Jednom je jedan poznanik na upit zašto ne ide u crkvu rekao da ne vidi razlog zbog kojeg bi trebao slušati savjete tipova koji se zbog visoke funkcije, malo posla, skupog auta i velike plaće navodno odrekli seksa, a inspiracija im dolazi iz nabreklih testisa a ne mozga.
Ne idem u crkvu.
Nikog ne odgovaram da ide u crkvu.
Družim se s ljudima koji idu u crkvu i sjajno zabavljam s njima.
Nalazim da gore ima nečega što drži sve ovo na okupu, ali da se s Njim/Njom/Nečim može sasvim lijepo komunicirati i na svakom mjestu na kugli zemaljskoj.
I osim kaj sam se već par puta pofukal prije braka, pokušavam ne kršiti ostalih devet zapovijedi.
Osobno cijenim svaku profesiju, sve ljude svih boja kože i opredjeljenja, tako i kotlokrpe, i svećenike, i profesore, i policiju ali samo do granice kad mi nešto počnu nametati, silovati, srati ili vrijeđati.
Nedavno se dogodila tragedija kad su dvije djevojčice počinile samoubojstvo skokom s jednog od rapskih tornjeva.
Izgubljena su dva ljudska života.
Mlada ljudska života.
Ogromna tragedija koju se ne smije zaboraviti nego pokušati učiniti sve da se takve stvari u budućnosti više ne događaju.
Umjesto da se malo dublje zapita kako je do toga došlo, jedan bloger za njihovu smrt optužuje nikoga drugog nego - rock and roll.
Konkretno, Fantom slobode, pjesmu koju potpisuje Johnny B. Štulić a izvodila je Azra.
Obožavam i Štulića i Azru i nisam se nešto naubijao u životu, kao ni dosta mojih prijatelja koji dijele sličan glazbeni ukus.
Pa me to zabolilo i zasmetalo.
Pred nekoliko sam godina radio u poznatoj firmi u kojoj nas je u prostoriji sjedilo četvoro.
S tim da je svako malo netko dao otkaz, al bi se brzo našla zamjena.
I svako bi pustio neku svoju mjuzu, netko lakšu, netko žešću.
Nisam sad bio neki divljak, ali čak nisam puštao ništa žešće od Purplea, nasuprot kolegica kojima je Norah Jones bila u rangu Slayera.
I jedan dan dođe meni šefica i, da skratim, kaže – Domagoj, ti slušaš lošu glazbu, ti se družiš s lošim ljudima, tebi treba pomoć. Rokenrol je zlo, to će te uništiti, evo ti video kazeta da vidiš kako ćeš ići u pakao ako ne prestaneš s tim.
Meni vilica visi, ne znam jel da je tužim, lupim, potapšem ili zovem hitnu, ali uzimam kazetu i idem doma.
Tamo s frendovima umirem od smijeha jer na snimci neka sekta iz Wisconsina, redom rednecki s brčićima i fudbalerkama pokušavaju dokazati kako buka zvučnika može skuhati jaje, kako Beatlesi unazad govore 666 i još kojekakve debilizme.
Sutradan vraćam kazetu, kažem šefici kako sam se baš dobro nasmijao, i da me skoro uvjerila da pomislim kako se ne zeza.
A ona smrznula pogled, bulji u mene i kaže – ali Domagoj, ja se nisam šalila.
Idem glavnom šefu, žalim se na mobing (i prije sam od nje dobivao pauerpointe s leptirima i dušom koja čezne prostranstvima nebeskim...) i kažem da ja njoj ne šaljem nikakve vjerske poruke i da je red da ih onda ni ona meni ne šalje.
Šef naravno nije napravio ništa (ona je došla preko veze, njegove, ja ne), ja sam radio još par mjeseci u nezdravoj atmosferi (kako je rekao jedan sjajan tip koji je isto zbrisao - sve čekam da bi zabije križ iznad tintare) i čim sam pronašao ikakav drugi posao – zbrisao.
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
Post je objavljen 06.12.2007. u 16:57 sati.