I tako bijaše jučer 18.30. a ja sjedim u kući i buljim u zid. Na netu sam sve pregledao, sv divixe sam pogledao, sa bakom ispričao, te išetao cucka. Božepomozi dosadne subote uvečer kada nemaš ništa za radit! I tako se ja latio telefona, rasporeda u Cinestaru i impulzivno počeo zvat sve ljude koji su ostali u praznom Zagrebu. Recimo da mi se izbor sveo na 4 osobe i sve od reda su ženskog roda. Toliko o testosteronu kojeg sam zadnji put nanjušio na misi, a i taj nije bio bog zna što.
Nakon brdo potrošenih impulsa (jer to su ipak žene i nemoš reć 'oš ić?' i dobit odgovor 'oću/neću' nego moraš još čut par tračeva sa strane (nije da mi smeta ali su ipak moji impulsi (a ovo je već treća zagrada i digresija pa prestajem))) i računa kojim uveseljavam T-com, dogovor je pao za Pirate s Kariba, dio drugi, sa najboljim izborom od 4 žemskinje.
Frizura na mjestu, kožnjak obučen, makina upaljena, sunčane... eeeerm, bez sunčanih jer je iapk bio sumrak, pa ne bi vidio koma(n)de. Tako krenuo ja po komada (je komad je, al je frendica i nije slobodna) i krenusmo put centra. Sve je išlo glatko (osim kvačila) dok nismo došli pred objekt u kojem bi vršili radnju gledanja. Red od par desetaka metara pred garažu u kojoj imaš 3 sata besplatnog parkiranja (ako vas više zanima o tome pročitajte kod ddadda). Je, to bi i išlo da se red nije pomicao poput puža kojeg je upravo pregazio nagibni vlak. I mic-po-mic vidio ja da neide. Malo natrag, malo naprijed i izašo ja iz kolone te krenuo okolo naokolo tražit parking. Jea rajt!
Ljevo, desno i evo mene opet pred tom kolonom! Slobodno prakirališno mjesto koje to nije! Označeno je žutom bojom! Opet natrag u kolonu! Sjetim se fendičinog savjeta! Odo van iz kolone i pravac parkinga pred bivšom srednjom! Na stranu činjenica koju sam zaboravio, a ta je, da je subota i da se parking ne plaća poslje 14 sati!
Srećom dotična je izašla kupit karte. I tako zapli jednu cigaretu, zapali drugu cigaretu, kupi kokice, odi u dvoranu, gledaj film, i onda... 15 minuta frikin pauze! Oni tu pauzu očito puknu kako hoće, jer je za vrijeme Da vincijevog koda najavljena pauza koje nije bilo. I opet trošit pare na njihove kokice plaćene našim nofcima. A jebi ga, slabe smo duše. Na stranu da nas je kasnije bolio trbuh od prevelike konzmacije.
Nakon filma (koji je za preporuku ako se želite zabaviti) krenuli smo put auta i naše stare srednje. Zaključili smo da je đubrad počela renovirati fasadu taman kad smo mi izašli iz nje (iako nismo generacija koja je maturirala ove godine). Al smo onda zaključili da je sreća što smo uopće izašli iz nje. Što mi je drugo ostalo nego da palim auto, krećem odvest frendicu doma i molit boga da nema murije pošto je prošlo 11 sati, a ja tek položio
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 06.08.2006. u 01:29 sati.