::ribafish - čovjek krnje jetre::
petak, 28.09.2007.
Island, otok bez pedera!
Island, otok bez pedera!
Gej – ziro!
Danas pičimo za Island.
Četiri čupava čudaka.
Dobro, ex-čupava...
Jedan je u autićima i autima, drugi u knjigama i pločama, treći doktorira u Kini na mrtvim ribama (taj nije na gornjoj slici – “tri čovjeka u čamcu a o Iri da ne govorimo…”), četvrti gleda sise za pare…
Volimo popit i pojest, možemo pojest i popit, nemamo ni para ni dionica, samo oveceg crva u prknu koji nas tjera na putovanja, a kako je najviši od nas mudro zborio – "možda i nismo puno u životu napravili, al smo se bar ismijali ko niko!"
Trojica od nas već petnaestak godina spajamo neugodno s beskorisnim, a četvrti je par puta luđi od svih nas skupa, a u zadnjih je par godina toliko Azije obišao da nam ni u ludilu nemre bit ni loše ni dosadno.
Ko pogodi o kojoj se godini, o kojim blogerima i koja tri otoka u tri dana na ove tri slike radi - ima pivu.
Ak ikad sletimo…
Zadnji put se uniformisana konobarica u avionu bila ozbiljno nafurila kad je Smile sipao votku iz djutića u kavu.
A ona nije ni guc htjela uzet...
Ozbač, jel zna neko nekog na Islandu Icelandu pa da mu donesemo kroatiše brlju a on nam da ruku ojače plave kečkaste kćerkedottir, konak u staji na vulkanskoj prašini, ajvar od haringe i kartu skrivenog blaga?
Ili bar jeftinu birtiju onkraj Stansteda?
Ajmo, brzo!
Zadaci su:
Vidjet parlament u prirodi.
Slikat zgodnu Islanđanku.
Snubit foku ili barem oceansku medvjedicu.
Bućnut u gejzir.
Zapit se s lokalnim ribarom.
Pojest mrtvog morskog psa.
Upecat bakalara.
Maznut kamen s vulkana.
Otić tamo otkud je Žil Vern u mašti poslo raju u središte Zemlje.
Pojest najfiniju janjetinu na svijetu.
Vrijeđat Bjork.
Probat najskuplju pivu na svijetu.
Vidit Njalu.
Pobrat islandske lišaje (doslovno).
Probat safari na ledenjaku.
Nabavit dres od Sigurdsona i upoznat njegovu sestru Sigurdsonu iglu!
Kupit nešto za Ribassona Prvog Nezaustavljivog Najslađeg kojem je rođendan za točno deset dana!
Ispizdit ću već na aerodromu kaj ga neću vidit pet dana, ali za par godina idemo zajedno po svijetu.
Ako propusti ijedno Svjetsko, režite mi jaje…
A već ga je babo učio što je gejzir i kako dela.
Rok je samo na zornom primjeru fontane rekao “Ode oda!”, tj “Ode voda…”
A kad se vratimo - odma u šetnjicu!
Čuvajte se budućeg Shpitza na bebama-ribama i budućeg schwalera po parkovima Zagreba!
Babo is back soon!!!
Čuvajte mi Hrvatsku, ja odo zahvalit onima koji su nas prvi primili!
I omogućili nam da danas imamo Đapiće, Sanadere i Bandiće na vlasti...
Fridoooom!!!!
srijeda, 26.09.2007.
O staroj, neprežaljenoj ljubavi…
Dugo sam joj se nadao.
Imao sam i veliku tremu te večeri.
Stalo mi je do nje.
Priznajem.
Jako.
Kao što to samo dobrom, osjećajnom muškarcu može biti…
A nisam znao hoće li se pojaviti.
Nismo se dugo vidjeli.
Hoće li me prepoznati, biti onako lijepa, divna, topla i podatna kao nekada…
Sati su odmicali, nada je tinjala.
Sve sam se više uvlačio u sebe.
Odao sam se alkoholu.
Kad odjednom!
Došla je!
Hvala nebesima, sad je samo moja.
Više je neću ispuštati iz ruku…
Janje moje!
Dobro, mogao sam stavit naslov "slike sa svadbe" al bi ubio draž, ke ne?
Uskoro se stvar otela kontroli…
Ružica: “Riba, rekli smo jedan – jedan - dva…”
Riba: “Šuti, ‘vakog sam pauka vidio na podu…”
Niko nije skužio marte ni mustangice!
Da bi sve završilo jednom tipičnom starogeografskom…
Ponovilo se!
Fala za sve!!!!
PS:
Negdje 1995. Čekali smo Novu godinu miješano, moja škvadra i par ljudi s Geografije.
Kod Maje u Kupskoj, mislim da je bila broj 15.
Bilo je veselo, kao i uvijek.
Veliki pozdrav Maji i familiji, ne znam šta bi pametno mogao reć u ovom trenutku, osim, držim fige da se sve brzo popravi i bude bolje nego prije…
utorak, 25.09.2007.
Posljedice svadbe slavonske
* U postu se koriste slike s terena na trećoj godini Geografije, Vela Luka, Trsteno i zgrada PMF-a. Na slikama smo uglavnom ja, Božo, Klemo, Ruža, Marija i Tanja - niko izosto sa svadbe...
Uzeo Clitu, odvrnuo muziku i u Bjelovaru skupio Božu
i Danijelu.
Oduševio se Danijelom i pizzom (Lebe, kako se zove ta picerija?) koju u Bjelovaru izgovaraju piiica, pa se tome uvijek kilberim.
Krenuli za Vinkovce preko Kutine.
Kod Garešnice za dlaku opizdili znak.
Ja forsiro Cinkuše koji mi se sve više uvlače u uho.
Na kavi škicali maturalac iz Tuzle dok je Danijela bila na zahodu.
Zaboravili oprat auto.
Pogodili hotel otprve.
Pivce dobrodošlice.
Izbjegli vožnju okolo s barjakom.
Crkva – come al solito...
Slikam Klemu (između mene i Cupija)
u vjenčanici, a kroz glavu se vrate slike sa svih terena na faksu, tuluma, novih godina, rođendana – onog kad nije bilo cuge pa je Jura prvi put u životu pio sprajt i izrigo dušu, pa kad me slikalo na zahodu, pa kad sam Ruži glavu o plafon razbio, pa…
Baklje.
Ruža (ova visoka što raspliće mi kose tanane)
donijela rakiju za budale, budale od sreće mahale repom.
Mašala.
Satrali Božo i ja rakiju pa u grad na pivce.
Naravno da smo sjeli u birc di nema Osječke (a ja pod mus htio baš nju) pa derali Pan.
Dobar Pan.
Neuspješno traženje bankomata zabe.
Neuspješno dozivanje Paje Pakšua koji je izgleda bio u noćnoj.
Sala hotela Slavonija.
Uljudni, ma sjajni konobari.
Rakija šestojezična.
Osječka piva.
Vrlo naglo odustajanje od Osječke.
Rakija.
Gemišti.
Kulenko.
Muzika fina, nigdje narodnjaka.
Postajem glasan.
Juhica, masna, jaka, uf…
Izbjegavanje plesanja.
Skidanje sakoa.
Otkopčavanje prvog gumba nakon mesinja.
Upoznavanja na zahodu, jesi ti onaj, jel znaš ti onog...
Gemišti.
Bratimljenje.
Ples retardiranih mumija u izvođenju Ruže i mene.
To je nažalost snimo kolega iz Playboya Velimir i rekao – “ako se od ovog ne obogatim…”
Blam.
Stol.
U slowmotionu dolazi konobar s tacnom, ptičice pjevaju, pšenica zri, djevojke raspliću kose...
Molitve su uslišane.
Oink, došo janko!!!
Janko veliki komad.
Janko manji ali slasniji komad.
Kako dobar janko.
Nakon četvrtog komada, nestade janka.
Posuđuje se janjimir s drugog stola jer su oni za njim upravo plesali.
Ko im kriv.
Gospoda gembačevi.
Živili!
Treći tanjur janka koji donosi Danijela ne vjerujući da još stane u mene.
Pijem litru đusa na eks za okladu.
Iz bokala.
Kad sam popio pijem još jednu, onako, ovlaš, jer sam pijan pa se kurčim.
Ali samo da napakostim Tanji jer ju nervira kad pijem iz bokala, hnji, hnji…
Blekaut.
Zrak.
Ribafish gleda Bosut, Bosut gleda mene.
Bosut zvijezdama osut.
Volim taj grad.
Šteta što sam zagubio Šinkov broj pa da obnovimo sjećanje na Japan.
Gadnog li đusa…
Vraćam se na još malo janjetine.
Svađam se s Marijom da zašto u pet godina faksa nije obukla dekolte nego tek sad.
Živili!
Ljudi me dolaze slikat da kako neko može tolko poždrat.
Osjećam se ko pola
Pojeo sam jebenih pola stada ovaca, sve s vunom i zvončićima, pastira i frulicu.
I runoliste...
Sve sam pojeo, ali sve!
Gemišti djeluju.
Počinjem davit ljude oko sebe s tužnom pričom o životu.
Sjetite se scene iz “Ima li pilota u avionu” - samo mi je onaj Arapin sa šibicom falio.
Božo donosi viski.
Božo, neee...
Kuverte.
Valjda sam uspio dat.
Pola pet, Božo za sto kuna naručuje pjesmu koja je svirala već triput.
Božo me cijelu večer nije mlatnuo onom svojom šapom.
Bit će da smo sazrijeli i napokon odrasli...
Tračam s nekim tipom kakvu jezivu haljinu ima žena na podiju, a on mi kaže da mu je to supruga.
Stid.
Drugi gumb.
Dišem na ječmenac.
Kolači.
Ma nema šanse da išta više stane.
Basta!
Ljubim sve po redu i kotrljam se do sobe.
Vraćam se po sako.
Dišem ko Čobanković i Šuker nakon poslovnog ručka.
Dotičem jastuk i hrčem u istom položaju do pol 11.
Pijem cisternu tople vode iz pipe.
Gladan.
Kad legnem gladan, ujutro sam sit.
Kad pak legnem obždran, budim se s Kupskom ulicom u ustima.
A u Kupskoj smo čekali Novu 1995. i Klemo se derala pol sata na mene u zahodu a ja ni danas nisam skužio zakaj...
A opet sam je zaboravio pitat.
U autu ostalo piiice od jučer.
Papam suhu piiiicu.
Kafetin.
Kavica i puno mineralne.
U hotelu Slavonija nemaju kompjuter nego pišu račune koji imaju obrasce!
Teta nas je odrala za 6 kuna za koje nije bilo obrasca...
Šetnja gradom, dobre ove Vinkovčanke!
Mnogo dobre ove Vinkovčanke!!!
Ručak u istom hotelu.
Kulen znojko.
Juhica gusta, gusta.
Sarmica.
Pa da, sinoć je i sarme u neko doba bilo!
Janko.
Janko.
Kako bi rekao Đole - dobro ljudi, dokle!?
Ostavljam ljude u čudu i pola komada janjeta na tanjuru.
Ode Riba dođavola...
Ljubljenje, zahvaljujem na sjajnom provodu.
Niko ne viče na mene, znači uspio sam predat kuvertu!
Pozdravljanje s legendarnim pjevačem Septice, Bumuškuom Kušlom, ni jedan ni drugi se ne sjećamo otkud se znamo, iako on spominje neki stol u KSET-u.
Vidimo se kad stignu u Zagreb, ionako sam u fan-klubu!
Vozim doma.
Ogladnio do benzinske.
Božo ne želi otvorit kutiju s kolačima jer sam ja svoju zaboravio.
Trebali smo nažicat Klemu da nam zapakira malo.
Pozdravljanje s Bjelovarcima i obećanje da se vidimo na živoj svirci u Mariu.
Dovezem do Zagreba.
Da mi je došla napaljena Jenna Jameson u crvenom gumenom trikou i cikama na srebrnom pladnju - samo bi je odgurnuo.
Spavam snom bebe koja u životu nije opsovala, čašu razbila ni tati prst u oko gurnula 12 sati u komadu.
Kako dobar vikenddd!
Više ne pijem…
PS 1:
Ak bum ikad menjal posel... - klikni
PS 2:
Forvard, bolan ali dobar!
Definicije braka:
Crkvena:
Brak je religijski čin, u kojem dobivamo jednog razapetog više i jednu djevicu manje.
Pravna:
Brak je doživotna robija u kojoj osuđeni može biti oslobođen samo zbog lošeg vladanja.
Životna:
Nijedna žena ne dobije ono čemu se nada, nijedan muškarac se ne nada onome što dobija.
Matematička:
Suma gnjavaže, oduzimanje slobode, množenje odgovornosti, dijeljenje love.
Vojna:
Jedini rat u kojem spavamo s neprijateljem.
Filozofska:
Brak je mjesto gdje se uzajamno dijele i rješavaju problemi, koje, doduše, ne bismo ni imali da nismo oženjeni.
subota, 22.09.2007.
Svadba, slavonska svadba...
Jutarnje čišćenje...
Dok sam živio s Mihom i Rokom u mihinih 47 kvadrata, čišćenje je bilo pjesmica.
Pol sata oranja krpom i usisivačem, pol sata pranja intimnih dijelova i sve blista.
Al 95 kvadrata!?
Nekad, dok sam još živio sa starcima, stari bi nedjeljom u 8 gnjevno lupajuć svim živim počeo sa spremanjem, da bi se oko 10 zatvorio u kuhinju, zabarikadirao, čitao Vjesnik i izašao u 14.00 promrmljavši - ručak.
Još ne bi ni pojeli, on bi se dignuo i počeo prat suđe sterilnom preciznošću dok ne bi sjajilo.
Ja bi razvlačio neki komad svinje, cijedio mast s krumpira i sve bi me nerviralo.
Isuse, kako me to onda sve živciralo.
Isuse, ali ja sam prokleta genetska kopija svog starog i dižem se u 7 da bi očistio stan!
Osim što ne čitam Vjesnik, hvala Bogu...
Jes da to radim mjesečno, kad zapnem u paučinu ili vidim kako žohari igraju picigin (preneseno, vidio sam jednog u zadnju godinu, al je bio ko Niko kranjčar), suđe perem ko i pišu, ovlaš, a najgore mi je s posteljinom.
Dao bi dvije Nobelove i Pulicera tipu koji je izmislio plahtu na gumicu, od JNA sam zamrzio ono uvlačenje sa strane...
Tako da od danas počinje mjesec plave posteljine.
Crvena je u mašini.
Ne stavljajte nešto u boji s nečim što nije u istoj na 80 stupnjeva...
Počeo je dedlajn.
Drugi pomoćnik urednika je dobio otkaz pa radim i njegov posao.
Imam volje i snage ko albino euglena prvi dan menge.
Al danas idem po Božu u Bjelovar pa idemo na Kleminu svadbu u Vinkovce.
Da nije bilo Ruže i Kleme teško bi i Riba i Božo završili Geografiju.
Mislim, bi, al bi to puno duže trajalo.
Hvala u svakom slučaju!
Suočavam se s prokletim pitanjima prije svake svadbe:
Kolko para dat.
Jel dat još nešto.
Di su mi kuverte
Jel se smije dat upotrijebljena kuverta od računa
Kako se obuć
Oće li neko primjetit crne Marte
Dal uzet kravatu na Šilju il će mi srat zbog tog
Di mi je jebena košulja, tu je bila
Zašto košulja izgleda kao da je Žak u njoj spavao
I jeo...
I...
Fuj...
Zašto u džepu sakoa ima šnita kulena od zadnje svadbe
Zašto taj kulen ni dan danas uopće nije loš
Dal se na licu mjesta trenutno ubit pršutom pa žrtvovat lešo meso ili obratno
Kako izbjeć ona kupovanja mlade, zamjene stare i ine retardacije
Kad počet ozbiljno lokat
Što lokat
Kako izbjeć auto s barjakom i barjaktara
Kako se ne smijat u crkvi
Kako općenito izbjeć crkvu tako da te ne vide, a zna se da je uvijek neko u birtiji prek puta koju drži pop
Kako ne sjest kraj nekog do koga ti se ne sjedi i ko će pričat o ratu u kojem nije bio i čačkalicom vadit komade mesa veličine omanjeg hrušta
Kako izbjeć plesanje
Kako ne pit rakiju s najboljim prijateljem mladoženje koji se zarekao da će napit Purgera
Kako ne pjevat stvari koje te tjeraju pjevat a tebi se ne pjeva
Kako napravit mjesta u želucu za odojak
Kako se ne zaljubit u kumu kad se presvuče
Kako dokazat da ne voliš ni Tompsona ni Bulića ni ikakvu muziku koja vuče na narodnjake
Jesti vinski gulaš ili jesti puno vinskog gulaša
Kako reć nešto pametno kad ideš ljubit ljude koje je već poljubilo 300 ljudi (ovaj put JA širim herpes, hnji, hnji...)
Kako se ne zapričat s konobarom koji te odnekud pozna
Kako nać svoj sako
Kako zaspat kad si nabijen ko lopsica hopsica, a sve ti se vrti, a nigdje vode...
Što pojest za doručak, baš si se nekak gladan probudio
Kako što prije zbrisat a ne počet lokat s tastom kojem si simpatičan
Kako dovest doma u tom stanju
Kako skinut te tri kile
Jebate, jedva čekam!!!!
Misao dana:
Ne prekidaj ženu koja šuti!
Vic dana:
Koja je sličnost između murijaka i psa?
Oboje te gledaju kao da te razumiju!
srijeda, 19.09.2007.
Stambena bena
Pred nešto više od pet godina stara mi je uplatila tisuću kuna na neku banku i rekla, sine, sad buš si svaki mjesec plaćal stambenu...
Kako me zatekla između dvije pive, nisam skonto o čemu se radi, ali sam pomislio da je na neki način konačno došla do para i da ćemo od sad u dućanu moć kupovat više od jedne kokakole tjedno.
Naravno, oduševljenje je splaslo kad sam shvatio da mi se od profesorske plaće svaki mjesec automatski skida šestina iste i ide negdje na račun dok je obrću neki kravataši.
Srećom, vremenom sam mijenjao poslove ko gaće, plaća je rasla i više nisam ni primjećivao da mjesečno 500 kuna ide u čarapu, sve dok mi jučer nije došla obavijest da mi stambena štednja ističe početkom idućeg mjeseca.
5.250 eura i mogućnost dizanja stambenog kredita na još tolko s navodno sitnom kamatom od 4%.
Da sitna...
Tu dolazimo do problema.
Živim u stanu od staraca koji su otišli na more čuvat bolesnu baku (Kate, sretan rođooo!), s mogućnošću povratka u brlog koji će još 16 godina biti otplaćivan državi od strane mene.
Ne znam otkud bi prvo počeo sa sređivanjem, jer zgrada datira iz doba kad se za pričanje viceva o Tiletu i klempavim ušima Kardelja išlo na oduži prisilni izlet na rapski arhipelag.
Prozori su čista Kuća duhova iz Alan Forda, parketi ko kraševe napolitanke, instalacije ko vafli, linoleum ste vidjeli kad mi je pala rajngla s paeljom, vrata umiru, zidovi ko prhut od gubavca, kuhinja ko ova iza ugla u Branimirovoj, na tepisonu bi Marija Curie mogla magisterij obranit...
Apropos stana, trebao bi dvije studentice na jedan dan da napravimo generalku – jedna na 12 prozora, druga na pločice u kuhinji i prašinu općenito, a ja radim kokice, točim pivu i solnom kiselinom vraćam prvobitnu boju zahodima!
Zašto studentice?
Eh pervertiti.
Zadnja teta kaj je čistila pred x godina nam je popalila uvezenu drugu godinu SAM - svoj majstor...
Istovremeno, još pišljivih devet rata i Clito je moj!
A ne bančin.
Jebote, skupog li rent-a-cara to kupovanje novog auta na kredit.
Iako sam pristaša teorije da je automobil nešto što ti pomaže brže doć od točke a do točke b (a ne produžetak penisa), mislim da bi se nakon pet godina trebalo uzeti nešto novije.
Pa mi je to drugi dio dileme, prvi je dal počet rušit stan i bit rob polupismenih majstora koji zarađuju duplo od nas s diplomama i još su bahati i nikad ti ne naprave ono što si im rekao, sve traje duplo duže a račun je na kraju trostruk.
Već čujem hemiće – alo gazda Riba! Eto nas, čujemo da se nerviraš pa navratili...
Treći dio trileme je - kupit dionice ili ne.
Ahahaha, svi dobivaju, nemreš fulat, za godinu dana bez mrdanja prstom eto ti 500 eura.
A u ušima mi odzvanjaju riječi mog starog – sine, mi smo ti Jakopovići, nikad mi ne bumo imali para...
Za stan nema žurbe, Clito neće propast, kupim li dionice, srušit će se satelit ili ko zna kaj i garant će propast, ali rajca...
Pa zašto onda ne odgodit sve na godinu dana?
E sad.
1. Stan mi se ne da sređivat jer me ionako nema doma više od sat vremena dnevno osim spavanja, ne da mi se ništa delat polovno, a za kompletno preuređenje bi mi trebalo 30.000 eura i klon s čeličnim živcima na šest mjeseci.
2. Auto mi se ne da mijenjat jer još jedan kredit i one sluzave ljigave face jadnih bilježnika ne bi podnio.
Najprecjenjeniji posao na svijetu.
Osim čuvara državnog pečata.
I onog megafikusa Franje Arapovića u saboru...
3. Kad se sjetim onih likova poput Mudinića i Valjentića i skužim da već godinama beskrupulozno sišu moje krvavo zarađene pare, odmah izgubim volju za ičim, pa makar to izgledala laka lova poput dionica.
A da dam otkaz i odem na Kubu, pa skakućuć preko Jamajke i Trinidada naglo sjeverno u Meksiko, pa na turneju hramovima Indiosa preko srednje Amerike, red Kolumbije, red Venezuele, pa kako zore sviću u Macchu Pichu, na vince i pile kod naših u Čile, pajperom u Manaus tragovima Mister Noa, pa do Ria bacit nogač na plaži, pa tamo usred ničeg di je Belmondo vozio hiljadu milja u prelepom filmu, obrstit tri krave s kostima i vimadi na žaru u Buenos Airesu i onda fino na jug pampom do Punta Arenasa čekat trajekt za Antartik?
Ribafish traži sponzora koji bi mu dao novac da ga mudro trosim.
Mislim da bi svu stambenu spizdio do Jamajke...
Pimpekom po svijetu!
Ah, kako je lijepo sanjarit dok ti u tutaču piči lagana muzika u vidu Ramsteina miksanog sa SOAD...
Nego, neki dan šećuć Juniora po Sljemenu sretnem dva frenda iz JNA.
37 let, kosica u tragovima, bore...
I obojica – mršavi.
Di sam fulo?
Život piše drame...
Javite se pederi za pivce!
ponedjeljak, 17.09.2007.
Japanski sindrom
Problem s Japankama je što nikad ne znaš koliko imaju godina.
Sve izgledaju kao da su još u zadnjem dašku puberteta, ali kad im vidiš pasoš...
Tako je i Yumi mrvu starija nego što izgleda, ali joj je zato duh negdje na razini mog – treći srednje.
Žena ima finu plaću, radi ko konj, nerviraju je stroga patrijarhalna japanska pravila prema kojima samim tim što nema pimpek ne može napredovati u firmi dok to ne obave svi muškarci koji su na istom poslu, ima tri tjedna godišnjeg, jedan u ljeto, drugi u jesen, treći na zimu, i čim uštedi nešto ili ode u Hrvatsku ili na tekme naše repke.
Nije ovisnik o tehnologiji kao Kuni, koja svaki put kad se vidimo ima mobitel deset godina ispred naših i ne znam jel bi na njega tipko ili pričo s njim.
Al ipak ima neki stroj s Mifficama, oblačićima i koječim, al sam odvalio na sljedeću scenu:
Svako jutro ubijem tri naranče i limun, a kako sam prirodno te genetski lijen, kupio sam si za 60 kuna onu električnu cjedilicu za agrume.
Od naroda koji ima elektornske wc školjke i ko zna kaj još, očekuješ da su potpuno robotizirani, ali kad je Yumi ušla u kuhinju i počela oduševljeno urlat (a kad Japanke urlaju, to je stvarno urlanje. Ne TO urlanje, bando zlobna) i divit se kako sok curi, nisam pol sata došo sebi. Zgurala me od cjediljke i sastrugala sve iz fridža do kore. Jedva sam je spriječio da ne ubaci i češnjak.
Kad smo se pred mjesec dana čuli, rekla je da bi htjela vidjeti puno od Zagreba, a kako ja baš i nisam od slobodnog vremena, uletila je Klara (hvalaaa!) i prošarala je uz našu pomoć od Jaruna
do Lotrščaka
i nazad, pa na pivce
i fala Bogu – tekmu.
Dofurala je Yumi litru Sakea s čašicama, igračku za Roka, dva Asahi Prime (ljubi je Riba, ali mogla je dofurat BOCU) i dva paketa sušenih liganja s aromom čilija i još nečeg.
Klara i ja smo kurtoazno probali jedan paket.
Majko Isusova.
Kao da jedem mrtvu krticu u saftu od Domaćih, žilavo, dismr, nemreš progutat.
Jezivo, nadam se žena da ne čita ovo, ali to fakat nije jestivo.
Klara je pokupila ostatak ex-liganja i podijelila preksutra na poslu.
Većina ni dalje ne priča s njom.
Oni koji su preživjeli.
Nešto najoporije, najsuše i najtrpkije od onog cucka u Incheonu...
Kuni je svojedobno nešto izlanula kako bi se htjela udat za Hrvata jer smo joj mi super.
Yumi to nije rekla, nije ni navaljivala ni na koga, upoznala je hrpu ljudi, svima se svidjela, dobro se nasmijala, navijala, najela
i napila (prepolovila mi zalihe Velebita) ispozdravljali smo se nakon izleta na Sljeme,
a onda je nastavila za Split, Omiš, Krku...
Ako se mene pita, to je fanatizam.
Ali kako me se nit tiče, nit pita, bilo je lijepo družiti se s jednom toliko drukčijom i udaljenom, a opet, sve u svemu – skoro pa istom kulturom.
Najoduševljeniji je bio Rok koji se totalno zaljubio i još tri dana poslije vikao: Teta Muni!!!
srijeda, 12.09.2007.
Osobni bankar - peta osobna
Neću navodit u kojoj sam banci.
Svi smo u nekoj banci.
Ali u toj mojoj su mi tamo velikodušno ponudili uslugu osobnog bankara koji će brinut o meni, sve mi govorit i mudro me usmjeravat u životu.
Dodijeljena mi je tetica od svojih 45, kratke farbane kose i debelih prstića na kojima sam izbrojao desetak komada zlatnog prstenja – tipičan primjer onih štrebsa iz razreda kojima se više ne sjećate imena na prvoj proslavi mature.
I ona će meni pred tih par mjeseci, "ma nemate vi kaj brinut, mi smo tu za vas, mi vas pazimo, sve je pod kontrolom, bla bla".
Rekoh joj da sam prebačen u sustav RPO, dobivam plaću u bruttu a ne u netu i da sam novi u tome pa da mi malo pomogne, ona je rekla da naravno.
Prošlo je otad šest mjeseci, od nje ni pisma ni razglednice, samo to jutro nekakav sms (uvijek me probudi, zakaj to ne salju popodne) od banke u kojem piše – "dragi Riba, više nemreš u minus, krepaj, ako oćeš, javi se u poslovnicu".
Dakle, ne spadam u 95% Hrvata koji su u minusu jer ne želim trošit lovu koja nije moja, ne živim rastrošno, znam koje su granice, a jedini porok mi je do sada bilo posjećivanje jedne nove države godišnje i pivica četvrtkom, ali su mi i to uspjeli sjebat.
Rijetko kad sam bio u minusu.
Prvi put kad sam tek otvorio tekući i nisam dobivao izvješća pa sam sjebo nekih 30 kuna, drugi put kad me bivši šef 4 mjeseca ostavio bez ugovora i plaće, ali i to sam odmah pokrio.
Nisam mijenjao banku.
Nisam oštetio banku.
Imam dovoljno love na računu za troškove kad krepam.
A kako će me spalit i pepeo hitit u more oko Proizda, jasno vam je da to baš i nije puno, ali ponavljam - nisam u minusu već dugo....
Mrzim banke od 1991. Kad je mama promijenila svu moju životnu ušteđevinu od 342 marke za pedesetak HRD-a, mamu im pokvarenu bankarsku i tajkunsku i općenito lopovsku.
Al da nema više minusa?
Perche?
Lud.
Zovem osobnog bankara, dogovaram razgovor.
Prvo je čekam pet minuta jer je na kavici kod kolegica.
Onda joj predstavljam situaciju.
Ona okreće očima i kaže, pazi sad – "Joooj, kaj me niste nazvali..."
Ja tebe da zovem?
Pa ti primaš plaću da me zoveš i kažeš mi što će se, kad i zašto dogodit s mojim novcem koji ti stavljam u tanjur, pobogu!?
Ona se drži za glavu, ono, teško joj je, smišlja na glas što bi trebalo sad napravit, ispravlja se da to nije moguće, duboko uzdiše i redom spominje računovođu, poreznu upravu, općinu, odreske, izreze, razreze, platne liste, odlazi nešto isprintat i ne vraća se pola sata te dolazi meni poprilično drčnom (gledo sam u kalendar na zidu pol sata i pizdio) s friškom mrljom kave na gornjoj usni.
Idem doma, zovem računovođu, koja mi kaže da nemrem to dobit jer nisam u radnom odnosu.
Zovem bankarku, ona mi objašnjava da sam u krivu.
Zovem računovođu, ona mi kaže da je bankarka u krivu.
Bankarke više nema jer radi do tri.
Gubim i drugi dan za redom obilazeći birokratske punktove jadne nam naše s takvim ljudima.
Dolazim doma i gledajući pola sata iščekivani isprint od bankarke, skužim da nema ama baš nikakve veze s onim što mi je na monitoru.
Leptirići u želucu ko kad se prvi put trebaš poljubit s nekim.
Trijezan.
Al crni leptirići.
Koji lupkaju oštrim britkim krilcima o stijenku želuca...
Dolazim strgan na poso i izjadam se frendu koji sjedi prek puta.
"Ne seri, i tebi došo sms da nemreš u minus!"
Ja ugledo svjetlo na kraju tunela – "i ti si bio na općini, poreznoj, kopirao izvadke, bio do računovođe..."
"Ma kaki. Osobna bankarka mi je rekla da nema nikakve frke i prebacila mi pet somova s jednog računa na drugi."
"Prek telefona?"
"Da. To je njihova greška."
Gledam u strop i vrtim glavom od tuge.
Zašto baš ja moram živit u ovom šugavom korumpiranom društvu gdje se cijene samo lopovi, ubojice, kurve i idioti, caruje nepotizam, korupcija i birokratski mozak, a ja naletim na osobnu bankarku koja ne želi obaviti svoj posao nego očekuje od mene da je podmitim, vjerojatno prstenom, e da bi ona napravila posao za koji je plaćena?
Pa serem ti i na vladu i na državu i na aparat.
Oću kupit brod i otić živit na more, mirisat sol, jest školjke, gledat oblake i ševit sirene.
Jebo ovo...
Inače, liftboy http://striptiiiiiz.blogspot.com/ crta nove stripove (preporučam čitanje u netrijeznom stanju), blogerski Big Brother sastanak na kojem smo gledali košarku i atletiku uz 6 minuta RTL-a savršeno je opisao Aparatczyk, priču o Yumi i Velebitu ćete dobit u petak, a ja pozivam dobre ljude da podijele svoja iskustva o posjeti Islandu (imam već dva, ali od viška...), klopi, cugi i mjestima za posjetit te tražim novu banku.
Aj živili!
PS: Manu Chao u refrenu Rainin in paradise pjeva o Kuni iz prošlog posta!!!!!
ponedjeljak, 10.09.2007.
CRO VS. JAPAN
Na svjetskom prvenstvu u Japanu 2002., netom prije tekme s Italijom u Ibarakiju, prišle su nam dvije simpatične Japanke i pitale da jel mogu s nama navijat.
Kako nas je bilo fakat malo, a i ne viđa se svaki dan da ti priđu dvije sićušne kosooke djevojke od glave do pete prošarane hrvatskim navijačkim obilježjima (znojnik, majica, čarape – sve na kockice, pa čak i nokti!), bili smo oduševljeni.
Kako sam imao pokoju pivicu u sebi, pjevao Moju Domovinu cijelu tekmu te doslovno poludio od sreće kad je Miki fulao loptu i zakačio je petom te joj dao takav luk da je ne bi ni Beara s Jašinom na ramenima skinuo (Olic je valjda jos navlacio majicu), a kamoli Bufon, nisam ni skužio da su s nama na stadionu, ali su nas poslije odvele do Tokija, pokazale nam neka mjesta i dale svoje mailove.
Nevjerojatna pozitiva.
Al skoro na granici sa sektaštvom.
Njihova je priča bila da su se za vrijeme tekme između Hrvatske i Japana u Francuskoj oduševile Hrvatima i njihovim mentalitetom – veselim pijandurama koji loču i žderu, urlaju i kurče se da su face a na kraju uvijek plate i za njih.
Mi smo se duboko razočarali njihovim mentalitetom kad smo ih na rastanku išli kušnut u obraz.
Jer se nisu dale.
Ono, daš joj ruku i kreneš pusit u obraz, a one u dernjavu - no, no, no...
OK, oni se klanjaju, vjerojatno misle da smo prljavi, nije im u tradiciji, idemo dalje.
Kaj mi isto Balkanci moramo svakog zaslinit...
Nevermind, pozdravismo se, prođe otad par godina, kad eto ti u ljeto 2004. na moja vrata jedne od njih!
Hello Riba, Hello Kuni, ja bi prespavala kod tebe, nema frke, oćemo na koncert Manu Chaota, može super, sad ću zvat Mihaelu da dođe pa ćemo zajedno.
Mihaeli je inače, u normalnim danima trebalo nešto više od pol sata da dođe do mene, ali kad je čula da će kod mene samog u stanu prespavat solo Japanka – ubrzani vlak se sjurio za cca devet i pol minuta i uspuhan stao na vrata i namrštenih obrva gledao u razini svojih očiju.
180 centimetara ljubomore je pogledalo mene, a onda spustilo pogled i ugledalo ono nešto slatko simpatično sićušno što ne bi zauzimalo puno mjesta ni u akvariju a kamoli na polici, pakleno se nasmijala i rekla – To? Ahahhhaah...
Kuni je bila začetnik kulta posjeta japanskih obožavateljica Bobana, Aljoše i ekipe što su počele stizati svake godine kad god bi ulovile malo godišnjeg (tri tjedna u godini, ali ne skupa), s tim da je ona bila krajnji slučaj jer bi dala otkaz ako je ne bi pustili s posla na neku važnu tekmu.
Uglavnom, odveli smo Kuni na koncert na Šalatu, stali dole ispred stejdža, dali joj pivu i smijali se kaj sa svojih metar i ribizlom ne vidi niš osim prkna tipa ispred sebe.
Ali njoj je to bilo zakon jer se u Japanu na koncertima sjedi i plješče a na kraju svakog reda koncertne dvorane su dva nadrkana redara koji teraju van svakog ko se digne sa sjedala.
Ali na koncertu Metallice!!!
Zanimljivo.
I tak, Kuni si čaga, čagamo i mi, Von Smile i Dino donose pivice, svi donose pivice, Kuni pijucka, oko nas se duva, neki tip i cigaru zapalio, sparina, znoj, skakutanje i u jednom trenutku Kuni kaže – Riba, ajm not filing vel, i opadne u nesvijest.
Tih dvadeset i nešto kila i nije bilo teško zadržat, ali sam se kao domacin te nadasve odgovorna osoba ipak fino usro.
Ali kako je koncert tek bio na pol, malo drmusanja, alu Kuni, Kuni i žena progledala.
Svi odahnuli, ona kaže da je vjerojatno od Đetlega (di si sada Višnjiću!) i nastavi plesat.
Prođe još deset minuta, a Kuni bez riječi - bam na pod.
Miha maše hitnoj, mi delamo mjesta, kroz gomilu juri medicinski brat i krene ju dić s poda.
Slijedi jedna od jako smiješnih situacija s hepi endom.
Prvo Miha onako sebi u bradu provaljuje najduhovitiju rečenicu u životu – E jes ti dugo trajala igračka.
Onda medicinski buraz, nabildana mrcina navikla na dizanje pijandura i težih slučajeva, krene dić Kuni s poda al s prevelikim zamahom i hiti je metar u zrak s riječima – Ujebote, pa jel ova jede?
Gužvamo se do ambulantnih kola i ulijeće doktorica s transfuzijom.
Kuni progleda, doktorica kaže da je vjerojatno od promjene klime i pivice, nas dvadeset se nalukavamo kako je onakvu nikakvu blijedu pikaju.
Doktorica pita njene podatke, Kuni vadi pasoš i daje joj.
U sljedećem trenutku dvadeset ljudi leži na podu, grči se i urla od smijeha osim jadne Kuni koja pumpa šaku i s nerazumijevanjem s puuno nade gleda oko sebe.
Doktorica je naime na glas pročitala da se žena zove Kuniko Koma...
Ma san koma...
Sve je završilo OK u tri ujutro na traumi, osim što je tip kojem je posao da na mašini tipka izvještaj o povijesti bolesti, nakon što je isti kuckao pol sata - dao ga Kuni na potpis.
Ona ga je, normalno, potpisala na japanskom, vratila mu nazad, a frajer pogledao papir i ljuto ga poderao uz psovanje na tečnom hercegovačkom – Šta mi koza na dokumenat crta črčkarije, jebotekurac... I počeo pisat novi umetajuc ona stara tri indiga...
Kuni kraljica stize na Evropsko, a u petak je stigla Yumi koju je dočekala tradicionalna hrvatska dobrodošlica s makedonskom rakijom i hercegovačkom pivom te sušenim lignjama u čiliju koje je donijela sama...
Uskoro slijedi izvještaj.
PS. Hitno mi treba neko ko se bavi snookerom i američkim nogometom. Hilfe!!!!!
četvrtak, 06.09.2007.
Apdejt Big Brader tuluma
Dakle, kako istovremeno s početkom otvaranja BB-a igramo košarku s Izraelom, a kako sam ja organizator, tako ćemo sutra od pol devet imat kombinirani prijenos, a nj. v. pl. Ribafish bit dežuran na daljinskom.
Krešo je otišo po Velebitsku, ali kolko ga nema, izgleda da je otišao na sam Velebit.
Pa će i cijena bit oko 25 kuna.
Za tri deci, naravno…
Serem, naturlih.
Želite li detaljne informacije o košarci, svratite na Želetovu stranicu
http://fullcourtpress.blog.hr/
Želite li detaljne informacije o slatkoj Japanki, kontaktirajte Nemetza!
Vidimo se, napapajte se prije, ajmo našiiii!
srijeda, 05.09.2007.
Big Brother Blogersko Bezrezervno Benigno Brbljanje...
...Brsteć Biru Blagonaklono! Buraz, Bogte, Banja…
Mjesto: Birc Van Gogh, Koranska 3 preko puta zgrade EPH
Vrijeme: Petak u 20.00
Broj stolica: 25
Piva: Ima
Dame i gospodo!
Javna gledaona prve večeri BB-a!
Zabranjeno je komentiranje, tračanje, upadice, psovanje, urlanje na Renchi te izrugivanje kandidatima i voditeljima.
Više nešto kao znanstveni skup.
Šatro…
Ak nas se ne skupi 25, ubit će me Krešo i vjerojatno mi hračkat u prvu jutarnju kavu s hladnim mlijekom do smrti.
Prijavite se sim, kod daywalkera ili aparatczyka i vidimo se.
Nemojte se napit!
P.S.: Dolazi mi u posjet slatka Japanka koju upoznah u Ibarakiju a koja je zaluđena hrvatskom nogometnom repkom još od Francuske. Gledat Estoniju. Ostat će tri dana u Zagrebu, pa ako ima netko zainteresiran da joj pokaže grad i okolicu (ja sam s Juniorom pa neću stić) nek se nacrta u Van Goghu pa da vas spojim.
utorak, 04.09.2007.
Umro je Michael Jackson
Umro je Michael Jackson
Paralelno sa strašnom tragedijom na Kornatu (potpisujem i modestiblejz.blog.hr i zizifus.blog.hr – jadna ova država i njeni ljudi s takvim bešćutnim ljudima koji je vode), negdje daleko u Londri prestalo je kucati još jedno veliko srce.
Umro je najveći svjetski poznavatelj piva, slavni spisatelj, cijenjeni kušač i kuhar, putnik, veseljak i općenito potpuni hedonist - Michael Jackson.
Otišlo srce.
Iako se ne bi složio s njegovim izborom Orvala kao najboljeg samostanskog piva, čovjek je bio prava legenda, puno je prošao, još više probao i na kraju – sve to sjajno zapisao u brojnim knjigama.
Degustiranje piva i ocjenjivanje istih sjajan je hobi – Michael ga je pretvorio u biznis i od njega živio kao bubreg u loju.
Ali, finila je i ova, krčag više ne ide na izvor, odnosno u ovom slučaju – krigla na šank.
Jednom davno, kad je s preko 200 na sat u zidu pored piste svoju karijeru završio jedan od najvećih svjetskih vozača formule 1, neka je nepoznata ruka napisala grafit – „Bože, uzeo si krivog Sennu“, aludirajući pritom na nekakvog estradnog kratkotrajnog patuljastog pinča koji se služio pseudonimom sličnim kraljevom prezimenu (najdirljiviji presjek života Ayrtona Senne pročitao sam u "Brazilu u 77 priča" Roberta Pauletića)...
Da imam par godina manje, sprej i manju otpornost na pendrek, prošetao bi se do Draškovićeve i na mjestu gdje je nekad stajao Gagrin natpis – „Volim te mama, al ne više od parizera“, napisao:
„Bože, uzeo si krivog Michaela Jacksona“
Odlaze idoli, odlaze dobri ljudi.
Počivali u miru.
ponedjeljak, 03.09.2007.
Mario Sad Muck i izbor Miss Universe Dalmacije za Miss Universe Hrvatske za Miss Universe Svijeta
Mario Sad Muck i izbor Miss Universe Dalmacije za Miss Universe Hrvatske za Miss Universe Svijeta
Lepi Mario s košuljicom poput dresa OFK Beograda dok je prijenose radio Mihajlovski drži mikrofon i najavljuje čas mafijaše u žiriju (koji se znojni još nisu oporavili od sinoćnjih seksova s curetcima kojima su obećali pobjedu), čas djevojke željne slave, novca prvoligaškog fudbalera i nerada do kraja života.
Izdržao sam dobrih 8 minuta jer sam naletio taman kad su niz stepenice tete krenule u badićima.
Nego, zašto teraju dekle u štiklama niz stepenice?
Ko da ženu vodiš sa sobom gledat tekmu...
Ali, dogodilo se nešto što nisam vidio od zadnjeg izbora za Miss Jugoslavije, ako me pamćenje ne vara (a oće to…), održanog u Lisinskom pod vodstvom Olivera Roberte-kako-ti-je-velik-i-lijep Mlakara.
Tada je pobjedu odnijela Banjalučanka zagasito plave preduge kose i predivno halapljivo masivnih dojaka koje su se zbog augmentativnosti morale lovit s dvije kamere.
Žena je imala očajan konjski osmijeh, škrbave noge i opuštenu guzu. Misice u to doba još nisu morale ispadati glupe zbog glupih pitanja i odgovora na stranim jezicima pa nije morala govorit, ali je presudilo to što je bila vlasnica dva renesansna balkona.
Semiramidinih vrtova.
Gargantue i Pantagruela...
Se možda vidi da sam fetišist?
I čega?
Boticelli bi si pimpek odrezo da je to vidio, Mona Lisa bi ostala prodavačica sardina ili skupljačica slame, Arcimboldo otpizdio i voće i povrće i godišnja doba, Vermeer bi zajebo i svjetlo i sjenu, Picasso bi možda slikao normalne komade…
Ali, džaba sisa.
Inače, te je godine sponzor izbora bila tvornica ajvara Vitaminka iz Banja Luke.
Pa je zato morala pobijedit banjalučanka.
To su bila vremena.
Znao si unaprijed na kog se treba kladit.
Kako da sad znam ko je fukal koju i koliko kad ih ima 15 u žiriju…
Dobro, Miliću su valjda dali bocu.
Bez veze.
Nego, ono što je bitno.
Zadnjih desetak godina bilo je tu svega – od prekrasnih komada (naravno, dok ne zinu, od Fani do Anice) do sponzorskih grešaka, ali sve s jednom zajedničkom manom – nigdje sise ni za lijek!
Sve neki štapići, sirote štrkljice, bakalarčići, duhovi rasnih komada koji mjesecima piju zrak i jedu mahovinu te u spavaćoj sobi služe samo kao mirisni borić.
Kad ono sinoć – od njih petnaest, čak osam s trojkom i pol (znanstveno dokazan početak žene koja nije skompleksirana zbog cica) i više, a od toga samo dvije s plastikom!
Zakon!
Taman se zapalih, kad invalidi stave nastup sinhroniziranih plivačica (jako težak sport, nemam ništa protiv njega – dok ne stave i “muškarce” u ekipu) u bazen dubine 180 centi pa su jadne curice višekratno lupale glavom u dno…
Onda slijedi nastup svih bivših i sadašnjih članova Magazina pa gasim telku i na kraju ne znam ko je pobjedio.
Sigurno neće moje favoritice, život je takav...
Al je bilo slatko.
Da me bar opet probudi ljepša seka Williams na jurosportu, kad se već Mary, metla-u-guzi, Pierce oprostila…
Eto malo slika novih članova Big Brother kuće.
Jedva čekam.
Ko dela tulum za gledanje prve večeri BB-a!?
Slutim smijuriju bolju od evrovizije i dore zajedno...
Nego, kao i kad su nogometaši bili treći, košarkaši drugi, vaterpolisti, rukometaši, Janica i Zec prvi te još puno puta kad se gledalo i navijalo, rastulio sam se ko zeko na potočić kad je Blanka stajala ispod zastave a himna se orila dalekom Osakom.
Dlačice se nakostriješile, u želucu leptirići a u mozgu projekcija Curling kluba Čudnovati Čunjaš na Olimpijskom postolju koju godinu kasnije...
Jednog dana.
Ma kraljica!
To čak ni retardirani komentari nesretnika s debelom vezom i pet govornih mana, elementarnog neznanja, opće nekulture i ponekad potpunog besmisla nisu mogli pokvarit.
Nisam se rasplako kad je konačno Šebrle dan prije konačno osvojio zlato u desetoboju, ali ko ide samnom dogodine u austrijski Goetzis?
Vrijeme sad!
Dubok naklon, Blanka.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
online
Online Casino Reviews
View My Stats
Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska
Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin
Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!
BUDI ZDRAV!
Devil never sleeps!!!!!!!!
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T