::ribafish - čovjek krnje jetre::

ponedjeljak, 31.12.2007.

50 stvari koje ću napraviti u 2008.

1. Provoditi ću više vremena s mamohranim Juniorom prvorođenim jedincem, iz prvog, propalog braka, koji u stvari ni nije bio brak. U stvari, provodit ću ga kvalitetnije, a ne mu samo radit kuglice i zmije od plastelina i bacat ga ili mu se skrivat po krevetu. Kaj mogu kad nije nimalo oduševit zimom i snjegom.

By ribafish
Isti tata.
2. Ovim ću se putem ispričati svim ljudima kojima sam nehotice nanio nešto zlo ili loše u ovoj godini, s nadom da će oprostiti kretenu koji to stvarno nije napravio namjerno, nego samo zato što sam imao najtežu godinu u životu. Iskreno se nadam da ih neću ponavljati niti činiti nove u 2008.
3. Ovim ću putem pozvati ljude kojima sam u ovoj godini napravio nešto dobro da me za nagradu pošalju na tjedan dana na Tajland, Tuvalu ili Brazil.
4. Neću više nikad gledat Gospodara Prstenova jer mi uvijek ubiju Borimira a ne pekmezastog Orlandota, a one ko fol strašne Orke mlatu patuljci s tavama i bic-mačevima...
5. Obilazit ću starce i babu češće nego prije. Di je ta Korčula, prije do Njujorka dođeš...
6. Manje ću delat. Uz tri standardna fuša još samo jedan.
7. Napisat ću knjigu.
8. Otić ću u Južnu Ameriku i eventualno do Antarktike ako put traje manje od dva dana i do 200 eura.
9. Preplivat ću Yang Tse poprečke kod Wuhana sredinom lipnja. Ako je mogo Pklat doć do pola staze nakon pijane noći... Da jedne...
10. Ići ću na Planicu na letove, prvenstvo u curlingu u Budimpeštu, koncert

By ribafish
(obratite pažnju na detalj gore lijevo) SOAD-a i Strokesa i barem jednu tekmu na evropsko. Jel bio neko u Kazahstanu? Ima li možda tetu tamo? Trept, trept...
11. Pazit ću na zdravlje i to prehranom.

By ribafish
Svako jutro svježi đus, oko 11 muesli s jogurtom i onom lanadi-sezamadi gamadi, za večeru nešto lagano i ne ništa iza 8. Slane koštice i sušene brusnice su praktično ništa. Spustit se s 93 kile na 88, vratit bicepse i odbojkaške seksi kamen-tvrde butine.
12. Neću više jest jabuke, jer svake godine idem iznova probat i onda me ubije alergija. Jedva sam skopčo da od mačaka kišem ko majmun, sad bi više mogo i ovo.
13. Izbjegavat ću masno, mesno i mirisno. Fino, dobro, žilavo, slano i zasitno. Ukusno i lijepo. I jest više zelene polužive izdanke koji hršću dok ih žvaćeš, kukaju iz želuca kad ih progutaš i na kraju tjeraju na analnu košavu

By ribafish
koju bi samo Mataković mogao onomatopejizirat.
14. Neću jest janjetinu, pajceke, kožicu od pura, pataka i općenito te kriladi, čvarke, kobase, ćevape, špek, topli kruh, teta Zdenkinu najbolju na svijetu tortu od naranče,

By ribafish
torte od sira, burek, pizze, slance... Šatro. Bolje 60 let jest ko čovjek nego 80 ko panda!
15. Smanjit ću alkohol. Smanjit ću i slatke te ofarbane sokove. Smanjit ću i gazirana pića. I one zgnječene istekle andole i plisulfane s mljevenom ciglom što nam prodaju pod cedevitu. I šumeće tablete s vjerojatnim okusom vitamina. Koju ću *izdu *rtve *ugave *atere pit osim vode za u peglu - ne znam, al ću probat smanjit.
16. Ići ću kod čika zube da mi pogleda ova dva koji boluckaju na dodir, ona dva koji poprimaju boju usamljenog zaboravljenog krumpira, da začepi onaj rupičak kaj me nervira na četvorci lijevo dole i malo me kompletno izbijeli.
17. Posjetit ću i tetu doktoricu da mi da savjet kaj da delam s trećim jajem koje i dalje raste, hemićima koji i dalje peckaju, astmom koja i dalje oće al rijetko, koljenom koje šteka pri ikojem sportu, ramenom koje škljoca nakon isplivana dva kilometra i neće sjest nazad još dva dana, malom nožnom noktu - od gljiva mutiranom, prekonoćni ispravljač grbe...
18. Neću jest nokte ni kopat nos. Onaj bebi-plastelin je zakon!
19. Neću se loše upucavat preko mailova.
20. Neću počet pušit.
21. Neću se počet drogirat.
22. Više ću se smijat nego u 2007.

By ribafish
23. Družit ću se više s ljudima koje volim i koji to zaslužuju. I Playboyeve zečice zaslužuju da se neko druži s njima!
24. Neću gledat porniće. Mislim, neću gledat loše porniće. OK. Neću ponovo gledat porniće koje sam označio flomićem da su loši. Iako svaki pornić ima bar jednu naznaku dobre scene. Osim talijanskih (sori Rocco, sori Roberto - ostarili ste). I švedskih. Njemačkih, jasno. A ni francuski u zadnje vrijeme... Damn...
25. Snimit ću super domaću i stranu trash CD kompilaciju da se mogu derat dok vozim Klitu. „Trebam te, Marijaaaa! Nisam bijo mnogo jaak, da odolim na tvoj tajni znaaak!“
26. Zapisivat ću gdje sam, koliko i na šta potrošio para, tako da ove godine uštedim više od 72 kune.
27. Dić ću kredit i promjenit instalacije, prozore s roletama, vrata, parkete, linoleum, sjene tepiha, stavit centralno, probit zid između kuhinje i dnevne, nabit šank, kupit kožni višesjed, spavaću sobu s ogledalima, WC školjke i kotliće koje će vuć papir a ne ga mazit, kuhinju s ogromnom radnom plohom i pipom koja će zimi puštat i toplu vodu, od radne sobe napravit dječju... Uf, to je već treći kredit...
28. Otplatit ću Klitu, prodat ga za 5500 eura, dić kredit i kupit Toyotu Corollu staru dvije godine, ugradit jaku mjuzu, tri borića i najbolju sjedalicu za Plastelinka.

By ribafish
29. Ić dvaput tjedno plivat, otplivat pritom barem dva kilometra a ne blejat u zgodne trenerice u sivim tajicama koje im papaju guzu, dogurat do 5.30 na 400 metara da se ne sramotim ko u petak na mitingu rekorda na Mladosti kad sam opet bio predzadnji.
30. Javit se Tonku u vezi Sanje, Suzi u vezi putovanja, Pristeru jer bi ga htio vidit, Dariju za kavu, Ivanu za dogovor za novi Dirty Old Festival, Biliću jer mi fali njegov humor, Borisu jer mu još nisam vidio juniora, Hrvojki za trač... Ajoj...
31. Otkrit lijek protiv ćelavosti.

By ribafish
32. Pobijediti na drugoj, tradicionalnoj, međunarodnoj Pivskoj Olimpijadi.
33. Počet se odijevat kao da mi je 37 a ne 13 i nabavit torbu umjesto ruksaka.
34. Biti pametniji, racionalniji, smireniji. Razmislit prije nego što nešto kažem. Ne odgovarat Mihi jer je ona ipak samo žena te jedno misli, drugo govori, a treće napravi.
35. Prestat psovat. Prestat spominjat majku svakom idiotu koji me iživcira dok vozim.
36. Prestat lagat.
37. Mami.
38. Prestat čitat na zahodu. Nego, jel ima neko da mi blututne neku igricu za nokiju 6280, rasturio sam onaj reli a golf je debilan.
39. Preć s vipa na ha te jer su ovi fakat pederi, a onu sam treću telad zbog mafijaških retardiranih reklama zauvijek prekrižio. Iamo nije loša ona crnkinja murjakinja... Mmmmm...
40. Napravit ću dobro djelo. Odnijet ću i opet sarme mojoj najdražoj gluhoj susjedi od 93 godine. To se pika, jelda?
41. Krast ću orahe.
42. Ako sjedim na kavi i sjedne neko i kaže - Riba oš pivu, reći ću odlučno ne. (nemojte me izazivat, nemojte me izazivat, nemojte me izazivat....)
43. Bacit ću audio kazete. Ili ih barem spremit na nevidljivo mjesto.
44. Naći ću sponzore za blog, putovanja, Olimpijadu, klub i napisati pravu navijačku himnu.
45. Dan ne počinje pišanjem ni drkicom nego s dvaest sklekova ili tri zgiba. (hop!) Evo, sad sam dva i pol napravio. Al sam se zadiho, uf...
46. Više ću vremena posvetit razmišljanju i prirodi.

By ribafish
47. Borit ću se za svoja prava. Možda i ne vrijedim previše, ali iz ove kože nemrem.
48. Neću se dat mijenjat niti ću popuštat ako postavim neki cilj. Gle, nisam li to svake godine rekao?
49. Zaljubit ću se. Ko onaj ružni Francuz u prelepom filmu. Pa da mi lomi srce ko bagremov prut, onako usput... A mislim da sam blizu...

By ribafish
50. Uživat ću. Jer ja to zaslužujem!

Sve najbolje!!!

petak, 28.12.2007.

Nagradna igra!!!

Koalicija Ribafish.com i Dallas Records opet nagrađuje!

U sklopu akcije "Zaštitimo građane od narodnjaka", ovaj put dijeli se CD grupe The Libertines pod nazivom Best of.


By ribafish

Kako ste se dosad mučili s mojim zahtijevnim pitanjima, odlučio sam još malo zakomplicirat stvar, pa ćete sad morat i razmišljat.

So, odsada, pa nadalje i ubuduće, ja vam postavim fotku
(npr. ovu),


By ribafish

a vi joj svojim doskočicama date smisao!
(npr. "O ne, evo ga Žak! Opet je gaće zaboravio, aaargh!")


E, a današnji zadatak je potpisati ovu sliku.


By ribafish

Dakle, tko najduhovitije komentira i objasni fotku, prema ocjeni stručnog žirija osvaja dragocjeni komad plastike!

Vrijeme sad!

utorak, 25.12.2007.

Kako motorički debili (MD) dočekuju Božić

By ribafish

A kako majstor piše dva posta tjedno - mora da sam mnogo zdrav!!!


Kako mi je ovakvom, od viroze i temperature satranom i kljastom (bole kostiiii) zabranjen prilazak Junioru, a kako mi je istodobno nakon dva dana nemrdanja prokleto dosadio interijer sobe - krenuo sam slagat CD-ove.

Pa sam onda Alan Fordove stavio ispred Maxmagnusa, kazete vratio malo iza, DVD-ove smjestio u jedan red, shvatio da mi je neko maznuo videokazetu gdje je Jenna vatrogasac (pimpek mu se ne digo više) i sad fakat ne znam gdje ću s knjigama koje su na podu, al sam bar ubio dva sata.

Pogledo sam na Jurosportu ocvale tekme Liverpul Deportivo i Mančester Bayern iz 1983., te preduhitrio dekubitus, dekumanus i kardo odlučivši bit koristan i očistit frizer.

Onda sam skopčo da to i nije pametno delat s temperaturom i odusto kad sam onako gladan, u dnu dna, sljubljenu s donjom desnom stijenkom i nekim oblikom života (vjerojatno šljiva) našao sarmu od Uskrsa.

Ne ovog Uskrsa...

Sjela je, uuu, kako je sjela!

Mislim da je to ujedno bio i najstariji eksponat u škrinji uz mrtvog ugora od dvaes deka (mrzim ugore ispod tri kile jer se udavim kostima) i koji je u frizeru toliko dugo da bi, da je osto živ, danas bio velik ko skotna Nessie koja je pojela Žaka.

Drugi vječni eksponat je vrećica graška koja nikad neće bit upotrijebljena jer ne jedem grašak (pikam ga van iz francuske, znam, znam - grijeh...) i služi mi ko lavanda – da ne zjapi prazno kad je kriza.

Operem zatim rundu tamnog veša, crvenu plahtu i bijelu posteljinu, stavim sušit tu crnu i ružičastu robu i krenem na toplo ne prestajuć se nadat dobroj Vili Pegloslavi.

Tada mi za oko zapadne kupaonski ormarić jer mi je u ruci ostao magnetić koji služi za zatvaranje njegovih vrata.

Istovremeno otpadne i drugi, a trećeg sam našao na podu iza lavaboa.

Naravno, kako negdje sigurno imam super-lepak, rastrčim se po stanu i ta-daaam – nađem ga!

Super ljepilo je ono što kupite, onda nešto zalijepite, tubu zatvorite i kad ga sljedeći put trebate za gumb, ručku ili zub – imate neupotrebljivo skoreno govno ili prah.

Tako sam i ovaj put otvorio tubu iz koje nije curilo ništa.

Ali, Riba se ne predaje!

Kombinirke, stiskavac, gnječenje, žila na čelu - ništa.

Stari grubi plavi frotirni ručnik za prljave poslove, sila, vrtnja u oba smjera (nikad ne znam u kojem smjeru treba vrtit - ko oralka...), ali tuba pobjeđuje.

Majstor se tada poput Profesora Baltazara dosjeti, da kao i u ribičiji, najbolje u tim situacijama služe – zubi.

I zažvalim tubu onim doumnjacima, stisnem, okrenem i currr...

Tekućina u mojim lijepim, još upotrebljivim ustašcima.

Procurilo...

Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

Pljujem smrdljivu tekućinu i brzostiskajuće bijele stvrdnute komadiće otrova,
kužim da mi usta gore,
punim usta vodom,
trljam jezikom o stijenku obraza i pokušavam strusit to dole,
četkicom brzinski skidam sve s bočne strane jezika i s donje usne prije negoli se stvrdne,
a stvrdnulo se,
sve smrdi po autolakireru iako od viroze imam brat-bratu najviše 3% osjeta mirisa,
prolazim jezikom preko zuba, a tamo slojevi hrapavog,
trljam ručnikom ko lud, skoro se zapalio jadan,
mičem ručnik i kesim se u ogledalo,
pol ručnika mi je sljepljeno za zube i sad s njih strše plavi crvići - ko da sam plavu govedinu iz juhe jeo, ili govedinu od Štrumpfova,
lud trčim do kutije sa šivaćim pomagalima i vadim iglu,
iglom stružem navlake ljepila sa zuba, više neuspješno nego uspješno,
nalazim živac,
urlam,
dižem se s poda od boli, kužim da nema igle, gledam se u ogledalo i kužim da mi je u jeziku – majstor si dao autoanesteziju,
odrvenjelim, pinokio-jezikom tražim nečista mjesta i kužim da moram postrugat sve od trojke do šestice,
cijelu večer u nepovrat trošim tri olovke i dva centimetra nokata raubajući višak brzosljepljujućeg otrova iz tvrdih dijelova usne šupljine,
lijepim magnetiće s iskrenom mržnjom i spržim si i pol jagodice desnog kažiprsta tak da nemrem ni taktilno kopat nos,
ali viroza ionako uništi sve lijepo i podatno za iskop.
Gledam film s Patrikom Svejzijem i pljuckam plastiku...

Sad mi sarma ima okus branika od Klia.

Ako je neko za pusu od Terminatora...

Smijete mi postavljat pitanja...

By ribafish


PS: Sliko sam zgradu za izživljavanje grudama. Pa nismo mi tak loši bili! Ko baci na vrh - ima pivu!

By ribafish

I Merry Cetinić svima, i uskoro će sredit radove na www.ribafish.com pa se vidimo i tam!

subota, 22.12.2007.

Zaključci i posljedice Big Brothera

Zaključka nema osim što mi je žao što nije pobjedila priglupa plavuša, a cijela sezona (kojoj sam se veselio ali od jada i bijede nisam mogo gledat) bi se sabila u tri riječi naslova ovog nosača zvuka.


By ribafish

Pavinčiću si se bar mogao smijat…

Sad mi ostaje samo tinejdžerski Show time s Mini Žakom, fetusom Badi Holija i žirijem živopisnim poput astmatičnog volvoksa, jer one Barbarine puding-cice okružene safaladama dok unaokolo skakuću oni štreberi - fakat nemrem gledat.

Bezze...

----------------------------------------------------------------------------

Svim ljudima želim sretne blagdane, vjernicima, drugim vjernicima, agnosticima, nevjernicima...

Svima koji slave želim puno poklona, veselja i ugodnog druženja.

I dabogda ne dobili stres od glupog shoppinga,


By ribafish

parkinga, živčanih baba i prigodnih pjesmica...

----------------------------------------------------------------------------

Svi se napapajte ko da nikad niste jeli tu bezveznu suhu ribu koju norveški ribar mora sušit tri mjeseca da bi je ti smrdljivu močio tri dana, da bi je onda jeo stoječki u firmi s ljudima s kojima to ne želiš…

A finaaa...

Kao i komade kockastog tijesta koji se valjaju u tustom saftu od visoke zbunjene ćelave kokoši sa stidnim usnama na bradi.

Riba gladan…


----------------------------------------------------------------------------


I svima vam želim puno sreće i zdravlja.

S naglaskom na zdravlja.

Jer se sad vraćam sam u krevet teti virozi da naša podatna tijela grije ljubav u vidu 39,8 celzijusa.

Hoće li mi doći dobra Vila Grahorica i donijeti mi rajnglu ričeta s rebrima…


Sjetim se svoje stare Novogodišnje-gastro-seksualne od pred koju godinu kad me bivša cura najela i iskoristila:


Dođi vilo, donesi mi graha,
Biću dobar dogodine, aha…

Dođi vilo, graha mi donesi,
Liznut ću te bolje nego Lesi.

Grah mi skuhaj, Vilo Grahorice,
U sobi mi toplo, pokaži mi cice.

Pa za par minuta, Grahorice Vilo,
Ko da ničeg nije tu ni bilo.

Osta zaspan Riba, faca mu se ceri,
Ajde dobra vilo i suđe operi.


Izumrle vile…


----------------------------------------------------------------------------


Pa, sretno svim mladićima!


By ribafish


Svim djevojkama!


By ribafish


I svima koji imaju duha. Ko se ne nasmije 8 puta u toku spota, ne idem s njim u kino…


Normalnofobija




----------------------------------------------------------------------------


S ponosom naglašavam da smo završili još jedan broj Playboya, a kako ne mogu izdržat da ne podijelim s vama – eto vam jedne slike naše nove plejmejtice Marije.


By ribafish

Je, i ja sam osto paf.


Što podsjeća na onu savršenu DMJ-ovu:

Znaš kako se osjećao Gagro kad mu je Tanja rekla da je trudna?
Ko Puf Daddy!!!



Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

četvrtak, 20.12.2007.

Seks turizam u Kopenhagenu!

Dakle, da ubijem nadu u objavu eksplicitnih slika svim pervertitima koji su samo zbog naslova otvorili stranicu:

U glavnom gradu Danske sam najebo ko žuti jer sam se smrzo zato što mi par zračnih prijevoznika (dionice im u Hrvatskoj završile dabogda) nije dostavilo kufer s jaknom i ostatkom stvari poput četkice za zube i kreme za hemeroide.

A nije da je gore baš toplo.

Što i objašnjava većinu mojih slika na kojima sam nekak stisnut i u istoj vesti…

(Kad smo već kod stisnutosti, stih koji Sandi pjeva kad izađe iz bazena glasi: Nebo zna gdje je moje maleno!" Pero, javi se za dobitni cd!)

Pa da počnemo s putopisom.

Od Kopenhagena se u dan i pol ne može vidjeti baš previše, tako da smo Malu Sirenu ipak ostavili za neku drugu priliku.

A i bajka nema hepiend.

Zato smo zaključili da je najtužnija narkomanska bajka – Mala si vena.

Inače je grad skroz raskopan i izgleda ko Kvatrić 2006.

Nasuprot glavnog kolodvora je kafić Hercegovina, a stanovnici su sve samo ne svjetlokosi Nordijci.

Nismo išli ni u Christianiju ni Tivoli (bio Riba u Ljubljanskom!) ni na na kurve, jer smo se skoncentrirali na gastronomske specijalitete i ugodnu šetnju po gradu i obilazak postrojenja Carlsberga, čiji smo, uostalom, kao novinari i bili gosti.

Prvo su nas odveli u muzej, tvornicu, glavnu zgradu, ukratko, srce pivovare Carlsberg.

By ribafish

Gdje smo se slikali ko hranidbeni lanac!

By ribafish

Nekad su pivu prevozili kolima koje su vukli konji.
Danas su konji i kola atrakcija, a na konje se pazi toliko da imaju i svoj solarij.
Jebat ga, lakše mi bilo Drageca nagovorit nego konjinu neku…

By ribafish

A imaju i stalno zaposlenu mačku protiv miševa!

Ozbač!

Čak imaju i mini Malu sirenu u dvorištu jer ju je u originalu osnivač pivovare gospodin Jacobsen i poklonio gradu.

Muzej Carlsberg poznat je u svijetu kao mjesto s najviše pivskih boca na svijetu.

Ne znam jesu brojali i onaj Tuborg u tetrapaku!

Al se nisam odlijepio od stakla pol sata...

Sliiin...

By ribafish

Mama…

By ribafish

Cijelo vrijeme program obilaska vodio je jako simpatičan striček i obasipao nas brojnim podacima o hektolitrima i kvaliteti, da bi nas konačno doveo i do degustacije

By ribafish

Dalo nam četiri vrste (ali puta četiri, vidite na slici - blago razočarani količinom) koje smo objeručke popili (blago oduševljeni Julebrygom i Christmass Aleom) pa su nas odveli na ručak gdje je za predjelo bilo dvije vrste haringi.

Sirovih, mariniranih.

Odaberite onu koja nije uronjena u nešto slatko, ta je genijalna i nije ružičasta.

I ne podsjeća na umak od ružinih latica i apšisanih borovnica.

U kojima ipak pava morska riba…

Uf...


By ribafish

Što bi trebalo reći o originalnoj Danskoj rakiji osim da podsjeća na originalnu Islandsku?
E da vam ne bi rekao.
Potražite post o Islandu.
Pljunute su.
Anisovače!

By ribafish

Onda nas je Damir (pi ar Carlsberga, ljudina i rođeni vođa) odveo pogledat centar grada uz pokoju pivicu na otvorenom.

Di sam se sljubio s dekicama jer nisam imo jaknu...

Super je inače u Kopenhagenu što je Kruna jednaka Kuni.

Sranje je što je ova čaša Tamnog Carlsberga – 60 Kruna.

By ribafish

Zatim, zanimljivo brendiranje Tuborg Julebryga (čita se julebr - dugo uuu - g),

By ribafish

Kao i svaki grad gore, i Kopenhagen ima dio s pratećim kanalima i predivnim kućicama u bojama,


i socijalnim slučajevima koji služe kao žive reklame.

By ribafish

Dok je Riba slikao sitnice

By ribafish

i vraćao se korijenima.

By ribafish

Pa smo i jope svratili na pivce.

By ribafish

Dankinje su nam priredile topao doček

By ribafish

Dobro, ne baš toliko topao, šala, ali smo doslovno pali na dupe kad je njih par izašlo iz limuzine koja ih je vodila na maturalnu.

Sva sreća da je maestro Panić bio priseban i usliko ih jer sam ja erektilno ovuliro držeći se za neki znak.

By ribafish


Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

nedjelja, 16.12.2007.

Gledaš HTV 10 minuta i čuješ...

Kao prvo reklamu za brijači aparat:

Osvojio nebo
Osvojio Maunt Everest
Osvojio vrat

Ko? Jebeni Pero Djetlić? Nosferatu?

Digne mi se mam ona blitva od ručka.

--------------------------

Onda reklama za košarku i alko-glasić Cvitkovićev:

Radost loptanja pod obručima

E sad sam već i facu nakrivio...


-------------------------------


Onda Marko Šapit na terenu pita znojnog fudbalera ali ne pitanje nego trominutnu retardiranu tiradu (vi ste igrali, i zabili, i onda vas je zabolila noga i trener vam je spominjao majku a vi ste izašli i sad ste tu?), na koju ionako tupavi Znojko fakat ne zna kaj bi povedal...

----------------------

I onda uleti spiker bez glasa sa svojom D'Artagnanov koker španijel frizurom, lik za kojeg je Vlado Kalember Pavarotti i počne esej o Sanji Jovanović.

Dvije minute je trajala ta epska ljiga, kiseljenje, preseravanja i jedna od zadnjih rečenica:


Mala je Sanja naučila da se ne pliva rukama nego srcem...

-------------------

Divim se hrvatskim plivačima koji ostaju u Hrvatskoj.

Divim se plivačima koji osvoje išta u državi u kojoj ima bazena koliko i u jednoj općini u Londonu ili kvartu u San Franciscu.

Pogotovo onima koji dođu na vrh.

Svaka im čast, stvarno su veličine.

I onda im neko ide solit pamet...

E pa ode Milka Babović u škrinju, ovo je bilo dno dna...

To ni Mihajlovski na spidu ne bi izgovorio.

Još samo da mi onaj kaj govori ko Sportikus iz Sport Bilija (koji ko da uvlači a ne ispušta zrak dok priča) Križni počne sipat pametne komentare i prestat ću plaćat pretplatu.


----------------------------


Jel bio neko u Antaliji, jel je čemu, kolko se vozi do Kapadokije i jel zna pošto trajekt do Cipra!?

Zahvalan!

subota, 15.12.2007.

Pa, da, pada prvi snijeg!

S nedavnom posjetom Kraljevini Danskoj te neuspjelom posjetom Albaniji, broj posjećenih država se popeo na 46, iliti 20% od ukupnog broja država svijeta prema www.world66.com.



create your own visited country map
or write about it on the open travel guide

Što znači da mi je tempo u penisu, ali hvala ti dragi bogek kaj smo izvukli Andoru i Kazahstan, pa bu i to valjda na spisak.

Šefe, nadam se da čitate ovo, hvala šefe!

Izvještaj iz Kopenhagena - Tuborggrada slijedi u ponedjeljak.

----------------------------------------------------

Razbijam glavu di za Novu.

Najrađe bi uzeo Minimoja Mekokenjskog i negdje na toplo, plaža, pijesak, školjkice, valići, balalajke, bale, lajke, bezstrijne domorotkinje bisernih zuba, Beyonce-stegana i vulkansko čvrstih dojaka u mimozama obrubljenom toplesu…

Ide mi se na toplo.

Pa da se kvalitetno hićem u morje.


By ribafish

Barim komade na šarm.


By ribafish

Ili one mene na klopu.



Ili ih zovem na spoj.


By ribafish

Pa zbrišem kad shvatim kakve su.


By ribafish

A u biti ću se ostat tovit.


By ribafish

I tovit…


By ribafish

I kopat genijalne stvari po internetu (Von Smile, našo sam je!!!)


By ribafish

I smišljat bedastoće sa svojim jedinim i najdražim Vitezom od Toplog Linolina!


By ribafish


By ribafish

Idemo, Dam-Dam!

Kad se sjetim da sam nekad kantu za smeće (sa slika) koristio da bi u nju bacao smeće... Pih...

------------------------------------------------------

Inače, kad sam još bio kikić, na dojavu o prvom snijegu (onom koji se lovi za podlogu, ne ovaj rasprđeni stiropor), susjed Neno i ja bi se instant strčali dole na cestu i počeli se grudat ko idioti.

Ne bi se vraćali sve dom nam dlanovi nisu postali dvije crvene tvrde šeflje koje bi nam majke stavljale pod toplu vodu jer sami nismo mogli pustit istu.

"A ima li što ljepše nego kad ti u hladnoj zimskoj noći uz topli dašak kraj kamina stara baka trlja uši snijegom..." - Piro.

Nahitavanje prek ceste, sakrivanje iza auta, mijenjanje auta kad si strošil sav snijeg, gađanje auta, bežanje od vozača auta, plakanje kad te ulovi vozač auta, vrijeđanje majke vozaču auta i još pokoja gruda u njegov auto kad bi krenuo, hračkanje u grudu da bude čvršća i bolnija, žal za tom istom grudom koja bi redovito fulala protivnikovu tintaru obilježenu coflekom, šopanje, gađanje cura pred školom, odleđivanje promrzlina, gubljenje desne rukavice…

Specijalitet nam je ipak bila i ostala zgrada u ulici od pet katova s po jednim mini-zahodskim prozorom na svakom od njih.

Stali bi se ispred nje i gađali svaki prozor redom od dole (bila je neka cestica između, pa je do zgrade trebalo hitit grudu nekih desetak metara), a kad pogodiš jedan (mići, metar puta pola), gađaš onaj iznad njega.

To nam je bio intelektualni dio grudanja.

Fizički je bio hitit grudu što više u zgradu. Ili na zgradu.

U petom i šestom osnovne domet je bio treći kat.

Kasnije četvrti, peti…

Mislim da smo bili negdje treći srednje kad je Neno opizdio kvalitetnu, precizno obrađenu ledenjaču (onaj peder Ruškovsky ju je znao čuvat u frizeru preko noći!) od onog finog mokrog prvog snijega (kad nisi opće trebao oblikovat grudu, sama bi ti se u ruci napravila – a ne ono govno od pršiča) do samog vrha.

Nije ta gruda te večeri uz šibanje krpica pod svjetlom neonki preletila gore, onako, frajerski.

Nekako se jadna pretumbala preko onog metalnog dijela, kao najdeblji tip u razredu kad pokušava opskočiti onaj odvratni konjić.

Jedva.

Skoro je ostala gore, ali je ipak prekoračila tu granicu i nestala.

I nije ostavila onaj gnjecavi trag na fasadi.

Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

PS: Bobika, kako se zove Alkos s kojim sam komponiro onu Kolinjsku (Slovan)

Da te mogu nožom klati,
Ja bi klaja, ne bi staja...

srijeda, 12.12.2007.

Alkos nad Alkosima!

Prvo osvrt na dvije reklame.

Nakon što su ukinuli onu kokakolinu s familijom ljudi-tapira koja je trebala bit smiješna, a bila je jadnija od onih starih za čipičips.

Ali nisu ukinuli onu na kojoj frajer od kosturaste plavuše erektira na njezin pazuh.

Ni one u kojima su stomatolozi izrazito ružne žene, ni one u kojima mali Kinezi i vrtni patuljci majkama i velikouhim ženama govore kako nešto smrdi, ni Dorinu općenito, ni čuđenje hrvatskom Lutrijom (dva milijuna kuna!?), ni onu animiranu ženu sa sjebanim kukovima koja reklamira Lanteu a da i dalje niko ne zna što je to...

Nije mi nikako jasna ona u kojoj taban Duška puf-pant-oink Ćurlića razgovara s drugim tabanom nešto o drvima.

A još mi je manje jasna ona di ženi posjetnicu sažvaču pokretne stepenice i onda joj se nudi genijalna mogućnost da pošalje sms ime sleš prezime ljestve adresa smeš ulica grad lojtre rijeka sereš jmbg i broj će joj doć za sekundu...
Alo, eeej...

Pa sam pomno pratio kako komentar deklinira rukometašicu koja se preziva Gaće.

Prilika za Gaće, prekršaj nad Gaće, pala Gaće, lopta do Gaće...

Iako sam gledo tekmu do kraja – ipak nije rekao – Gaće na glavu...

Damn...


A onda se sjetio da nisam donio osvrt na prijateljski posjet i upoznavanje s Čačinačkim Alkosima.

Dakle, u Čačincima rodnom mjestu Bobikinom čije plodove (leberica, krvavice, vino, cvarci) još brstim, postoji košarkaški klub Mladost.

Postoji i nogometni, al to sad nije bitno.

Oni su neka loša liga, neće ni ić u višu jer imaju dvoranu u kojoj se Žak ne bi mogao protegnut
(malo je sjebato pucat tricu s krila...),


By ribafish

ali HDZ je obećo novu, veću i ljepšu dvoranu mjesec dana prije izbora, pa ko zna...

Anyway, ovom su prilikom igrali


By ribafish

protiv ekipe Tenja i razbili ih u jednoj ne pretjerano zanimljivoj utakmici koja je završila s 49 razlike.

Bit je bila u tome da je meni tamo bilo sjajno.

Ekipa je pjevala, zajebavala se,


By ribafish


By ribafish

lokala van dvorane (dakle tri metraod terena, ali ipak izvan vrata koja označavaju kraj dvorane), u poluvremenu podijelila cugu s igračima koji su kroz jedina vrata išli na zahod, kad su poveli s 50 razlike počeli navijat za protivnike,
cijelo vrijeme podjebavali igrače i bodrili ih kad bi trebalo stisnut...

I poslije se svi zajedno zapili u Defu iz kojeg naravno nemam slike ali ih možete nać na bobika.blog.hr kad ga dignu.

Kako igraju u regionalnoj ligi, tako idu i na sva gostovanja udaljena par kilometara i tamo loču s drugim ekipama. Svaki vikend je neki muving.

Kad nema košarke, ima nogometa.

Nema nasilja, nema sranja.

Jebate, nemaju love, plaće male, glavna cesta im prolazi kroz sredinu mjesta, država ih jebe i zakida, a ljudi tako sretni i nasmijani i pjevaju i zajebavaju se i stalno su veseli.

Koliko te nekad sputava veliki grad...

Hvala Alkosima na gostoprimstvu, pozdrav Kecu, Tocu, Bobiki, najstarijem


By ribafish
i najvišem Alkosu (te predsjedniku)


By ribafish

isprika Saneli što sam slučajno razbio čašu u Papilonu,


By ribafish
i jedva čekam dvoboj protiv Orahovice!

PS:
Pomoć za rješavatelje nagradne igre «Osvoji više taj CD Cartera u izdanju Dallasa»
Dakle, stih koji pjeva Sandi Cenov a ima veze s njegovim stanjem kad izađe iz bazena je u pjesmi «Nebo».
Aj sad!

ponedjeljak, 10.12.2007.

Haiku nedjeljne večeri

Haiku nedjeljne večeri

Perem bijeli veš,
Mada nosim reš.

Ujutro ću Mimicu
Baciti na drki...

Ili one iza nje.


Anti-Bane, evo ti napisane zadaće!!!


Rok i tata bili jučer na predstavi o medvjedićima.


By ribafish

Pol sata super, pa onda ubibože, al je "Ne želim se šišat i ja ću nosit kapu kad se meni oće" potomak bio miran, skoncentrirat i tih, što veseli u svakom slučaju.

Kako sam prvi put tražio Teatar Žar Ptica (ja mislio da je to reklama za neki slavonski specijalitet jer sam čuo Žar Pica), tako je Miha na netu iskopala da je u Bijeničkoj broj 90.

Nasred Bijeničke sam za svaki slučaj pitao napirlitanu bakicu od svojih 70 jel zna di je to.

Ko kaže da muškarci ne pitaju, a, a, a!?

Ona je klimnula glavom u stilu, ah kako su glupi ti mladi i rekla mi da se okrenem jer sam fulao i da je to na broju 10.

Okrećem, psujem Mihu i parkiram na slobodno mjesto kod broja 14.

Roditelji koji se koriste sjedalicom, znaju kako je zanimljivo vaditi dijete iz iste.

To ide otprilike ovako:

makni kiflu
makni sok
makni kiflu koju je on uzeo dok si mu otimao sok
izvadi jednu ruku iz pojasa
uvjeri ga da surađuje
reci mu da tata ne voli prst u oko
izvadi drugu ruku
digni sok s poda
vrati kiflu
uzmi sok
puhni u kiflu koja je pala na pod i provjeri da te niko ne vidi dok mu je vraćaš
digni dijete
toleriraj njegov udarac tvrdom cipelicom u predjelu prepona jer mu se ne ide na hladno
izvadi jaknu lijevom rukom boreći se s mini gnjevnom slinavom hobotničicom punom mrvica
zabrini se što dijete ima u rukama dvije kifle od kojih je jedna sumnjivog porijekla
ispričaj se djetetu što si lupio njegovom glavom o krov auta
lupite zajedno zločesti krov auta
obuci mu jaknu
zatvori vrata
zaključaj vrata
otključaj vrata
uzmi mlađu kiflu
zatvori vrata
kreni prema kazalištu
vrati se po kapu kad vidiš drugo dijete s kapom
ne stišči dijete zbog nervoze nego lupi nešto na podu, mačku, kamen, gumu...
obriši znoj
zajebi svoju jaknu koja je ostala na prednjem sjedalu jer ti se sad stvarno ne da još jednom otvarat auto
zaboravi ključeve u vratima
ignoriraj što vam je dijete kakano
dođite skupa do broja 10

Ribafish drugi put dokazuje da je napredno muško i sad pita osobu iz iste ciljane skupine (majka, 30+, troje djece divlje trčkara dok roditeljici pijuckaju krv) pa gdje je to kazalište jer je Miha (još je psujem) naglasila kako zbog MENE kasnimo, iako je još i sad 39 minuta do početka predstave.

"Žar Ptica!? Uuuu, fulali ste, to vam je još par kilometara uzbrdo, na broju 97."

Puca me agresija

By ribafish

Ispričavam se Mihi u sebi i sav gnjev ponovnog svlačenja i ubacivanja Rokatinskog u auto prebacujem na poganu babuskaru, djeca joj testament falsificirala...

Kad te već ne ide, onda te ne ide.

Vraćam se na cestu, a tamo mi neki retard uzme prednost i pribije mi se na milimetar od auta bez žmigavca, trube, ruke u zraku i ičeg.

Igrom slučaja, tog trenutka nimalo pedagoški koristim uzročno posljedičnu prosto proširenu rečenicu u kojoj koristim elemente održanja vrste, nasljednih faktora bližih članova obitelji i još pokoju apoziciju u ne baš tihom tonalitetu.

I onda onakav rumen skužim da je Junior iza mene.

Glupavo se nasmiješim, i da ću nešto mudro prozborit, a dvogodišnjak+dvomjesečnjak samo kaže - "Luda baba!"

Što znači da i nisam jedini koji psuje dok se vozi s njim...


Zato ga tata uči da urla kad padne gol (stari, daj se smiri, to je repriza)

By ribafish

a mama kako treba kuhat večeru - Stevo Karagrba

By ribafish

Uveli smo i novu igru - jastučenje

By ribafish

U kojoj još uvijek pobjeđujem!


Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

subota, 08.12.2007.

Tri stvari koje mi nisu jasne...

Prva:

Dakle, kad se vozi reli, osim što je bitno da vozač ima koordinaciju, brzinu, refleks i sve što ide uz to (a u čemu je svevišnji mene fino zakinuo) – treba imat i suvozača s kojim se kuži.

Dakle, moraju bit prst i nokat.

Svjetski prvak u reliju je Francuz, Sebastien Loeb.

Njegov je suvozač Daniel Elena, Poljak.

Pa dobro, na koju se prokletu foru razumiju Poljak i Francuz osim što mrze Švabe?!?!?!?!?!?

Genijalno mi je kad na Eurosportu stave kameru Fincima u auto pa se čuje kako suvozač tromo priča.

Na tom Finskom i fukanje valjda zvuči tromo…

Stvar druga:

Što mora biti u glavi onome Polančecu.

Svaki put kad neki novinar dođe i kaže nešto u stilu - evo dokazano je da je HDZ nešto ukro/sjebo/digo/srušio, on se onako lažuć zacrveni i oteže - ma nee, nismo, ma nismo sto posto, nismo valjda…

Onda se valjda dovuče do velikog doktora i maše repićem dok ga ovaj ne potapša i baci mu kolačić.

"Jetam bio dobar doktore, jetam, a!?
"Ma bravo mali, kupi doktor autića..."

Kakav narod...

Treća stvar:

Koji debilno retardirani mozak može proizvoditi ovakve bombone za djecu.




To ima za kupit u dućanu ispod moje firme.

Za kunu.

Pa to je za zatvor…

Za kraj, izmišljena izjava iz MUPa:

“Gosp. Zečević ubijen je od strane vrhunskog strijelca.
Možemo sa sigurnošću ustvrditi da ubojica - nije Boško Balaban.”

četvrtak, 06.12.2007.

Fantom mržnje

Jednom je jedan poznanik na upit zašto ne ide u crkvu rekao da ne vidi razlog zbog kojeg bi trebao slušati savjete tipova koji se zbog visoke funkcije, malo posla, skupog auta i velike plaće navodno odrekli seksa, a inspiracija im dolazi iz nabreklih testisa a ne mozga.

Ne idem u crkvu.

Nikog ne odgovaram da ide u crkvu.

Družim se s ljudima koji idu u crkvu i sjajno zabavljam s njima.

Nalazim da gore ima nečega što drži sve ovo na okupu, ali da se s Njim/Njom/Nečim može sasvim lijepo komunicirati i na svakom mjestu na kugli zemaljskoj.

I osim kaj sam se već par puta pofukal prije braka, pokušavam ne kršiti ostalih devet zapovijedi.

Osobno cijenim svaku profesiju, sve ljude svih boja kože i opredjeljenja, tako i kotlokrpe, i svećenike, i profesore, i policiju ali samo do granice kad mi nešto počnu nametati, silovati, srati ili vrijeđati.

Nedavno se dogodila tragedija kad su dvije djevojčice počinile samoubojstvo skokom s jednog od rapskih tornjeva.

Izgubljena su dva ljudska života.

Mlada ljudska života.

Ogromna tragedija koju se ne smije zaboraviti nego pokušati učiniti sve da se takve stvari u budućnosti više ne događaju.

Umjesto da se malo dublje zapita kako je do toga došlo, jedan bloger za njihovu smrt optužuje nikoga drugog nego - rock and roll.

Konkretno, Fantom slobode, pjesmu koju potpisuje Johnny B. Štulić a izvodila je Azra.

Obožavam i Štulića i Azru i nisam se nešto naubijao u životu, kao ni dosta mojih prijatelja koji dijele sličan glazbeni ukus.

Pa me to zabolilo i zasmetalo.



Pred nekoliko sam godina radio u poznatoj firmi u kojoj nas je u prostoriji sjedilo četvoro.

S tim da je svako malo netko dao otkaz, al bi se brzo našla zamjena.

I svako bi pustio neku svoju mjuzu, netko lakšu, netko žešću.

Nisam sad bio neki divljak, ali čak nisam puštao ništa žešće od Purplea, nasuprot kolegica kojima je Norah Jones bila u rangu Slayera.

I jedan dan dođe meni šefica i, da skratim, kaže – Domagoj, ti slušaš lošu glazbu, ti se družiš s lošim ljudima, tebi treba pomoć. Rokenrol je zlo, to će te uništiti, evo ti video kazeta da vidiš kako ćeš ići u pakao ako ne prestaneš s tim.

Meni vilica visi, ne znam jel da je tužim, lupim, potapšem ili zovem hitnu, ali uzimam kazetu i idem doma.

Tamo s frendovima umirem od smijeha jer na snimci neka sekta iz Wisconsina, redom rednecki s brčićima i fudbalerkama pokušavaju dokazati kako buka zvučnika može skuhati jaje, kako Beatlesi unazad govore 666 i još kojekakve debilizme.

Sutradan vraćam kazetu, kažem šefici kako sam se baš dobro nasmijao, i da me skoro uvjerila da pomislim kako se ne zeza.

A ona smrznula pogled, bulji u mene i kaže – ali Domagoj, ja se nisam šalila.

Idem glavnom šefu, žalim se na mobing (i prije sam od nje dobivao pauerpointe s leptirima i dušom koja čezne prostranstvima nebeskim...) i kažem da ja njoj ne šaljem nikakve vjerske poruke i da je red da ih onda ni ona meni ne šalje.

Šef naravno nije napravio ništa (ona je došla preko veze, njegove, ja ne), ja sam radio još par mjeseci u nezdravoj atmosferi (kako je rekao jedan sjajan tip koji je isto zbrisao - sve čekam da bi zabije križ iznad tintare) i čim sam pronašao ikakav drugi posao – zbrisao.


Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

utorak, 04.12.2007.

Kolinje, kad se svinje kinje...

Odmah na početku duboka isprika svim čitateljima ovog bloga koji ne odobravaju ubijanje životinja.

Moja je vizija toga što se neke životinje oplođuju, uzgajaju, tove i onda ubijaju da bi se jele apsolutno opravdana.

S druge strane, ljepše bi bilo da im se da neka injekcija ili unajmi snajperist iz Srbije, ali eto.
Ionako, kad bi se našao s tri gladna i neispavana vepra na šumskom proplanku, ne vjerujem da bi i oni mene uspavali tratinčicama.

Svevišnji nam je dao sjekutiće, treba ih iskoristit za nešto drugo osim trganja selotejpa!

Za početak nešto stvarno eksplicitno i degutantno - Fešn Guru našo curu!!!


Čačinci su selo od oko 2.500 duša.

Kad sam pito Bobiku jel im vinograd izvan grada, reko mi je – Kakvog grada!?

Za Čačince prije upoznavanja Bobikinog bloga i persone nisam čuo, jer budala mora obić cijelu Evropu i svijet a da prije toga nije prošla dvije trećine Hrvatske.

Zadnji put sam Podravskom magistralom prolazio tako davno dok je Severina još jumferica bila, a Čačinci su baš na njoj, i to negdje od Slatine prema Našicama.

Nisu rijetki ovakvi natpisi


vjerojatno nekih ljudi u Pokrovac biznisu...

Čačince inače nemrete fulat jer su prvo mjesto na Magistrali koje nema Lidl nego Billu.

Dobro raspoložen (izbacite uljeza!)



krenuh u 4.07, stigoh u 6.51, sjajno vrijeme za Clio bez lijevog fara koji je odlučio odustat u 4.06, a i ja snjim, ali sam se ipak odlučio lijepit za aute ispred sebe dok ne svane.

Parkiram kod, citat «hrpetine pijeska» lijevo od Bille, izlazim devet minuta prerano i ugledam zamišljenog muškarca srednjih godina sa sjekirom u ruci.

«Dobar dan, ja bi Bobiku», rekoh ponosno.
«Ja sam Bobika!», odgovori on još ponosnije.

Šta sad, bogte, jel ih ima više, jesu u svađi, jel ima više Čačinaca...

«Ulazi unutra, ja sam Mariov tata!»

S nadom da je jedan od čelnika Čačinačkih Alkosa, najjače navijačke skupine između Ultrasa i Kohorte doista njegov sin (a čovjeka sa sjekirom u 7 ujutro se sluša), ulazim u kuhinju i redom upoznajem užu i širu familiju i shvaćam da sam na pravom mjestu, samo mrvicu uranio.

Uz kavicu i rakijicu s onim sjajnim retrogradnim djelovanjem – peče u ustima ali i želucu, dočekujem i Marija (ko da iko ovdje zna da se zovem Domagoj – čemu služe nadimci), mlađeg Bobiku i uz drugu se rakijicu prepuštam vođenju stručnjaka.

Svinjokolja se s modernizacijom danas negdje razvukla na dva dana, ali nije strano ni da se stisne u jedan.

Ja sam tako naletio na dvodnevnu, pa sam ostao pošteđen samog tijeka klanja i došao na trančiranje.

Kako sam ipak istraživački novinar, Bobika me drugo jutro odveo do šogora ili kuzena ili bratića (vodio me lokat večer prije toga, pa nisam zapamtio koji je rod u igri, velika isprika) na, jel, to...

Dakle, u pituresknom se dvorištu napravi mjesta (lavabo s kupaonskim pločicama Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska...)



i ode unutra po jednogodišnju mrcinu od 150-200 kila, uhvati ga se omčom za nos i izvuče u dvorište.



Onda ga neko ko to inače radi (svi znaju svoj posao, nevjerojatna koordinacija – traka u Fordu je penis za Slavonce!) ucmeka nekakvom debelom pumpom za bicikl koja je u stvari pištolj al bez metka nego s debelom iglom.

Pumpa se prisloni između očiju dok četvorica kršnih drže mrcu (ja mudro stajo sa strane), stisne i okine, a onda kad bravac padne, dvojica ga prislone odozgo a jedan zabije nož u vrat.
Do čupanja papaka to mi je bila i najgora scena uz jezivo skvičanje koje još uvijek sanjam.
A da ih ubijaju plinom?


Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com

ponedjeljak, 03.12.2007.

Forvarduša Mišo VS 50 Cent!

Zanimljiva podudarnost . A oni J-Zlo za predgrupu...

50 CENT
1. In My Hood
2. In da Club
3. High All the Time
4. Gotta Make it to Heaven
5. Life's on the Line
6. I'm a Hustler
7. Touch the Sky
8. Green Lantern
9. A Baltimore Love Thing
10. I'm Supposed to Die Tonight
11. God Gave Me Style
12. Ghetto Qur'an
13. Just a Li'l Bit
14. Fuck dat Bitch
15. Going Home


MIŠO
1. U mom kraju
2. Od kavane do kavane
3. Pijem i pit ću
4. Nebu puštam bijelu pticu
5. Od života digao sam ruke
6. Ja sam igrač na srecu
7. Samo nas nebo rastavit moze
8. Lanterna
9. Šibenska balada
10. Ja nemam vise razloga da živim
11. Bože daj mi snage svete
12. Dalmacijo sveto ime
13. Samo jedan dan života
14. Nevjernica
15. Vraćam ti se Dalmacijo mati

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv