ponedjeljak, 21.08.2006.
Internet at last!
Evo mene ufatijo sam internet ovdje (u Trogiu). Na kratko vatam priliu da javim da sam živ i bjel ko sir. Ae kad te neće sunce ocrnit onda to oće familija i to svakodnevno. E ljudi moji ovdje se svađa i od toga kako netko otvara mljeko do toga kako se po cjele dane gleda TV. A što ću kada nemam nekog pametnijeg posla. Do podne ćorim a onda je prežestoko sunce za kupanje. Onda krenu zanimljive serije i odemo na plažu na jedan kupanac. Moja majka i dalje posesivno 'kontrolira' sve iz Zg-a, ili bar to misli. I sad je krenuo žestoki posao ribanja ograde
Un moment imam društvo oko sebe
Gdje sam stao? Ah da koliko god rodbina bila karakterno grozna ipak ju s vremena na vrijeme treba posjetiti. I sad sam uhvatio kratki moment i ne znam što da kažem? Staklo na autu je popravljeno. Kupovao sam ženske potrepštine (čitaj: sjajilo) jednoj žemskinji za rođendan (od koje nikad neću niti htjeti nešto romantično, tj od moje krsne kume kćer u srednje trenutno). Ukinuli su ljetno kino na otvorenom sa starinskim projektorom. Ovdje je net užasno spor, što je tortura nakon ADSL-a. Al ne gledaj poklonjenom konju u zube. Koliko mi je zaavno goori podatak da sam ja ravnodušnjak prema nogometu uživao u utakmici Zagreb - Dinamo. Znam da u idućih gpdina se ne želim seliti u manje mjesto u RH od Zagreba, dakle ne želim se seliti uopće.
Mozak mi blokira...
A ništa, blogove ne mogu čitati, komentirati pogotovo i osjećam se ko zatvorenik. Ako ništa možda prestanem pušit ovdje.
Sa štovanjem, Ribac
- 19:52 -
(9) -
-
(9) -
-