Svidjela vam se na prvi pogled.
Te ste večeri dugo razgovarali i smijali se.
Nešto kasnije nije ju bilo sram zapjevati, činila je to ugodno i decentno.
Samo ste se dodirnuli i dogovorili otići na večeru, jesti ono što vam oboma paše.
Izveli ste ju u elegantan i ne preskup restoran.
Uskoro vam se razvezao jezik, vino je učinilo svoje, gutali ste sve što vam kaže, upijali svaku tvrdnju, šalu ili priču s putovanja i zaključili da je divna.
Došli ste u vaš stan, pustili glazbu koja ju je toliko oduševila i ponijela da vam je prišla s leđa dok ste kopali po winampu, okrenula prema sebi i poljubila.
Svlačite jedno drugo, smijete se, ljubite, dirate.
Snažno a nježno je podižete, ona vas obmota nogama i udiše vrat, nosite je do fotelje, sjedate i postajete jedno.
Pa postanete drugo na krevetu, treće na podu, četvrto na radnom stolu…
Liježete par sati kasnije umorni, sretni i zagrljeni i tonete u san držeći čvrsto jednom rukom ono što vam fizički najviše paše na njoj.
Dobro, ja sam sisni a ne guzni tip, pa ne znam kako je ostalima…
Jednom kad sam naglas (nablog) razmišljao o budućnosti svog jedinca, javio se Nemetz i rekao kako je za njega idealan posao biti vrhunski kuhar.
Mataković je davno rekao da je to Čuvar državnog pečata, Von Smile pak – Javni bilježnik…
DMJ bi vjerojatno bio najsretniji da bude lugar u šumi s dva muzeja oldtimera, a ja osobno da pišem romane s neke barke na Mediteranu.
Sinoć sam opet doživio ONO što mi opet budi zavist do granica nespavanja...
Nastavak, kraj, arhiva i još puno toga na: www.ribafish.com
Post je objavljen 15.11.2007. u 14:45 sati.