Marketing
Kako sam preživio HIV (1. dio)
Kako sam preživio HIV (1. dio)
Sjedio sam na pauzi od sastavljanja topa negdje na sušnoj livadi pored rijeke Vardar.
Žvakao sam konzervu sardina iz 1970., čudeći se finoći okusa, ljubomoran što je Ilir do mene jeo ovčetinu iz 1969., ah taj moj natjecateljski duh…
Bio sam puno kasnije i s curom koja je ’68 godište.
I mislio sam da je to to od kušanja arhive.
Sve do prošle subote, kad je Matko pozvao, Barba najavio, a sommelier i pjesnik Drago Humski opisao – Kutjevačku graševinu iz 1963.
Malkice sam se usro, lupkao nožicama i veselio se ne baš kao novom autu ili prvoj pusi, ali ono, finale nečega s nama.
Nikome na radionici nije bilo svejedno...
... a onda su je otvorili…
Flaša prljava i paučinasta kao da ju je snubio pohothi Spiderman,
etiketa napisana pisaćim strojem, klasična Olympia…
Boja teška, jaka, miris bake smokve, vječnog pročeka, pra-šljive…
I neke zemlje, plijesni, starosti, kao onomad kad sam ušao u prostoriju di je ležo Tutankamon.
Bokte, baš fino, slatko, jako, ubojito, ono, za pričat uz to i o tome.
Kako je velečasni sommelier Drago rekao - aroma tustog masnog oraha. Kralj!
Ponovilo se!
To se sve događalo u radionici Kutjeva u Zagrebačkoj Areni na prvom hrvatskom Festivalu Hrane i vina.
Nakon sličnih zagrebačkih priredbi koje su se već ustalile u moj kalendar iz jednostavnog razloga što volim fino jest i pit, došao je red i na treću.
Pa sam oslobodio želudac, mozak i jednu ruku, dohvatio fotić i krenuo hedonizirat!
Za razliku od Esplanade (Međunarodni festival vina i kulinarstva) i inih muzeja (Zagreb Wine & Gastro Festival), ovaj je golobradi festivaldžija svoje mjesto pod krovom našao u velikoj zagrebačkoj Areni.
Prostor ogroman, sa svake strane dva velika stejdža s poznatim kuharima, od iritantnih posvuduša do pravih zvijezda, vesele radionice za djecu, šarolika ponuda izlagača (pomalo vašarska, ne volim osiguravajuća društva nigdje, makar i besplatne balone dijelili), sjajne radionice…
I sve to s čašom u ruci, minglam, seruckam, pijuckam, otkrivam nove gluposti koje me nevjerojatno vesele.
Prvo se punim Arba Commerce inćunima, soljenim i mariniranim, pa preko paštete od crne svinje i meni neotkrivenog slasnog jakog pršuta.
Pa sad odmara u fridžu, vaki doručci šutaju dupe!
Od samih vina, a vinara je bilo manje nego što sam očekivao zbog paralelnog sajma u Dusseldorfu odnosno hrvatskog festivala preseravanja - korizme, izdvojio bih dva komada.
Od crvenih, Matuško Royal selection Dingač, kojeg radi bajker koji izgleda kao rezervni igrač Borussie iz 1986., ili basist Scorpionsa na prvoj ploči, ali stvara nektar.
Ne znam, meni je kvalitetan Dingač kao glas Miše Kovača prije nego što je postao Mate...
I od bijelih, Pavlečićev muškat - slatka perverzijica kojoj sam se objeručke vraćao sva tri dana.
Ovaj biser s Plešivice stvarno morate probat, kao sirup od Kabole (slutim šamaranje od vinske braće i sestara).
Lado, udri prva, kad sam te već ovako fino izoštrio...
Post je objavljen 13.03.2012. u 07:10 sati.