Prvo osvrt na dvije reklame.
Nakon što su ukinuli onu kokakolinu s familijom ljudi-tapira koja je trebala bit smiješna, a bila je jadnija od onih starih za čipičips.
Ali nisu ukinuli onu na kojoj frajer od kosturaste plavuše erektira na njezin pazuh.
Ni one u kojima su stomatolozi izrazito ružne žene, ni one u kojima mali Kinezi i vrtni patuljci majkama i velikouhim ženama govore kako nešto smrdi, ni Dorinu općenito, ni čuđenje hrvatskom Lutrijom (dva milijuna kuna!?), ni onu animiranu ženu sa sjebanim kukovima koja reklamira Lanteu a da i dalje niko ne zna što je to...
Nije mi nikako jasna ona u kojoj taban Duška puf-pant-oink Ćurlića razgovara s drugim tabanom nešto o drvima.
A još mi je manje jasna ona di ženi posjetnicu sažvaču pokretne stepenice i onda joj se nudi genijalna mogućnost da pošalje sms ime sleš prezime ljestve adresa smeš ulica grad lojtre rijeka sereš jmbg i broj će joj doć za sekundu...
Alo, eeej...
Pa sam pomno pratio kako komentar deklinira rukometašicu koja se preziva Gaće.
Prilika za Gaće, prekršaj nad Gaće, pala Gaće, lopta do Gaće...
Iako sam gledo tekmu do kraja – ipak nije rekao – Gaće na glavu...
Damn...
A onda se sjetio da nisam donio osvrt na prijateljski posjet i upoznavanje s Čačinačkim Alkosima.
Dakle, u Čačincima rodnom mjestu Bobikinom čije plodove (leberica, krvavice, vino, cvarci) još brstim, postoji košarkaški klub Mladost.
Postoji i nogometni, al to sad nije bitno.
Oni su neka loša liga, neće ni ić u višu jer imaju dvoranu u kojoj se Žak ne bi mogao protegnut
(malo je sjebato pucat tricu s krila...),
By ribafish
ali HDZ je obećo novu, veću i ljepšu dvoranu mjesec dana prije izbora, pa ko zna...
Anyway, ovom su prilikom igrali
By ribafish
protiv ekipe Tenja i razbili ih u jednoj ne pretjerano zanimljivoj utakmici koja je završila s 49 razlike.
Bit je bila u tome da je meni tamo bilo sjajno.
Ekipa je pjevala, zajebavala se,
By ribafish
By ribafish
lokala van dvorane (dakle tri metraod terena, ali ipak izvan vrata koja označavaju kraj dvorane), u poluvremenu podijelila cugu s igračima koji su kroz jedina vrata išli na zahod, kad su poveli s 50 razlike počeli navijat za protivnike,
cijelo vrijeme podjebavali igrače i bodrili ih kad bi trebalo stisnut...
I poslije se svi zajedno zapili u Defu iz kojeg naravno nemam slike ali ih možete nać na bobika.blog.hr kad ga dignu.
Kako igraju u regionalnoj ligi, tako idu i na sva gostovanja udaljena par kilometara i tamo loču s drugim ekipama. Svaki vikend je neki muving.
Kad nema košarke, ima nogometa.
Nema nasilja, nema sranja.
Jebate, nemaju love, plaće male, glavna cesta im prolazi kroz sredinu mjesta, država ih jebe i zakida, a ljudi tako sretni i nasmijani i pjevaju i zajebavaju se i stalno su veseli.
Koliko te nekad sputava veliki grad...
Hvala Alkosima na gostoprimstvu, pozdrav Kecu, Tocu, Bobiki, najstarijem
By ribafish
i najvišem Alkosu (te predsjedniku)
By ribafish
isprika Saneli što sam slučajno razbio čašu u Papilonu,
By ribafish
i jedva čekam dvoboj protiv Orahovice!
PS:
Pomoć za rješavatelje nagradne igre «Osvoji više taj CD Cartera u izdanju Dallasa»
Dakle, stih koji pjeva Sandi Cenov a ima veze s njegovim stanjem kad izađe iz bazena je u pjesmi «Nebo».
Aj sad!
Post je objavljen 12.12.2007. u 17:22 sati.