S nedavnom posjetom Kraljevini Danskoj te neuspjelom posjetom Albaniji, broj posjećenih država se popeo na 46, iliti 20% od ukupnog broja država svijeta prema www.world66.com.
create your own visited country map
or write about it on the open travel guide
Što znači da mi je tempo u penisu, ali hvala ti dragi bogek kaj smo izvukli Andoru i Kazahstan, pa bu i to valjda na spisak.
Šefe, nadam se da čitate ovo, hvala šefe!
Izvještaj iz Kopenhagena - Tuborggrada slijedi u ponedjeljak.
----------------------------------------------------
Razbijam glavu di za Novu.
Najrađe bi uzeo Minimoja Mekokenjskog i negdje na toplo, plaža, pijesak, školjkice, valići, balalajke, bale, lajke, bezstrijne domorotkinje bisernih zuba, Beyonce-stegana i vulkansko čvrstih dojaka u mimozama obrubljenom toplesu…
Ide mi se na toplo.
Pa da se kvalitetno hićem u morje.
By ribafish
Barim komade na šarm.
By ribafish
Ili one mene na klopu.
Ili ih zovem na spoj.
By ribafish
Pa zbrišem kad shvatim kakve su.
By ribafish
A u biti ću se ostat tovit.
By ribafish
I tovit…
By ribafish
I kopat genijalne stvari po internetu (Von Smile, našo sam je!!!)
By ribafish
I smišljat bedastoće sa svojim jedinim i najdražim Vitezom od Toplog Linolina!
By ribafish
By ribafish
Idemo, Dam-Dam!
Kad se sjetim da sam nekad kantu za smeće (sa slika) koristio da bi u nju bacao smeće... Pih...
------------------------------------------------------
Inače, kad sam još bio kikić, na dojavu o prvom snijegu (onom koji se lovi za podlogu, ne ovaj rasprđeni stiropor), susjed Neno i ja bi se instant strčali dole na cestu i počeli se grudat ko idioti.
Ne bi se vraćali sve dom nam dlanovi nisu postali dvije crvene tvrde šeflje koje bi nam majke stavljale pod toplu vodu jer sami nismo mogli pustit istu.
"A ima li što ljepše nego kad ti u hladnoj zimskoj noći uz topli dašak kraj kamina stara baka trlja uši snijegom..." - Piro.
Nahitavanje prek ceste, sakrivanje iza auta, mijenjanje auta kad si strošil sav snijeg, gađanje auta, bežanje od vozača auta, plakanje kad te ulovi vozač auta, vrijeđanje majke vozaču auta i još pokoja gruda u njegov auto kad bi krenuo, hračkanje u grudu da bude čvršća i bolnija, žal za tom istom grudom koja bi redovito fulala protivnikovu tintaru obilježenu coflekom, šopanje, gađanje cura pred školom, odleđivanje promrzlina, gubljenje desne rukavice…
Specijalitet nam je ipak bila i ostala zgrada u ulici od pet katova s po jednim mini-zahodskim prozorom na svakom od njih.
Stali bi se ispred nje i gađali svaki prozor redom od dole (bila je neka cestica između, pa je do zgrade trebalo hitit grudu nekih desetak metara), a kad pogodiš jedan (mići, metar puta pola), gađaš onaj iznad njega.
To nam je bio intelektualni dio grudanja.
Fizički je bio hitit grudu što više u zgradu. Ili na zgradu.
U petom i šestom osnovne domet je bio treći kat.
Kasnije četvrti, peti…
Mislim da smo bili negdje treći srednje kad je Neno opizdio kvalitetnu, precizno obrađenu ledenjaču (onaj peder Ruškovsky ju je znao čuvat u frizeru preko noći!) od onog finog mokrog prvog snijega (kad nisi opće trebao oblikovat grudu, sama bi ti se u ruci napravila – a ne ono govno od pršiča) do samog vrha.
Nije ta gruda te večeri uz šibanje krpica pod svjetlom neonki preletila gore, onako, frajerski.
Nekako se jadna pretumbala preko onog metalnog dijela, kao najdeblji tip u razredu kad pokušava opskočiti onaj odvratni konjić.
Jedva.
Skoro je ostala gore, ali je ipak prekoračila tu granicu i nestala.
I nije ostavila onaj gnjecavi trag na fasadi.
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
PS: Bobika, kako se zove Alkos s kojim sam komponiro onu Kolinjsku (Slovan)
Da te mogu nožom klati,
Ja bi klaja, ne bi staja...
Post je objavljen 15.12.2007. u 10:43 sati.