Marketing
Mario Sad Muck i izbor Miss Universe Dalmacije za Miss Universe Hrvatske za Miss Universe Svijeta
Mario Sad Muck i izbor Miss Universe Dalmacije za Miss Universe Hrvatske za Miss Universe Svijeta
Lepi Mario s košuljicom poput dresa OFK Beograda dok je prijenose radio Mihajlovski drži mikrofon i najavljuje čas mafijaše u žiriju (koji se znojni još nisu oporavili od sinoćnjih seksova s curetcima kojima su obećali pobjedu), čas djevojke željne slave, novca prvoligaškog fudbalera i nerada do kraja života.
Izdržao sam dobrih 8 minuta jer sam naletio taman kad su niz stepenice tete krenule u badićima.
Nego, zašto teraju dekle u štiklama niz stepenice?
Ko da ženu vodiš sa sobom gledat tekmu...
Ali, dogodilo se nešto što nisam vidio od zadnjeg izbora za Miss Jugoslavije, ako me pamćenje ne vara (a oće to…), održanog u Lisinskom pod vodstvom Olivera Roberte-kako-ti-je-velik-i-lijep Mlakara.
Tada je pobjedu odnijela Banjalučanka zagasito plave preduge kose i predivno halapljivo masivnih dojaka koje su se zbog augmentativnosti morale lovit s dvije kamere.
Žena je imala očajan konjski osmijeh, škrbave noge i opuštenu guzu. Misice u to doba još nisu morale ispadati glupe zbog glupih pitanja i odgovora na stranim jezicima pa nije morala govorit, ali je presudilo to što je bila vlasnica dva renesansna balkona.
Semiramidinih vrtova.
Gargantue i Pantagruela...
Se možda vidi da sam fetišist?
I čega?
Boticelli bi si pimpek odrezo da je to vidio, Mona Lisa bi ostala prodavačica sardina ili skupljačica slame, Arcimboldo otpizdio i voće i povrće i godišnja doba, Vermeer bi zajebo i svjetlo i sjenu, Picasso bi možda slikao normalne komade…
Ali, džaba sisa.
Inače, te je godine sponzor izbora bila tvornica ajvara Vitaminka iz Banja Luke.
Pa je zato morala pobijedit banjalučanka.
To su bila vremena.
Znao si unaprijed na kog se treba kladit.
Kako da sad znam ko je fukal koju i koliko kad ih ima 15 u žiriju…
Dobro, Miliću su valjda dali bocu.
Bez veze.
Nego, ono što je bitno.
Zadnjih desetak godina bilo je tu svega – od prekrasnih komada (naravno, dok ne zinu, od Fani do Anice) do sponzorskih grešaka, ali sve s jednom zajedničkom manom – nigdje sise ni za lijek!
Sve neki štapići, sirote štrkljice, bakalarčići, duhovi rasnih komada koji mjesecima piju zrak i jedu mahovinu te u spavaćoj sobi služe samo kao mirisni borić.
Kad ono sinoć – od njih petnaest, čak osam s trojkom i pol (znanstveno dokazan početak žene koja nije skompleksirana zbog cica) i više, a od toga samo dvije s plastikom!
Zakon!
Taman se zapalih, kad invalidi stave nastup sinhroniziranih plivačica (jako težak sport, nemam ništa protiv njega – dok ne stave i “muškarce” u ekipu) u bazen dubine 180 centi pa su jadne curice višekratno lupale glavom u dno…
Onda slijedi nastup svih bivših i sadašnjih članova Magazina pa gasim telku i na kraju ne znam ko je pobjedio.
Sigurno neće moje favoritice, život je takav...
Al je bilo slatko.
Da me bar opet probudi ljepša seka Williams na jurosportu, kad se već Mary, metla-u-guzi, Pierce oprostila…
Eto malo slika novih članova Big Brother kuće.
Jedva čekam.
Ko dela tulum za gledanje prve večeri BB-a!?
Slutim smijuriju bolju od evrovizije i dore zajedno...
Nego, kao i kad su nogometaši bili treći, košarkaši drugi, vaterpolisti, rukometaši, Janica i Zec prvi te još puno puta kad se gledalo i navijalo, rastulio sam se ko zeko na potočić kad je Blanka stajala ispod zastave a himna se orila dalekom Osakom.
Dlačice se nakostriješile, u želucu leptirići a u mozgu projekcija Curling kluba Čudnovati Čunjaš na Olimpijskom postolju koju godinu kasnije...
Jednog dana.
Ma kraljica!
To čak ni retardirani komentari nesretnika s debelom vezom i pet govornih mana, elementarnog neznanja, opće nekulture i ponekad potpunog besmisla nisu mogli pokvarit.
Nisam se rasplako kad je konačno Šebrle dan prije konačno osvojio zlato u desetoboju, ali ko ide samnom dogodine u austrijski Goetzis?
Vrijeme sad!
Dubok naklon, Blanka.
Post je objavljen 03.09.2007. u 08:02 sati.