::ribafish - čovjek krnje jetre::

petak, 30.11.2007.

Dan prije kolinja

Ne jedem.

Gutam mueslije i pokoji sendvičak.

Skinuo dvije kile.

Dobro, bio sam bubini, al opet...


A sutra...

Riba papa!


By ribafish

Pojest ću šest osmina krmka, od kurjeg oka do surle s ticalima. Sve.

Pamtit će me Slavonija, ode Riba u Čačince, širi ruke Bobika!!!

Fotić spreman, stara trenirka spremna, volja tu!

Ajme veselja...

By ribafish




Jedan izmišljen politički:


Novinari pitaju zastupnika Roma u Saboru:


"Što vas je privuklo u koaliciju sa Sanaderom?"

"Satovi, burazeru!"

četvrtak, 29.11.2007.

Iz povijesti mobitela

Dakle, mrzim mobitele.

Ali svake dvije-tri godine kad zgubim ili zalijem zadnjeg - kupim novi.

Samo mi se Sony raspo nakon 15 mjeseci.

Nisam snob ni frik i kupujem ih u kompletu ili na sniženju.

Ne želim robovati stvarima, a ionako ga koristim samo za sms i pozive.

Ali onda su izmislili kameru.

Lošu, mutnu, krmeljavu, nikakvu - ali kameru.

Nokija, kao i sve te prevarantske firme mi je prodala mob s kamerom od 2 mega i obećala čuda.

Prodala mi je i kabel s kojim mogu skidat te slike.

Ali taj je kabel kompatibilan jedino i isključivo s igorovim mac notebookom.

I s apsolutno nijednim drugim kompjuterom.

Dapače, stilta ih i ugasi.

Tako da u rijetkim prilikama kad Igi ponese Lap na psos, skinem i slike od prošlih par mjeseci.

Pa eto!

Grafit na garaži u jednom od Rokovih omiljenih parkova. Prvo je pisalo Ga raža, pa je neko dodao...

By ribafish

Na prvenstvu Hrvatske u bowlingu bio sam sjajan petnaesti. Od šesnaest. Što je ipak značajan napredak!

By ribafish

Na putu prema Bjelovaru na semaforu vidim ovo!

By ribafish
Svaka čast za volju, ali i ime navijačke skupine!

Das ist Walter

By ribafish
Di ćeš ti jado na izbore... Tolko se nisam smijao otkako sam Houru na plakatima vidio...

Ilički maraton uskoro ima premijeru dokumentarnog filma snimljenog za vrijeme natjecanja.
Ovdje dva natjercatelja iz ekipe Vetarana poziraju ispred zanimljive tende.

By ribafish

Rok na igralištu - uf, pojeo bi ga...

By ribafish

Koncert NoMeansNoa u KSET-u. Kvalitetna snimka...

By ribafish
Fakat su zapalili publiku!

Ova je stara godinu i pol ali najdraža. To mi je na desktopu!

By ribafish

Slajimir - ubaci on u sebe više od 80% machoa...

By ribafish

Turšija - e, to kupite kad idete u makedoniju. Patlidžan punjen kačkavaljem...

By ribafish

Zagrljeni i ovisni o Munjevitom Juriću. Sve mi se manje sviđa ona Sanja iz filma... Bitch...

By ribafish

I tako to.

Sljedeće slike kad se napuni mob.

Smeće.


Ako ozdravim do subote (šmrc, a u petak je Tuborg Julebryg party, ljudi, probajte ga, mene je oduševio u Kopenhagenu!) odlazim Bobiki među alkose na kolinje.

Krv, papci, iznutrice, košarka, rakija, buzuki, Mataković...

Jedva čekam!


By ribafish

utorak, 27.11.2007.

Nagradna igra!!!

Nagradna igra!!!

Tko odgovori na nagradno pitanje osvaja dvostruki cd Carter The Unstopable Sex Machine „You Fat Bastard“ (jesam) u izdanju Dallas Recordsa! Jes da su Englezi, al kad je mukte...
Nagradno pitanje nalazi se na kraju posta...


Neki dan sam glaso.

Ja i još stotine penzića

By ribafish

koji su dostojanstveno, sa svježim trajnima, u lavanda-bundama, našminkani i ponoski teturavo koračali dati svoj glas i misliti da nešto mijenjaju.

Ja isto, naivac, otišo u bivšu školu i neuspješno zašprehavao zgodnu frčkavu tetu koja mi je gledala osobnu di sam još s kosom.

Onda mi je čiko (koji je još za Kardelja glaso) dao moj glasački papirić i rekao – «Evo ti, dečko».

Dečko u tristosmoj.

Rekoh, «Hvala, druže!» I tiho, namignuvši «Tito, partija...», ali mislim da me nije skužio.


Htio sam glasat za tipa koji se preziva Gnječ, ali mi je do mozga došlo da bar jednom u životu budem ozbiljan i napravim nešto da se lopine skinu s trona.

Pa sam zaokružio crvene.

Bio sam ponosan što sam obavio svoju građansku dužnost, a onda izašao na zrak i skužio par šmokljana kako natjeravaju loptu i živo im se fućka za izbore.

Pogledao sam strgane koševe i razbijene golove i zamislio da sam svojim glasom u biti počeo gradnju jednog lijepog igrališta di bi mogao jednog dana dofurat Roka na prve lekcije vanjskog felša.

I onda mi dođe do mozga – idijote, pa glaso si za Bandića...


Ostajemo još četiri godine zemlja korupcije i nepotizma, mafije i tajkuna, bogati će biti bogatiji, siromašni puno siromašniji.


By ribafish

Za 4 godine više ne želim glasat protiv.



Cijeli smo dan nakon toga Munjeviti Rokislav Jurić



i ja gledali crtiće, zajebavali se,



kašljali ko tifusari (skapavamo od viroze) i igrali se vlakovima bez nekih većih svađa,


By ribafish

da bi me prije fuša Bane opet razvalio na bazenu.


Kad sam već spomenuo kašljanje, s njim je povezano i iskašljavanje.

To je onaj povratno posvojni šlajm veličine koštice od breskve koji treba što prije ispljunuti.

Što je problem kad voziš Vukovarskom.

Pa ga čuvaš do parkinga pred poslom i taman otvoriš vrata kad prođe druga najzgodnija plavuša firme i pozdravi:

„Pa di si Riba!“

Gut, „E, bok!“ (brata mi, čulo se „Plonk“ kad je opal u želudac!)

„Vidimo se, žurim...“

Fak...


Isto to što sam nevoljko progutao sam vidio kako pliva po bazenu.

Ono, ko crnilo od sipe.

Zabrijo sam da su to alge i nastavio plivat.

Fuj...



Izvukosmo Kazahstan i Andoru u kojima nisam bio i opet Engleze.

Poput sitnog činovnika koji naguzi direktorovu ženu…
Poput malog crnčića koji se ispišo na jastuk debelom vlasniku plantaže…
Poput prostitutke koja je prenijela galopirajući triper nasilnom makrou…

E, tako smo nekako razguzili Engleze.

Osim što je to izgledalo sjajno na terenu koji po ničemu ne zaslužuje ime Wembley, od rižišta koje su zasrali američki nogometaši, preko drenaže do potpuno neengleskih, previsoko podignutih i preudaljenih kamera.

I na kojem je do sad gostovao samo George Michael.

Al smo ih razguzili.

A ja doma.

Mater.

Jebat ga, hranim više usta, mora se delat.

Što me ne sprečava da budem ljubomoran i zavidan ko popišano pseto svima koji su urlali i ČULI se veći dio tekme.

Svaka čast.

Svaka čast i prebogatim ljubiteljima turbo folka, vlasnicima manekenki i neplatišama poreza (glasačima HDZ-a) koji su ginuli na terenu.

Mogli su i u Skopju tako a ne me ostavit da se smrzavam na tribini.

Čak i onom Šimuniću koji bi napravio penal i da je sam na terenu.

I onom geniju “Tko nema u glavi ima u nogama”.

I kralju!

By ribafish

Svaka čast i onoj reklami u poluvremenu u kojoj se radi o nagradnoj igri u kojoj je glavna nagrada – put na Wembley.

Možda su računali na naredne kvalifikacije…


A nagradno pitanje je: Koji stih pjeva Sandi kad izađe iz bazena!?


Odgovore šaljite na ribafish@gmail.com - Anavie mi do subote popravlja stranicu jer je na nju došlo previše ljudi. Ponovilo se!

Za kraj - klasik!

subota, 24.11.2007.

Vuco, čovjek s tri dlana!

Večernji list, subota.

Sud izrekao presudu Siniši Vuci za premlaćivanje supruge.

Vuco je kažnjen s maksimalnom kaznom u iznosu od 10.000 kuna, zbog, citiram:

"Jedne pljuske u dvije strane lica."



Mnogo brz taj Vuco.


Slika:

By ribafish

Talični Tom je bio brži "Od sopstvene senke!".

Dr. Žistis je urlikom Kiaiii mogao paralizirati protivnike.

Mandrak bi samo mahnuo hipnotički.



Ali ovo je fakat - spid.



Ili je možda Vucina supruga rođena bez nosa, pa je dlan samo skliznuo?



A možda Vuco ima na ruci onu lutku na navlačenje u obliku Kermita ili čega god u što se uvuku palac za donju vilicu usta i ostala četiri za glavu lutke?



Može li se lice rastvoriti poput knjige?



Puno pitanja, odgovora nema, jasno je samo jedno - nakon što je guranje prsta u anus drugoj osobi izjednačeno rukovanju, ovo je vjerojatno najgluplji ispad hrvatskog sudstva u zadnje vrijeme..

petak, 23.11.2007.

Skopje ima mikroklima... (Makedonija part 2)

Prvo nešto što nisam uspio shvatit.

Internet ping pong

By ribafish

Koji penis?
Pogledaš mail i baciš vola oko stola?
Svašta...

6. Makedonija je puna Podravkinih i Kraševih proizvoda
A ovom bi prilikom prenio Vinkovo nezadovoljstvo direktorima Kraša

By ribafish

zbog tortice s okusom kokosa. Ali kako Vinko ne jede luk uz ćevape...

Ja isto nađem ljude.
Kao da sam našao klokana na mjesecu.
Makedonac koji ne jede luk.
Ajde, morao sam mu nać manu, iako sam si sam kriv za zarađene kile.
Ali, kako majstor bira najbolja mjesta za žderilo, treba ga klonirat, ljubi ga barba Riba...

Ali, mislim da neko odgora vidi sve, jer da sam uz sve ono predivno mesinje još i luka ždrao (u većim količinama, bilo ga je malo, onda bi morao više pit, a kad više pijem jetra pruži pandže i sve ode u ...).
A kako u Makedoniji niko ne jede kajmak uz ćevape!!!???
Dođavola.

Dužan sam sliku od doručka – špek fileka s nikad probanim bonusom u vidu mješavine octa, češnjaka i peršina.

By ribafish

Uz dodatak susamki koje tako slasno hrskaju dok ih mlatiš...

By ribafish

I peršin im je bolji od našeg. Miriši po prirodi. Još kad ga po džigerici razbacaju...

Ipak, uz ćevape koji su bili tako dobri da sam im davao imena (kao kad je Muf nakon Klik patrole u Crikvenici tepao lovačkoj juhi kod Karlovca), srce mi je osvojila i ova kutijica.
Zapečeni patlidžan punjen kačkavaljem i zaliven s malo octa i češnjaka.
(slika slijedi uskoro, al jebeš sliku kad me čaka jedna u fridžu, heheheheh)

Idealan antimamurluk.
A i prija u 4 ujutro bolje od seksa!

Jesam li primjetio kako su kolači savršeni

By ribafish

a boza ne?

By ribafish

7. Disko klubovi u Skopju su neizmjerno bolji od Zagrebačkih.
Pao sam na dupe.
Plazme, ekrani, stil ljudi kojima ne možeš odrediti voze li mercedes ili kožicu kao kod nas, laseri, žene, minice, žene,

By ribafish
(komadi, obožavam vas, hvala za genijalnu večer!!!) minice, žene...
Sve su im žene u klubovima nekako jednobrazne.
Prekrasne.
Barbie look.

I svugdje praši elektronika, Massive Attack i ta spika.
Pitao sam Anče (zgodnu prijateljicu od zgodne Frosine, prijateljice od Vinka koja me tjerala da plešem, a kad ja plešem niko drugi ne pleše jer čekaju ili da padnem ili da skupim to što ispada da mi je ispalo) da jel ima narodnjaka.
I ona me pogledala kao da sam tražio baletnu školu. „Nema ti tu cajki. Nije ti ovo Srbija...“.
I da, jezik im je tako seksi.
Čim pričaju o hrani sve je u deminutivima, rečenice završavaju tako da naglašavaju kraj rečenice i općenito bi ih sve štipao za obraze od gušta.

8. Skopje ima mikro klima, reče Stefanovski.
Mikro klimu ima fakat.
I to zato jer su nakon jezivog potresa koji je sravnio grad sa zemljom 1963. nažicali japanskog dizajnera Tangu da im sagradi dio grada koji je stradao.
Ali je žuti arhitekt projektirao bedem koji ne dozvoljava protok zraka, tako da je sad u ljeto pakleno vruće a u zimi pakleno hladno.
Što objašnjava tekst "Izgor leto, Kočan zima", koji sam godinama pjevušio bez da se zapitam kaj to znači...
Što tek Lačni Franz misli u svojim pjesmama koje isto tako pjevušim...

Jesen je pakleno kišna, Vardar brz i bučan, ne baš sjajne boje.
Mrzim kad potrefim neki grad i onda kiša ne stane dok ne odem...

Grad baš i nije uredan, ali je gradonačelnica počela uređivati centar.
Promenada uz Vardar je, kažu, puno ljepša ljeti, kad i ima desetak puta više ljudi u šetnji.
Najogovaranija zgrada u gradu je opera koju je projektirao Slovenac a za koju Vinko kaže da je jebenu skijačku skakaonicu trebao graditi na Planici a ne kod njih.
Ostao sam oduševljen čaršijom,

By ribafish

(zvaću decu, decooo, buši, hahahah, buši!!)

malom ali s toliko puno boja i mirisa iz ćevapdžinica i burekdžinica koje nisam mogao a ne probat!
Ne mirise...
A tek zelena tržnica...
Onih sitnih pizdarija za zobanje, kupusa ko u zečjem raju te brda gigantskog poriluka od metra!

By ribafish

Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

utorak, 20.11.2007.

Makedonija u deset skica (part one)

Prvo tri pitanja:

Kako skinuti četiri kile bazirane na mesu i pivi?
Kako skinuti masnu fleku od bureka s traperica?
Kako skinuti osmijeh s lica?


Dakle, Makedonija u tri dana. Tako kratka tri dana...
Zadnji put sam bio 1990. rezat kurje oko u Vojnu Bolnicu iz obližnjeg Uroševca po snijegu i ledu, tako da ga i nisam uspio bolje vidit. Ali kad imaš pravog vodiča, ehehe...

By ribafish

Snimljeno za vrijeme tekme dok me taj građenin Makedonije (prije i poslije frend do pakla i nazad) uredno podjebavao zbog igre mojih nogometaša.
A bio sam tako optimističan na početku...


By ribafish

Na kraju je ispalo da je moja sretna kapica više trebala njima na terenu...

By ribafish

Oink...

Fakat,

By ribafish

al sjebat će oni Engleze...

So:

1. Makedonke su najljepše žene na svijetu.
Zanemarimo li Brazil u koji ću tek otić i Hrvatice kao danak odanosti lokalpatriotizmu, ono što sam u ova tri dana doživio u Skopju, ne da se riječima opisat.
Sve sređene, sve elegantne, sve fine, ružne valjda bacaju u dubok bunar kad se rode, debele ne puštaju van a najbitnije od svega – komunikativne, duhovite i neprestano nasmijane, uvijek spremne na zajebanciju.
Ne preseratorski nakešene nego od uha do uha.
Te se valjda smiju i za vrijeme seksa!
Kakav narod!
Neviđeno ikad igdje.

2. Makedonci su vjerojatno najsretniji narod na svijetu pošto imaju takve žene, nogometaši im se trude i po jezivim uvjetima (Vinko mi nije dao da na presici pitam Katanca oće li na Vardarovom terenu nakon onog rvanja posadit možda rižu), a konobari su simpatični i susretljivi.
Iako sreću baziram i na tome što ih na svakom uglu čeka takva klopa da bi štednjak poklonio prvom prosjakom koji bi mi pozvonio na vrata.
A i nisu srali na izljeve patriotizma u disku pred 300 ljudi!


By ribafish


3. Makedonija ima najbolji roštilj u Univerzumu.
To nije meso, to je blagodat.
Ražnjići meki ko guza od meduza, jetrica (džigerica)


By ribafish

rezana tanje od kurtona s litrom divnog ulja i domaćim peršinom, carsko meso, ražnjići, bureci, sirnice…
A uz sve se služi Šopska salata sa slasnim krastavcima, u prethodnom postu opisanim paradajzom s dušom (kažu ljudi da su bolji u ljeto. Bolji od čega!?!?!) i sitno naribanim kačkavaljem, preko čega treba sitno preliti zejtin i onda se nakrkat.
Skrećem pažnju na mrsni burek u albanskom dijelu grada preko Vardara, koji jest tanak, ali priča sedam jezika (cijena 3 kune!) i baklavu koja se topi na nepcu.
Smisao postojanja ipak sam pronašao u uvjerljivo najboljem ćevapu svog dugog i smiješnog života (pošto slutim da ću umrijeti od kratke i teške bolesti), koji se nalazi na meniju pečenjare Olimp nekih 500-tinjak metara od centra Skopja. To je bajka. Mirisan, rastresit, slankasto ljutkast a ni preljut ni preslan.
Osjeti se miris ugljena, osjeti se da ga je neko s dušom trljo i mljeo i bacao po roštilju
Morao sam se ispričat obojici koji su ostali na pladnju (žurili smo na tekmu, a u mene više stvarno ne bi stao ni prdac od kolibrija) i reći im da danas za njih nema mjesta u ćevapskom raju (moj želudac, nekad mi žao što nisam krava) i da ću sigurno doći sutra usrećiti njihove prijatelje i braću.
I bi tako! Inače, cijena jednog ćevapa je 90 lipa.
Pive 6 kuna.
Lepinju sam trpao u džepove od straha da takvo blago ne propadne.

4. Makedonija nije zemlja sjajne pive,
Zlaten Dab je solidan, Skopsko mrvicu prekiselo za moj ukus iako pitko, ali su im zato vina sjajna a rakija do jaja. Obratite pažnju na rakiju imenom Žuta (izgovara se nešto kao ž’ta) koja se tako zove zato jer je smeđe-zelena. Ribafish je u pravoj domaćoj slastičarnici uz savršenu šampitu i nešto bolju baklavu prvi put u životu pio Bozu, tradicionalni turski napitak od kvasca, šećera, još kvasca i još puno šećera.
Dok gutaš, imaš filing kao da piješ tijesto za pizzu s okusom kruške koje te pecka kad si gotov.
Ribafish je tako popio i svoju zadnju bozu, ali sigurno ne i posljednju pravu tursku kavu koja se služi pretežno u restoranima zalogajničkog tipa i dobiva zašećerena “odokativnom” metodom, bez žlice i šećera (ako naglasite da hoćete “blagu” dobit ćete slađu od meda) i u ogromnim količinama.
S tim da kad mislite da ste došli na pola, čeka vas talog debljine ćevapa.
Dakle, pogolemot!

5. Makedonija je u pjesmi zemlja u kojoj sunce vječno sja.
U studenom to baš i nije tako.
Ali zato postoje klubovi
Klub Kartel

By ribafish


By ribafish

i restorani!

Pečenje

By ribafish

Mesinje

By ribafish


Geografsko-makedonska pitalica:
Kako se na irskom kaže stijena?

Odgovor:
O'hrid

Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

subota, 17.11.2007.

Uzivo iz Makedonije!!!

Isuse kako se ovdje jede…

A kako je fino sve…

Za sada vode pecena dzigerica i retro paradajz, to jest paradajz s okusom babinog vrta, a ne ova svedsko-spanjolska crvenolika govna koja nam nude na placu.

Vinko sad vodi na tipicni makedonski dorucak - skembe corbu.

A ako neki narod ima klasicni pocetak dana sa spek filekima, onda mi se taj narod jako svidja!

Jebate, da ostanem ovdje zivit mjesec dana, Zak bi mi bio ruksak…

Inace, Zlaten Dab je bolji od Skopskog (to je ko da u Splitu kazete da vam je bolji Ivica Percl od Olivera), ljudi su sjajni a zene prekrasne. Ne nuzno tim redoslijedom…

Ajmo nasi, ajmo i Makedonci, potpisujem 2:2 kao i pola birca sinoc

četvrtak, 15.11.2007.

Savršen seks

Svidjela vam se na prvi pogled.
Te ste večeri dugo razgovarali i smijali se.
Nešto kasnije nije ju bilo sram zapjevati, činila je to ugodno i decentno.

Samo ste se dodirnuli i dogovorili otići na večeru, jesti ono što vam oboma paše.
Izveli ste ju u elegantan i ne preskup restoran.
Uskoro vam se razvezao jezik, vino je učinilo svoje, gutali ste sve što vam kaže, upijali svaku tvrdnju, šalu ili priču s putovanja i zaključili da je divna.

Došli ste u vaš stan, pustili glazbu koja ju je toliko oduševila i ponijela da vam je prišla s leđa dok ste kopali po winampu, okrenula prema sebi i poljubila.

Svlačite jedno drugo, smijete se, ljubite, dirate.
Snažno a nježno je podižete, ona vas obmota nogama i udiše vrat, nosite je do fotelje, sjedate i postajete jedno.

Pa postanete drugo na krevetu, treće na podu, četvrto na radnom stolu…

Liježete par sati kasnije umorni, sretni i zagrljeni i tonete u san držeći čvrsto jednom rukom ono što vam fizički najviše paše na njoj.


Dobro, ja sam sisni a ne guzni tip, pa ne znam kako je ostalima…



Jednom kad sam naglas (nablog) razmišljao o budućnosti svog jedinca, javio se Nemetz i rekao kako je za njega idealan posao biti vrhunski kuhar.
Mataković je davno rekao da je to Čuvar državnog pečata, Von Smile pak – Javni bilježnik…

DMJ bi vjerojatno bio najsretniji da bude lugar u šumi s dva muzeja oldtimera, a ja osobno da pišem romane s neke barke na Mediteranu.

Sinoć sam opet doživio ONO što mi opet budi zavist do granica nespavanja...

Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

srijeda, 14.11.2007.

Ribafishov test ćevapa u somunu Br. 31

Ribafishov test ćevapa u somunu Br. 31



Detalji s dosaddašnjih gastroavantura na http://www.ribafish.com/?p=29



Negdje sam zgubil Br. 29 i Br. 30, al iskopat će Ivy, sunce moje nezamjenjivo dizajnersko! Znam da je jedan od tih bio Trokut, a drugog se ne sjećam



Ćevabdžinica: Bravo Šola, Ozaljska 38


Cijena: 25 + 6 kn kajmak


Ćevapi oblik: Pojedinačni, odeblji, za nokat i pol duži od prosjeka


Ćevapi okus: Sjajan okus dima od pravog roštilja a ne onaj isprazni od ploče, mrvu su prespužvasti ali i dalje jako jako dobri


Luk količina: Premalo. Kodf šestog ćevapa sam išao rezat novu glavu u kuhinju... Nedopustivo!


Luk okus: Odstajao, mekan, ne preljut


Lepinja kvaliteta: Mrvicu vodnjikava, ali debela


Lepinja: Slasna, slatkasta, zasitna i u dovoljnim količinama


Opći dojam: Oduševljenje mesnim okusom ćevapa i domaćom aromom lepinje pokvario je minimum luka i razvodnjeni dio donjeg dijela lepinje iz kojeg se doslovno cijedilo. Lepinja je bila ravnomjerno razrezana (smijte se vi, al mrzim kad je onako ofrlje zrežu, ko frtalj kruha čiji rez završava na sredini). Čista osmica i pol zbog fantastičnog kajmaka koji dolazi u čašici od decilitra, ipak pada na samo osmicu jer me malo klala probava prije ćorke. Rok se nije bunio... Preporučam!


Ocjena: 8

utorak, 13.11.2007.

Di je spora dijaspora?

Potpuno izmišljena priča iz bliske budućnosti s birališta na Mozartplatzu na sjeveru Beča, inspirirana blogovima Jazzie i Euklida.


“Gutentag, pardon, dobardan.” reče muškarac duže kose.

“Dobar dan.” odgovori službenik.

“Jab glasovo.”

“Naravno, izvolite. Kako se zovete?”

“Niko Kovač, kapetan.”

(Službenik tek sad pogleda poznato lice i prijateljski mu se nasmiješi)

“Dooobro, evo izvolite vaš glasački listić, pazite da prekrižite samo jedno ime.”

“Jah. Al daj mi još jedan listić.”

(Službenik se zbuni)

“Molim. Pa, kako, zašto?”

“Za mog brata Robijerta.”

“Zbog čega?”

“Pa on misli isto ko ija.”

(Službenik se nasmiješi)

“Ma naravno, pa zna se ko ste vi. Hoćete li listić i za Anicu?”

“Za Ancu! More! A jel more i za cijeli Bad Klinkerhajm, sve pravi ljudi, naši…”

“Ma kako da ne. Idemo dalje. Krast!”


Nije da sam neka inteligencija (pročitaj zadnji post), ali mi spot sa starijim Kovačem, kojeg osobno uživam gledat kako gine na terenu i na njemu ostavlja srce za Hrvatsku repku, govori samo jedno – oni kradu glasove.

Koji je njima penis s iskorištavanjem tih sportaša?

Ucijenili su ih da će im povisit porez na tenisice!?

Ovo je strašno…

Niko, majstore, ne plaćaš poreze ni prireze, ni postotke od transfera nit znaš koliko je ko i koga ovdje pokrao. Ne živiš tu, nisi tu živio, živjet ćeš u nekoj viksi u Monaku kad te izdaju koljena, i zato igraj brate, u tome si sjajan, i ne trabunjaj o onome o čemu ne znaš ništa…

I kad misliš da su s kapetanom stvarno dodirnuli dno, pa zaoru još dublje “Meni je najbitniji servis. Ja bi ga zabija doktoru…”, pojavi se oglas u kojem svi igrači Dinama potpisuju da su hadezeovci.

I oni siroti crnčići koji su do pred godinu dana igrali s kokosima na plaži, a kondiciju sticali bježanjem od lavova, i zlatokosi problematični švabo, i vjerojatno neki dečki koji možda baš i nisu politični, ali im je neko zapovijedio – ako se tu ne potpišeš, ideš na klupu…

I zašto baš i Pero i Ivano, moji idoli…

I zašto onaj golman kad ga opizdi lopta na treningu s dva frenda urla “Idemo dalje”!? Na treningu? S frendovima!?


Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

ponedjeljak, 12.11.2007.

Kako propoznati idijota!

Spot the moron, rekli bi Angli te Sasi!

Kakšen retard, pomislili bi alpski Bosanci...



Mjesto radnje: Piranha

Uzrok te povod: Playboy Party

Vrijeme: Nakon 342 pive, negdje daleko iza ponoći

U glavnoj ulozi: Proćelavi i prodeblji tip u košulji za sprovode i vjenčanja, u ranim srednjim tridesetpetima, koji unatoč svemu još nije za bacit.

Još kad obuče svoje Artice s povišenim johnom pa gleda svijet sa savršenih 187...

A i urednik je u Playboyu.

Skoro pa Alfa i Omega najboljeg svjetskog magazina za muškarce.

Dobro, Zec je Alfa, Željka Omega... Igi Delta...

Kaj sam ja? Psi? Ipsilon? Nevermind...


Scenarij: Radna subota se sastoji da uz kolegu iz promocije u VIP loži pazim da sve bude u redu s naše 4 playmateice

By ribafish

i pritom budem nasmiješen i susretljiv.

Cuga mukte.

Konobari ko iz bajke, Budweisera ko na traci.

I oće to.

Nakon x rundi kad se sve napunilo a ja se razlajo s milijon ljudi (pozdrav legendi Čokiju, jedinstvenom cimeru iz Loret del Mara - ko je ono rigo sautern komfort po podu sobe, ti ili ja?), sve sam gledao kroz onaj divni pripiti sloj mozga, kad ti je sve fino i misliš da bi mogao ama baš sve.

I tad se dogodi to.

Prekrasna crnka u minici koja joj prekriva rebra i tek neznatni komad stegna, laganim ali odlučnim korakom prilazi mi na neka tri centimetra i ko slučajno mi nasloni vonderbre na mišku.

Maznim, slatkim i jebežljivim glasom mi dodirne uho.

"Bok. Jako si mi sladak..."

U maniri iskusnog strijelca, majstor odgovara:

"E, fala, al vidi mi Juniora (Ribafish vadi mobitel iz džepa, s Rokom na displeju), on je stoput slađi... Ej, stara, di ćeš... Ej... Alo..."

Ode...

Ne kužim te današnje žene...

petak, 09.11.2007.

Izbori 2011 - skoro pa potpuno izmišljeni scenarij iz daleke budućnosti

Izbori 2011.

Mjesec dana prije izbora, i dalje vladajuća stranka počinje bušiti predizborni podmorski tunel do Madagaskara.

Istovremeno se kreće s prva dva metra zaobilaznog visećeg mosta preko Slovenije.

Stavlja se kamen temeljac novog maksimirskog stadiona, 10 kilometara od Dugopolja. Stari stadion je pretvoren u shopping centar zajedno sa sravljenim zoološkim vrtom koji je prebačen na Palagružu.

Sveučilišna bolnica prenamijenjena u muzej HDZ-a, završetak radova se očekuje oko 2023.

Bandić, kao što se i očekivalo potpisao za vladajuću stranku.

I zadnji rođeni Purger protjeran iz Zagreba, hercegovački postao službeni jezik. Među tajkunima je popularan sport Purgerball u kojem se po zabitim ulicama Trešnjevke oružjem ganjaju profesori i intelektualci iz geta koji nisu glasali za vladajuću stranku.


By ribafish

U sklopu akcije “besplatni udžbenici”, malom gluhom Rusinu iz Pripizdine Gornje, Jadranka Kosor udjeljuje početnicu iz vjeronauka na češkom.

Šeks obilazi tek rođene šestorke s rakijom i daje trudnicama jednokratnu naknadu u visini od dvije čašice.

By ribafish

Predsjednik mladeži JC Cvik drži tribine širom zemlje o svojoj nevinosti i s isukanim pištoljem preporuča mladima da ni za živu glavu ne kupuju drogu. Od nekog drugog.

U kampanju za vrijeđanja protivnika ulaže se 174 milijuna eura.


By ribafish

Vlada je odlučno stala u obranu Unija i Lokruma, zadnja dva otoka u hrvatskom vlasništvu, jer svoje ne damo! Ispod milijun eura…

Predsjednik se zalaže za dobre odnose sa svježe prodanom talijanskom republikom Istrom

By ribafish

Japan poklonio Hrvatskoj desetinu prvog usjeva sa svojeg skupo plaćenog teritorija Sla Vo Nije.

Marko Perković Kalašnjikov održava predizborni koncert na najvećem zagrebačkom trgu Toše Proeskog za preko milijun i pol razdraganih glasača.

Vlada se trudi ugušiti štrajk bahatih i nezahvalnih hrvatskih seljaka koji su protjerani na Velebit da bi braća Japanci mogli nešto napraviti gdje oni, ljenčuge, nisu toliki niz godina

Stranka moruzgva HSU zalaže se za uvođenje štapova u vrtićima.

Vlada ponudila dionice života svojih stanovnika sa sjajnim popustom!

By ribafish



Lako se nama zajebavat, ali ti će lopovi stvarno opet pobijedit.
Zato jer možeš birat između njih, stranke onog neuvjerljivog boginjavog s očima ko omot od fontane koji se ne smije (iako nekad imaju duha),

By ribafish

par nekakvih muškaraca u tijelima žena, i ovog, odojak molestera…

By ribafish

Zato treba glasat za Ribafishovu Prokleto Moćnu Stranku!

Seksualni odgoj u škole umjesto vjeronauka.
Legalizacija lakih droga.
Legalizacija prostitucije.
Porez na tajkune.
Pelješki X.

A sve ostalo delamo po programu umirovljenika!

Katastrofa.
Kako smo mi sjebani…


By ribafish


Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

četvrtak, 08.11.2007.

Istina ili mit?

1. Idu li frajeri s manjim pimpecima pišat u kabinu, a oni s većim u pisoar?

2. Je li ovlašno gledanje penisa tipu do tebe za pisoarom znak gejidbe ili čistog muškog djetinjeg rivaliteta?

3. Što reć tipu kojeg uloviš kako ti gleda pišu dok nuždiš i još ti se na to simpatično nasmiješi!?

4. Je li istina da sam sinoć na tulumu Carlsberga pričao s Leinerom, onim Leinerom koji je s Hrnjakom i Štulićem odsvirao Ravno do dna, taj "The album" koji niko više nikad neće ponovit, pogodit i odsvirat od Salcburga do Krete uzduž i poprijeko od Venecije do Varne!? Jebote, kak se teško pametno ponašat pred idolima iz mladosti. Al on nema nikakve veze s tipom iz zahoda...


Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

utorak, 06.11.2007.

Mali i tehničar!

Nije baš da se najjasnije sjećam, ali mislim da je to bilo negdje 1977. ili 1979., kad me pokojni dida odveo na dječju priredbu u bivšem domu JNA povodom dana tenkista ili čega već (onda nije bilo Miffy, Munjevitog Jurića, a bogami ni PS3), gdje je hrpa klinaca izvodila neke gimnastičke kerefeke.

Uglavnom, komunistička preseravanja, par salta, kolutova i sličnih pizdarija, ali u spoju s nečim prekrasnim, kečkastim i ogromnookim u trikou što me dvaput pogledalo – dovoljno da se jedno lijeno dijete potpuno oduzme i odluta u mislima jako, jako daleko.

Došao sam doma i mam pokušavao skakutat, hitat se po tepihu i neuspješno radit zvijezde (čudi me kako Tuki tu figuru nije preimenovao), što je u izvedbi jednog prosječno debelog i natprosječno lijenog kikića vrlo neartikuliranih pokreta i udova čvrstoće Životinjskog carstva izgledalo otprilike jadno.

Kad sam i sedmi put opizdio nečim u ormar ne napravivši ono što je bila radila curica u trikou, dakle, moja prva ljubav, sjeo sam na pod i rasplakao se.

Pitao sam didu – „Jebate, pa kak da zbarim onu gimnastičarku? Kak da joj budem faca? Ko hoda s takvim savršenim curama?“

A dida je mudro odgovorio, možda ne baš tim riječima ali otprilike – „Odlikaši, mali moj...“

E sad, ne znam jel to kasnije preraslo u vic, ili je taj vic dida već bio čuo, ali ga ja baš i nisam shvatio.

Odnosno, shvatio sam ga preozbiljno i počeo gutat knjige.

Doslovno.

Tri do četiri tjedno, s nezaobilaznim zaobilaženjem lektire, koju kao da su birali teži debili i stavljali mi kretenizme poput „Divote prašine“ i slične gluposti pod obavezno.

Nakon biblioteke Vjeverica i Jelen, stigle su i ozbiljnije stvari poput Agathe, Horvata, Tribusona, ranog Pavličića, Škvoreckog, Kundere, Hessea...

I bio sam odlikaš.
I nisam fukal.
I ne da me nisu htjele one koje sam ja htio, nego su me ignorirali i gabori.

Što i nije bilo nelogično jer sam bio grbava deformirana masa od 90 kila koja je samo htjela lajat o knjigama i televiziji i redovito dolazila među tri zadnja na trčanju i pretežno neuspješno služila za ometanje protoka lopte u gol na tjelesnom....

Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

Živio Tehnički muzej!

Vlak, iliti tu-tu

By ribafish

Avion koji, zloćko, ne leti kad pušeš u njega

By ribafish

Didi. Iz sabora mi ne odgovaraju na molbu da se automobili od sad zovu didi, jer tako želi moj princ...

By ribafish

Tramvaj – i opet tu-tu.

By ribafish

Helić – ostao je bez riječi!

By ribafish

Svijet je ljepši kad se promatra odozgora.

By ribafish

Leti leti...

By ribafish

...tataaaa

By ribafish

Standardna olimpijska disciplina guranje kifle tati u nos!

By ribafish

Sine, ovo ti je toposf... Trofo... Topro... Ma mi smo ti tu dole...

By ribafish

Veliki didi polako počinje zvučati kao Mion...

By ribafish

Oću sladoleeed! Makni me od ovih pčelaaa!

By ribafish

Bonus tracks:
Najsretnije biće na svijetu dok mama shoppingira u Milleru.
Poludi kad prođete ispred njega i pravite se da vas je lupio.
Sunce tatino krvožedno...

By ribafish

Oko jastrebovo je uočilo nešto nesvakidašnje i pustilo suzu. Laški Golding iz 1972!!!

By ribafish

Ok. Nekad se drukčije radilo s rendgenom. Ali zar baš ovako!?

By ribafish

I na kraju, zasluženi odmor.

By ribafish

Uglavnom, jebeš sve države svijeta, sve tekme i sva putovanja za onaj divni trenutak kad vidiš kako se tvoj genetski kod davi u tvojoj sarmi...

Fotke: Krtezi of Miha!

Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

petak, 02.11.2007.

Runtur – kad Islanđani polude!

By ribafish

Stena u obliku glave Franje Arapovića, vajarsko je delo prirode!!!!!!!!!!

Osvrt na život na sjeveru i crtice iz islandske prijestolnice.
Cijeli tekst s fotkama pogledajte u novom Playboyu.
Ja u trenutno u Kopenhagenu testiram pive u tvornici i muzeju Carlsberg te idem na paradu povodom puštanja u prodaju Tuborg Julebryga!!!

I mala sirena postati će žena!

Živiliii!

By ribafish

Runtur – kad Islanđani polude!

U prijateljskoj i nesvrstanoj posjeti još jednoj metropoli u sklopu akcije “jedno pivo – jedan grad”, ovom je prilikom posjećen Reykjavik, glavni grad Islanda, predivnog otoka ribarstva, marikulture, gejzira, vulkana i odnedavno – turizma. Nastanjen šačicom potomaka divljih vikinga, kroz stoljeća je postao uzor zapadnjačke civilizacije i kulture. Ali što se događa tijekom vikenda, kako je propao seks turizam na otoku i zašto bi itko jeo lešinu morskog psa!?

Vidljivo pijani mlađahni Yuppie odjeven u najnovijeg Guccija, turira i vozi ogromni Jeep s gumama presađenim s ovećeg traktora te veselo gnječi par praznih flaša i čaša domaćeg Viking piva koje poput prskalica lete po asfaltu i razdraganoj raji nasred uske glavne ulice imenom Laugavegur. Vrijeme, nedjelja oko šest sati ujutro; mjesto, najveći grad (da grad - pola države) Islanda; posljedice, osim sutrašnjeg Gargantuovskog mamurluka, prljave metropole i želje za podjelom dojmova, srećom - nikakve.

Jednom turistu koji je prvi put posjetio najsjeverniji glavni grad na svijetu (niti pedalj na karti od Grenlanda do kojeg aviokarta u jednom smjeru košta 400 eura), prizor noćnog divljanja ne bi bio nimalo drugačiji od onog u, recimo Dublinu, Lisabonu ili pred fajrunt na zagrebačkom Jarunu, da se pritom u Reykjaviku ne događa par, za druge svjetske destinacije - rijetko vidljivih stvari. Kao prvo, tu je nesklad između radnog tjedna i razularenog vikenda. Od nedjelje do petka Reykjavik je miran i tih poput bonace na Mrtvom moru, hladan, vjetrovit, kišovit (u svim smjerovima osim okomito – džaba vam kišobrani) s tek ponekim zalutalim, ali pristojno odjevenim mladićem ili djevojkom. Petkom i subotom svi doslovce polude, odijevaju se i dalje kao za razgovor za mjesto direktora prodaje u Microsoftu ali sad bjesomučno luduju po ulicama i klubovima do zore ili dok se jednostavno ne sruše na asfalt. Iako je zora na Islandu varijabilan pojam. Druga činjenica je način doziranja alkohola. Tu se ponavlja klasična priča o Sjevernjacima s kojom se možete sresti u svakoj državi od Danske naviše, gdje nije bit uživati u alkoholu i s mjerom popiti koju čašicu, nego je u prvom planu, jedino i isključivo - apsolutno satiranje.

Cijene alkoholnih pića su tako besramno i glupo skupe, da se većina ljudi uništi kod kuće i u središte grada (nažalost, ne postoji neki centralni trg) dođe oko ponoći u stanju u kakvom se sa slavonske svadbe iznose zagrljeni pijani kum i tast oko sedam ujutro. Sljedeći fakt je neprestana kružna vožnja kamionetima/terencima koje kao da su sklepali Redneci u zabitom seocu u Louisianni iz kojih trešti ili techno ili Queen. Samo im barjaktar fali. Na Islandu se piće smije iznijeti na ulicu. U staklu. A kako rijetko tko vraća ambalažu u kafić (spomenuo sam u kojem su stanju), sve staklovinje završi na podu glavne ceste, pa je dojam da hodate po silosu neprerađenog šećera ili groblju dagnji. Sva sreća pa vam je centar sluha zaštićen s dvije kapuljače zbog sulude vjetrusine pomućene s «We are the champions» iz većine auta, pijanim krikovima plavuša te pokojom pjesmom nekog teturajućeg pijanca u odijelu koje će se na domaćim celebima pojaviti tek za koju godinu. Jedna od zanimljivosti je i odnos policije prema pijancima. Gunar, mladić kojeg sam upoznao na cesti i koji nas je proveo po većini klubova, priča kako su policajci tek nedavno dobili pištolje i da se sada ekipa više toliko ne mlati s njima. Ali ih i dalje mrze, s tim da je na Islandu sudstvo na strani alkosa a ne zakona. Naime, pijandure se rijetko kažnjavaju jer je za oslobađajuću osudu na sud dovoljno dovesti tri svjedoka koji će potvrditi da niste bili agresivni, našto će vam sudac rebnuti stotinjak eura i bok. Bilo je to oko dva iza ponoći.

Do šest sati ujutro novinarski kirurškom preciznošću zabilježio sam šest intervencija policije (bacanje pijanice na pod s vezivanjem lisicama), osam intervencija hitne (dizanje pretežno pijanih tipova ali i pokoje nježne plavuše s ceste ispred kafića), dok se točki na “i” stvarno nisam nadao. Dakle, policajac pristojno usmjeruje ljude da se pijani maknu s ceste kako bi auti mogli proći. Par metara iza njega četiri mladića od svojih dvadesetipet nešto šapću, a jedan od njih dižući kažiprst promrmlja nešto kao «Pazi sad». U tom se trenutku zaleti iz sve snage i pogodi glavom Plavca u predjelu rebara, našto se ovaj sruši, par njegovih kolega baci na «ragbijaša», a njegova škvadra i još dvadesetak ljudi veselo skandira: «Olaf, Olaf, jeeee...!». I onda smo mi Balkanci...


By ribafish

Obilazim veselo i razdrljeno mnoštvo nasred promenade koje i dalje urla na svaku tuču ili pijano padanje na asfalt, guta hotdogove za tri eura (iz tri, sa strane probušena kombija, koji stoje parkirani i nestaju kad nestane i kupaca) i čeka strpljivo u stotinjak metara dugom redu za taksi. Pozdravljam se s Gunarom koji mi objašnjava da sam sudjelovao u svom prvom Runturu – Islandskom terminu za alkoholnu kružnu turu velikim automobilima kroz centar grada petkom i subotom i okolno unakrsno ubijanje pretežno žesticom. Al da je petkom inače bolje. Do mozga mi dopire da Islanđani nikako nisu poput nedalekih Iraca kojima je svakodnevno cuganje lifestyle i smisao života, i da ne piju da se vesele nego da se unište.

A to je narod koji je, a ne Norvežani, izmisio mistične bajkovite sage (vjerojatno tijekom slijeda misli usred neke od preteča runtura), i koji nema niti metra željeznice – drveća ima manje nego javnih toaleta u Zagrebu, i kad i izraste neki stidljivi patuljasti čempres, Islanđani istog trena oko njega proglase Nacionalni park. Nisu imali svoje Mlečane, nego su se podredili stočarstvu. Danas se pošumljava. Pokrivenost signalom na otoku je manja nego na Kornatima (cca 15%), što je vrlo bolno za spoznati u trenutku dok vam rentani auto počinje kliziti s ceste koju nosi bujica na rubu vulkana u provaliju... Ljudi se služe slovom “đ” koje se ipak ne čita kao naše, nego dosta mekše i bliže “d”-u i valjda su jedini narod koji je u povijesti ratovanja porazio Britance - iako su u svom arsenalu te 1975. imali po jedan top i helikopter, na papiru su osvojili velik dio ribolovnog područja u takozvanom «Bakalarskom ratu». Po bruto proizvodu po glavi stanovnika (35.000 USD) peti su na svijetu iza Luksemburga, Norveške, SAD-a i Irske. Do otoka se leti tri sata od Londona, skoro pa dobijete mali jetleg zbog dva sata vremenske razlike od Zagreba. Pazite da zbog toga ne napravite dijete kao Višnjić jer ima dosta materijala. Islanđanke su, naime, mahom prekrasne vitke plavuše duge kose (kratka se zbog subpolarnih vremenskih uvjeta doista ne isplati) s groznim outfitom u vidu neizbježnih tajica i zlatnih sandala s majicom na bretelice što besramno loču votku na cesti na +3 celzijusa. Doduše, postoji i znatan dio onih zbog kojih stvarno nisam shvatio zašto domaći ribari „whale watching“ naplaćuju 50-70 eura, ali to nije toliko bitno...


By ribafish

Nakon 75-godišnje prohibicije, od 1. ožujka 1989. uveden je nacionalni praznik – “beer day”. Slavi se i danas! Iako su cijene piva i ostalih potrepština bolesne. Zemlja koja ima praktično besplatnu struju, vodu i grijanje živi od izobilja neizlovljive ribe, visokim cijenama otima zaradu vrijednim lokalcima pljačkajući ih prodajom alkohola i cijenama na izlasku vikendima. Island je jedina zemlja koja ima djutić na ulasku u državu i tamo su cijene ravne evropskim. Dobro, malo skuplje. Alkohol se kupuje u specijaliziranim prodavaonicama Vinbuđ od 14 do 18 sati osim vikendom i praznikom. Cijene u Vinbuđu su paklene - pivo od dvadeset kuna naviše, viski 300, votka 400 kuna. Domaća rakija triput je skuplja nego u djutiću!? U dućanu i na benzinskim stanicama postoji napitak s mirisom hmelja od 2.2 posto kojeg ne preporučam ni neprijatelju, a cijene u kafićima su strašne – ništa ispod 8 eura. Naletili smo na happy hour s pivom od 50 kuna i grlili se od sreće. U klubovima svi plešu, svi sretni. Dok ne padnu. Doslovno. Na otoku nema prostitucije. Kako nam je rekao gospodin Željko koji na Islandu radi kao vozač već deset godina, postojale su i neke prostitutke (“mislim, dvije”) koje su zatvorile butigu jer nije bilo zainteresiranih. Zašto? Pa zato jer su žene potpuno slobodne i, ako im se sviđate, odvuku vas u wc. Ili vam predlože menage a trois i onda, u našem slučaju, ne ostvarivši prijetnje zaspu pijane u kutu noćnog kluba! Island je fantastična destinacija za ljude dubljeg džepa koji si mogu priuštiti noćni golf u centru grada, dnevnu dozvolu za pecanje lososa od 2.000 eura, (ali čest gost je Princ Charles i bogati naftaši, pa ako želite biti viđeni...), izlet na glečer, vulkan ili safari po istima...

Ljudi su topliji na jugu, hladniji na sjeveru, istočnije su cure sočnije dok je zapadnije vrijeme hladnije, a sami Islanđani su, srećom, općenito nezainteresirani za turiste. Islanđani su svijetloputi, visoki, mršavi, zgodni. Pretežno s iritantnim geliranim frizurama i odjeveni kao mladi top-menadžeri – košulja, kravata, odijelo. Jako skupo odijelo. Samo se tu i tamo sretne neki buntovnik s dredloksima i zihericama. Ali manje nego bilo gdje u Evropi. Outfit bi se ukratko mogao opisati kao godišnji summit javnih bilježnika pripravnika, ali kad ljudi već imaju love... Ekonomija je savršena jer svu ulovljenu ribu prodaju po cijeni zlata nezasitnim Japancima. Tako da je na Islandu praktično ne možete kupiti. U biti možete, poput bakalara, ali jezivo skupog i bezukusnog. Od začina imaju sol i morsku sol. Za izlov riba u vodama oko Islanda služi sirova radna snaga iz Rusije i Poljske koja za mjesec dana rada na brodu-tvornici može zaraditi i basnoslovnih 15.000 eura. Rijetki izdrže duže od dva-tri mjeseca u komadu, a dosta ih i proguta divlje more. Država se akcijom «Sportom protiv alkohola» neuspješno bori s runturom unatoč koševima na svakih deset metara, nogometnim i rukometnim igralištima te termalnim bazenima od 50 celzijevih (s besplatnim parenjem u kupelji) za koje cjelodnevna ulaznica košta manje od pive u dućanu.

Island je lijep, bajkovit, mističan, i usporen i smiren, u nekom svom ritmu koji kao da ne pripada ovoj planeti. I posjeduje runtur. Dnevni savršeni mir i opće blagostanje, pretvara se dvaput tjedno u besmisleno pijano glavinjanje i trovanje alkoholom u kojem sudjeluju svi – od pankera do top menadžera. Većinu slika s ulica Reykjavika obrisao je simpatični policajac koji je vidio kako snimam, ali ono što sam vidio, teško ću zaboraviti. Izgleda da ni bogata država razvijenog svijeta ne mora nužno imati i savršeno sretne i zadovoljne građane. Ili smo mi Mediteranci iz neke druge bajke? Sagu o runturu, s nadom da ću ga ponovo proživjeti, završavam riječima velikog putopisca lociranog na adresi Svijetuboci.blog.hr: Island je sjever, a sjever je sjajno mjesto. Samo što ima jednu veliku manu - predaleko je od Juga. Sva sreća da su Islanđani autoironični pa za već od 150 kuna možete kupiti suvenir-majicu: “Welcome to the Iceland, land of nice weather and cheap beer.” Ukratko, nezaboravno!


By ribafish


Gastro Island
Kuhinja se temelji se na ribi i janjetini (definitivno premasna, a za one koji ne čitaju priče djeci - na cijeni je ždrebetina), iako ima i veliki broj ukusnih mliječnih proizvoda: gravlax (marinirani losos), hangikjot (sušena janjetina), hardfiskur (sušena riba u obliku čipsa), sild (marinirani sleđ), skyr (vrsta gustog jogurta), (meki kravlji sir) i široka paleta svježih pašteta koje gotovo da bježe po tostu dok ih mažete. Najjeftiniji proizvodi su kavijar, Argeta paštete i banane (navodno ima i puno marakuje koju nismo ulovili – sad više ne moraju piti riblje ulje za vitamine), kojih zahvaljujući brojnim staklenicima ima kao u priči za svega dvadeset kuna. Kila kruha je 30. Žestica je uglavnom klasična kao u cijeloj Evropi, od vodke do viskija, domaćih vina nema (ili smo se pretvarali da ih nema – halo, pa najviša temperatura zraka je 15 C!), a od piva ni Thule, ni Viking a bogami niti Egils ne zaslužuju prolaznu ocjenu.


By ribafish

Obrok u fast food restoranu je 200 kuna, normalnom iznad 300. Za one koji vole izazove, tu je hakarl (morski pas) u kombinaciji s lokalnom rakijom Brennivin (šećer, kvasac, anis, 45% alkohola s okusom Mastike koja je apšisala). Priča postaje zanimljiva kad se doda da se jede lešina morskog psa koja stoji zakopana u pijesku šest mjeseci, kad se oslobodi ogromne količine amonijaka. U biti – kad ga počnu grickat galebovi, spreman je za rezanje. Uz hakarl (sjetite se trena kad ste na satu Obrane ili Kemije jedini put udahnuli čisti amonijak iz male bočice – e TO!) se služi isključivo rakija otrovuša s mirisom anisa i okusom nečeg što se s anisom rimuje, i pije dok se komad pseta još žvače. Jer se ne da prožvakati. Užas. Apsolutno najgori okus u životu. Kad upoznam prvog Islanđana koji dođe na Jadran, preporučit ću mu marinirane cvrčke i liker od divljeg kestena.

Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv