utorak, 15.08.2006.
Sudbina je kurva a u ovoj trač partiji sam ja bio glavna tema
Uvozeći auto u garžu na upravljač od bicikla sam uspio razbiti stražnju šoferšajbu. Znao sam da ću kad tad platiti za ovu slučajnu grešku no ovo je bilo van očekivanja. Moja stara je odlučila da se nakon ovih radova u hodniku mora urediti i kuća na moru. Tu kuću je izgradio moj pokojni Djed i ogromna je, dakle ima puno posla. I navrat nanos, kako je Otac htio otići natrag na more da još malo uživa, da odveze svog Oca kući (aka. Dida) te pokupi moju Sestru (njegovu Kćer) tako mu je Supruga (tj. moja majka) rekla da MORA sredit ogradu na kući ako ne i ostalo. I da mene mora odvest. I tamo smo minimalno 2 tjedna.
a) jebeš to što je cijelo vrijeme naglašavala kako moram ići roniti zbog svojih zdrmanih sinusa, da bi (how convinient) u zadnji tren spomenula uređivanje kuće
b) jebeš 2 tjedna u kojoj će mi jedini multimedijski sadržaj biti eventualni odlazak u kino na otvorenom sa predstavama koje su već pola godine u videotekama (da, da, nema interneta, nema TV-a i nema čak ni radija! Ajme, zbilja zvučim ko razmažena princeza)
c) jebeš karakterne razlike između mog oca i mene koje će prouzrokovati barem 3 ozbiljnije svađe dok smo tamo, drugo je kada imamo i treću stranu da radi s nama i gasi požar kad se zakvačimo
d) jebeš mom Ocu najzabavniji (i Roditeljskom krivnjom usađeni) oblik zabave: ćakulanje sa rodbinom pred kojom ću se licemjerno smješkati i umirati od dosade
Ako niste primjetili, izvor mojih mnogih frustracija je moja divna familija (i zbilja jesu divni, no ponekad to dobiva ironičan prizvuk).
Sudbina se očito dobro natračala sa svojom frendicom Karmom (aka Droljom) koja je reagirala brzinom munje. Ako ovo čitate to znači da se otprilike sad negdje pržim na suncu i ribam hrđu sa ograde.
Sa štovanjem, Ribac
- 17:50 -
(9) -
-
(9) -
-