImageShack.us
Može li se u Hrvatskoj živjeti isključivo od crtanja?
Ako radiš u tri smjene, volim reći, "u rudniku" - onda može.
Kako napreduje pjevačko-skladateljska karijera u Septici?
Septica već godinu dana sprema novi album koji će pomesti sve u krugu 400 kilometara. Materijal je trenutačno na miksanju kod Denykena. Rekli smo si - idemo k najboljem ili ćemo kod nekog tko je najbolji poslije njega. A Denykenu se ovo jako svidjelo, pa je prvi single već gotov, i dok ovo čitate bit će masteriziran u Nashvilleu od ruke Brad Blackwooda, Grammyjem nagrađivanog masterdžije. Spremite gaće za rock trećeg milenijumuma, ako ne i četvrtog!

Uploaded with ImageShack.us
Kad će novi album, spotovi, ex EU turneja?
Nadam se vrlo brzo. Septica je karizmatičan bend, nevjerojatna koncentracija testosterona i gruva kad joj prdne. Nitko nas ne tjera niti nas može natjerati na nešto, sve ide prirodnim tijekom u korelaciji s pulsiranjem svemira i prostorno-vremenskim kontinuumom.
Kompletan intervju potražite u novom broju Globusa!!!
Bolje ćelava glava nego… guma?
Rođen sam čupav.
Slatko busenasto bucmasto sisožderno stvorenjce već je na prvim svojim slikama imalo guste smeđe čuperke navrh skalpa.
Tad su mi se valjda i obrve spojile u siluetu galeba, ali to je već druga priča…
Kao dijete, mrzio sam sušenje kose.
Pranje ajde, kako-tako, šampon, peče, oči, buaaaa, ali kad bi me mama posjela na štokrl, naslonila se na veš mašinu i dala si puno truda napraviti mi golemom fenčugom bibericu, i to petnaest godina prije nego li se taj gnjoj okotio – e to je bilo naporno.
O kako sam mlitavo gnjecav bio u školi s fen frizuricom, pravi mamin mili štreberko, sam bih sebe tukao da danas naletim na takvu pojavu…
U JNA sam se svaka dva tjedna na silu gulio, ali mi je i puno kose poginulo pod napornim šljemom na terenima od Krivolaka do Uroševca.
Kad je konačno sve završilo, našao sam se u Zagrebu s uskoro najboljim frendom, Gagrom, koji mi je pod nosom ponosno mahnuo svojom popriličnom fudbalerkom - “Buraz, otkrio sam Metallicu i Maidene, puštam čupu.
Snimio sam ti sve na kazete, oš’ sa mnom?” Pa sam, eto, postao roker usmjeren na hard rock, nikad skroz na metal, i općenito – počeo puštat kosu. Molim onoga tko ima sliku mene s međufaznom Ramonesicom da je uništi, hvala.
Do tridesete je Riba bio poznat po svojoj čupi. Svugdje smo išli skupa.

Naivno sam mislio da je ona vodeći uzrok mom lakom barenju inih ljepotica, a tek kasnije shvatio da je to ipak zbog plivačkih ramena, clia i smisla za autoironiju.
A tretirao sam je poput drolje.
Vezivao beskrajno u rep, zubima grickao vrhove, češljao za blagdane…
Pred sam kraj čupave faze sam je čak i nakon što bi se zamastila (već nakon 24 sata, kuja), umjesto da je operem – posipao baby puderom i nakuštrao.
Bila je ravna, smećkasta, tanka i nejaka.
I jako je brzo ispadala.
Ispadala je poput Dinama iz Europe, poput sise Janet Jackson, imbecilizama iz ustiju hrvatskih gradonačelnika.
Ispadala je šapom i kakom, i uskoro sam imao tek tužan slamasti tanušni repić i dva gigantska Miki Maus zaliska.
Tikva mi je iz ptičje perspektive bila k’o Istra, i bilo mi je jasno da se moram ošišati…
Ali kako?
Pogledao sam se u ogledalo. Bila je dvije tisućita, vrijeme za milenijumske odluke.
Od sve kose napravio sam bijednu kečku debljine bručke Chucka Norrisa, uzeo velike škare, zažmirio i sjecnuo.
Škare su bile tupe pa sam se klao pet minuta i na koncu tužan pogledao u jadan dlakavi batrljak te ga spremio u ladicu.
...
Zadnje sam desetljeće održavao naglavnu mahovinu brijanjem svakog drugog ponedjeljka. A onda je uslijedio novi val kosopusta. Opet sam stajao ćelaviji i nikad jadniji pred ogledalom, dok me istodobno s nižeg zaletišta u oči pederski gledala šumetina s prsiju. “Tu vas ima ko u mladeži hadezea, gamadi šugava, ne bi se malo popele…”

Hoduljio sam prema poslu tješeći se da je i Rooney ćelav i ružan, i da će, i kad si presadi kosicu - i dalje biti ružan. Iako bi za te pare i ja nekad htio bit ružan. Pred poslom sretnem starog frenda iz dana pjevanja, i kako to obično biva, on kao da mi pročita misli - “Isuse, kako si oćelavio, daj probaj s kurom Bioxsinea, pa da spasiš barem ove reliquio reliquiorum…”

I tako sam sad na besplatnom tretmanu.
Ampuličim se svaku drugu večer, nada jest kurva ali umire zadnja.
I tko god vam kaže da se muško kad tad pomiri s ćelavošću – uglavnom laže.
Ili sam ja nešto posebno.
Moš mislit.
Držite mi fige, rezultati su za dva mjeseca - možda vam se s ovih stranica nasmiješi SlashFish…
Ajmo čupaaaa!!!
Kompletan tekst na Webcafeu - na ovom linku!
http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/page/2012/03/02/0514006.html
http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/page/2012/03/02/0514006.html
Strah od bivše
Uhapsile ste fantastičnog mužjaka, jakog, zgodnog, moćnog…
On je ostvarenje svih vaših želja i spremne ste na sve da ga zadržite.
Ali postoji i jedna sićušna črčkica koja vam ne da mira – njegova bivša.
Kako biti bolja od nje, natjerati ga da je potisne i po mogućnosti zauvijek zaboravi.
A da to ne djeluje previše agresivno te da tip ne pobjegne od vaše posesivnosti?
Valjda samo Adam nije imao bivšu, a danas su svi iskoristivi muškarci umazani tom finom prašinom koju je tako teško obrisati do kraja i koja se vraća i kad se najmanje nadate.
Da, bivša djevojka.
Ona koja je vašem novom frajeru postavila neke temelje na kojima vi sada krećete graditi kulu koja bi trebala potrajati sljedećih pedeset godina.
Ali muškarac nije zgrada da je možete sravniti sa zemljom i umjesto potleušice za tili čas sagraditi urbanu vilu…
Postoji mnoštvo bivših, ali žene je najviše strah aktualne, dakle – najsvježije.
Bilo bi idealno da je vaš novi dečko nakon prekida proveo 365 dana u radnom kampu u Nepalu među nijemim eunusima radeći na pneumatskoj bušilici na obnovi samostana i time se kraljevski očistio od svoje zadnje djevojke.
Ali u stvarnosti je taj proces neusporedivo kraći i s puno manje pročišćenja.
Pa ako zamislite muškarca kao USB stick, na njemu će uvijek ostati taj jedan folder, makar mu on stoput promijenio ime i stavio na najskrovitije mjesto.
Zato biste trebale trenutno prekrižiti potencijalne frajere koji u vaših prvih mjesec dana viđanja spominju bivšu curu jednom ili više puta tijekom dejta.
Pogotovo one nesretnike koji naglas tule kako su ih ostavile.
Nek si idu plakat mami u sarmu, vama treba pravi muškarac....

Uploaded with ImageShack.us
Kompletan tekst potražite u novom Stilistu, na kioscima od 02.03.2012.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com




Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T