utorak, 29.08.2006.
Vratih se! A gdje sam bio?
Pola ljudi na moru je izraslo iz 'klinac' faze, pa zadnjih par dana i nije bilo tako loše.
Sestrična mi je jaaaako blizu poroda.
Mlađi Stric je sudjelovao u filmskoj policijskoj potjeri u ulozi policajca (jer on to i jest).
Uhvatio sam zidarsku boju, tj. podlaktica crna, nadlaktica bijela.
Primjetih manji broj komentara, što govori da sam razvio stil pisanja za odabranu publiku, ili vam ga izgubio touch za svenarodno chick-lit seruckanje.
Krizmani mi kum ode u samostan na probni rok.
Hja, na kraju je moglo sve završiti i mnogo gore
A sad malo statistike:
Ofarbanih ograda - 2
Zbarenih komada - 0
Kupanja u moru - 4
Praćenih serija - tko će brojit
Sa štovanjem, Ribac
(19) -
-
ponedjeljak, 21.08.2006.
Internet at last!
Evo mene ufatijo sam internet ovdje (u Trogiu). Na kratko vatam priliu da javim da sam živ i bjel ko sir. Ae kad te neće sunce ocrnit onda to oće familija i to svakodnevno. E ljudi moji ovdje se svađa i od toga kako netko otvara mljeko do toga kako se po cjele dane gleda TV. A što ću kada nemam nekog pametnijeg posla. Do podne ćorim a onda je prežestoko sunce za kupanje. Onda krenu zanimljive serije i odemo na plažu na jedan kupanac. Moja majka i dalje posesivno 'kontrolira' sve iz Zg-a, ili bar to misli. I sad je krenuo žestoki posao ribanja ograde
Gdje sam stao? Ah da koliko god rodbina bila karakterno grozna ipak ju s vremena na vrijeme treba posjetiti. I sad sam uhvatio kratki moment i ne znam što da kažem? Staklo na autu je popravljeno. Kupovao sam ženske potrepštine (čitaj: sjajilo) jednoj žemskinji za rođendan (od koje nikad neću niti htjeti nešto romantično, tj od moje krsne kume kćer u srednje trenutno). Ukinuli su ljetno kino na otvorenom sa starinskim projektorom. Ovdje je net užasno spor, što je tortura nakon ADSL-a. Al ne gledaj poklonjenom konju u zube. Koliko mi je zaavno goori podatak da sam ja ravnodušnjak prema nogometu uživao u utakmici Zagreb - Dinamo. Znam da u idućih gpdina se ne želim seliti u manje mjesto u RH od Zagreba, dakle ne želim se seliti uopće.
A ništa, blogove ne mogu čitati, komentirati pogotovo i osjećam se ko zatvorenik. Ako ništa možda prestanem pušit ovdje.
Sa štovanjem, Ribac
(9) -
-
utorak, 15.08.2006.
Sudbina je kurva a u ovoj trač partiji sam ja bio glavna tema
Uvozeći auto u garžu na upravljač od bicikla sam uspio razbiti stražnju šoferšajbu. Znao sam da ću kad tad platiti za ovu slučajnu grešku no ovo je bilo van očekivanja. Moja stara je odlučila da se nakon ovih radova u hodniku mora urediti i kuća na moru. Tu kuću je izgradio moj pokojni Djed i ogromna je, dakle ima puno posla. I navrat nanos, kako je Otac htio otići natrag na more da još malo uživa, da odveze svog Oca kući (aka. Dida) te pokupi moju Sestru (njegovu Kćer) tako mu je Supruga (tj. moja majka) rekla da MORA sredit ogradu na kući ako ne i ostalo. I da mene mora odvest. I tamo smo minimalno 2 tjedna.
Ako niste primjetili, izvor mojih mnogih frustracija je moja divna familija (i zbilja jesu divni, no ponekad to dobiva ironičan prizvuk).
Sudbina se očito dobro natračala sa svojom frendicom Karmom (aka Droljom) koja je reagirala brzinom munje. Ako ovo čitate to znači da se otprilike sad negdje pržim na suncu i ribam hrđu sa ograde.
Sa štovanjem, Ribac
(9) -
-
ponedjeljak, 14.08.2006.
Dođoh, sjedoh, i?
Sjeo sam na svoj udobni zračni nasolnjač i pokušao se sjetiti neke dobre rečenice kojom bih mogao početi opisivati događaje u kući oko zidarije. Ali ništa od toga. Falabogu radovi su gotovi i ja sam mrtav umoran. Gledam u svoj rokovnik, aka, mjesto na kojem se odmaraju moje priče u pisanom obliku i primjetih kako imam sve duži i duži stil pisanja. Baš sam jučer sjeo u neko ovo vrijeme i napisao 4 ili 5 stranica jedne romantične ljetne priče. Otišao sam spavati u 3 i nije čudo što sam danas lipsao i žalio se kako mi je niski tlak. Da, da deca, san je važan, a ne samo za ljepotu. Al klanjm se onom čovjeku koji je otkrio kavu.
Mislio sam pretipkati priču ali što je previše je previše, krepan sam. Sad sam jedino u stanju preporučiti film "Ruske lutkice" ili vam ga nastavak "Španjolskog Apartmana". Naravno da je nastavak malo slabiji od originala ali svejedno ima šarma i možete ga gledati kad se osjećate fensi, arty ili se želite stisnuti uz nekoga svog. Radnja se i dlje odvija multikulturalno, svi likovi iz "Španjolskog apartmana" se pojavljauju u većoj ili manjoj mjeri. Tu i tamo mi je došlo da Xaviera (glavnog lika) izvučem iz ekrana i nabijem koliko je glup, ali ipak se opametio. A oko čega kažete? E pa neću reči da ne bih pokvario užitak gledanja onima koji nisu gledali. A do idućeg pisanja u kojem možda i napišem nešto smisleno imam samo reći:
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
četvrtak, 10.08.2006.
Bilo je ljepo dok nije došao popizditis
I tako... prošlo je vrijeme kada sam lješkario po kući, pospremao kada mi je to pasalo, jeo kada nam je odgovaralo (baka je samnom ostala u Zg-u) i neometano pričao preko ICQ-a u sitne sate.
Moji su se vratili s mora bez sestre, ali sa pojačanjem u vidu Dide.
I odmah su krenuli u akcije koje su najavljivane mjesecima unaprijed. Idemo strugat tapete iz hodnika, krečit strop i ljepit nove tapete. O majkomila, hodnih sad izgleda ko Hirošima s dodatkom Nagasakija.
Dida je bivši građevinac. Boljerečeno bosanski bauštelac koji je radio u njemačkoj za vrijeme socijalizma (vrhunac klišeja tu ne završava). Također je urođena njurgalica. Taj bi i Bogu našao manu.
Kako smo ja i Otac operativno sposobni za struganje, maljanje, gletanje i ostale zindostropne akcije, tako je Dida odučio biti promatrač. Te zaljepi traku ovdje, te ožmiči spužvu bolje, te nisi sastrugo ovdje, te bolje stisni spužvu, te trebalo se to ovako, te ocjedi spužvu, te bi se trebalo onako, te jače stisni spužvu, te nemoj kapat... Jesam spomenuo cjeđenje spužve!? Majkomila ko da smo u najmanju ruku retardirani invalidi iz Vrapča. Ja sam bio zadužen za 'spužvasti' dio s kojim sam trebao nanjeti antifungicidno/skidalačko sredstvo žbuke sa stropa. Imao sam rukavice sa kojih se sve cijedilo. Te za svaki, svaki, SVAKI jebeni put kada sam močio spužvu u kadu bilo je 'Vidi kako ti kapa bolje ocjedi'
A i moja Majka koja luduje za Očevim roditeljima (a ovdje možete primjetiti tako gust sarkazam da ga možete rezati nožem u zraku) pobrala je par njihovih osobina koji su poprimili malo vće i trajnije oblike zahvaljujući katalizatoru zvan klimakterij. Bratemili svaki put na svaku zamolbu ne da moram skočiti nego moram reagirati iste milisekunde. Ali ne samo za nju, prigovara kada i drugima ne reagiram iste sekunde. A općepoznato je da sam brz u zamolbama ko pregaženi jelen na autocesti u sezoni parenja. Nije da neću napraviti, no daj mi 20-ak sekundi i krenut ću. Ko Yugić na -20°C. Razgovori kojima sam ju pokušao urazumiti nisu urodili plodom.
Ali to nije sve! Izgleda da su na odmoru odlučili urediti našu Vilu Propuh, koja em nije mala po kvadraturi, i u em kojoj ne ljetujemo u posljednjih nekoliko godina. I to od idućeg tjedna. Toliko o mojem odmoru. Al ajde cjenim i ovih 10-ak dana koji će ostat samo ljepa uspomena. Shvatili ste, uspomena. Kao bilo pa prošlo. Nema ih više. Papala maca. Prohujalo s vihorom. Zameo ih vjetar. Izgubljeni. Šmrc...
Sa štovanjem, Ribac
(4) -
-
nedjelja, 06.08.2006.
Impulziva subota uvečer
I tako bijaše jučer 18.30. a ja sjedim u kući i buljim u zid. Na netu sam sve pregledao, sv divixe sam pogledao, sa bakom ispričao, te išetao cucka. Božepomozi dosadne subote uvečer kada nemaš ništa za radit! I tako se ja latio telefona, rasporeda u Cinestaru i impulzivno počeo zvat sve ljude koji su ostali u praznom Zagrebu. Recimo da mi se izbor sveo na 4 osobe i sve od reda su ženskog roda. Toliko o testosteronu kojeg sam zadnji put nanjušio na misi, a i taj nije bio bog zna što.
Nakon brdo potrošenih impulsa (jer to su ipak žene i nemoš reć 'oš ić?' i dobit odgovor 'oću/neću' nego moraš još čut par tračeva sa strane (nije da mi smeta ali su ipak moji impulsi (a ovo je već treća zagrada i digresija pa prestajem))) i računa kojim uveseljavam T-com, dogovor je pao za Pirate s Kariba, dio drugi, sa najboljim izborom od 4 žemskinje.
Frizura na mjestu, kožnjak obučen, makina upaljena, sunčane... eeeerm, bez sunčanih jer je iapk bio sumrak, pa ne bi vidio koma(n)de. Tako krenuo ja po komada (je komad je, al je frendica i nije slobodna) i krenusmo put centra. Sve je išlo glatko (osim kvačila) dok nismo došli pred objekt u kojem bi vršili radnju gledanja. Red od par desetaka metara pred garažu u kojoj imaš 3 sata besplatnog parkiranja (ako vas više zanima o tome pročitajte kod ddadda). Je, to bi i išlo da se red nije pomicao poput puža kojeg je upravo pregazio nagibni vlak. I mic-po-mic vidio ja da neide. Malo natrag, malo naprijed i izašo ja iz kolone te krenuo okolo naokolo tražit parking. Jea rajt!
Ljevo, desno i evo mene opet pred tom kolonom! Slobodno prakirališno mjesto koje to nije! Označeno je žutom bojom! Opet natrag u kolonu! Sjetim se fendičinog savjeta! Odo van iz kolone i pravac parkinga pred bivšom srednjom! Na stranu činjenica koju sam zaboravio, a ta je, da je subota i da se parking ne plaća poslje 14 sati!
Srećom dotična je izašla kupit karte. I tako zapli jednu cigaretu, zapali drugu cigaretu, kupi kokice, odi u dvoranu, gledaj film, i onda... 15 minuta frikin pauze! Oni tu pauzu očito puknu kako hoće, jer je za vrijeme Da vincijevog koda najavljena pauza koje nije bilo. I opet trošit pare na njihove kokice plaćene našim nofcima. A jebi ga, slabe smo duše. Na stranu da nas je kasnije bolio trbuh od prevelike konzmacije.
Nakon filma (koji je za preporuku ako se želite zabaviti) krenuli smo put auta i naše stare srednje. Zaključili smo da je đubrad počela renovirati fasadu taman kad smo mi izašli iz nje (iako nismo generacija koja je maturirala ove godine). Al smo onda zaključili da je sreća što smo uopće izašli iz nje. Što mi je drugo ostalo nego da palim auto, krećem odvest frendicu doma i molit boga da nema murije pošto je prošlo 11 sati, a ja tek položio
Sa štovanjem, Ribac
(13) -
-
srijeda, 02.08.2006.
Drito Cosmo
Ovih dana se osjećam kako bi se reklo fensi-šmensi i jednostavno prštim od ideja koje obasipaju i ono malo moždanih stanica koje su preživjele drugi prijemni u mom kratkom životu. Daklem da ne nabrajam brda i doline koje bih obećao da ću pisati, odo ja pravac na sveopću temu koja bi vas (i pri tome mislim na žene i one koje se tako osjećaju) mogla zaokupiti ko ljetni komarac pred spavanje. Daklem razmišljah ovih dana ko Keri Bradšou te će vas od sada obasipati raznorazni članci tipa "Otpušite ga poput cigarete". Ionako je veći broj mojih čitatelja ženskog roda. Na današnji dan vam serviram:
(pff, zašto bi uvijek morao biti okrugli broj!?)
1. Nemoraš to sad napraviti.
2. Želim te sad i ovdje!
3. Probudio me s hrkanjem? Ma kakvi!
4. Ivan/random male friend name/Marko bi se mogli malo ugledati na tebe...
5. Obožavam tvoje mišiće! (kakvi god oni bili ili nebili)
6. Isuse,koji kreten od sudca!
7. Djeca? Ma za nekoliko 10-aka godina.
8. Jel mi dupe izgleda... ma zaboravi!
9. Oh, da, baš tu!
10. Tvoja omiljena majica? Nemam pojma... (iako ste oribali pod s njom i bacili ju u smeće)
11. Ajmo u kino, ti biraš film.
12. Samo ti gledaj utakmicu, ionako ima repriza moje sapunice.
13. Ajmo na ćevape!
14. Brak? Ma jok!
15. Ovo je bilo savršeno, da ti donesem pivu?
16. Ja ću prošetati psa.
17. Moji starci te obožavaju!
18. Što imaš božanstveno dupe (je, je i muškarci vole dobivat komplimente)
19. Idem se tuširati, hoćeš mi nasapunati leđa?
20. Nemoraš s presvlačiti, izgledaš savršeno!
21. Spomenite njegovo ime dok doživljavate orgazam.
Sa štovanjem, Ribac
(16) -
-