ponedjeljak, 14.08.2006.
Dođoh, sjedoh, i?
Sjeo sam na svoj udobni zračni nasolnjač i pokušao se sjetiti neke dobre rečenice kojom bih mogao početi opisivati događaje u kući oko zidarije. Ali ništa od toga. Falabogu radovi su gotovi i ja sam mrtav umoran. Gledam u svoj rokovnik, aka, mjesto na kojem se odmaraju moje priče u pisanom obliku i primjetih kako imam sve duži i duži stil pisanja. Baš sam jučer sjeo u neko ovo vrijeme i napisao 4 ili 5 stranica jedne romantične ljetne priče. Otišao sam spavati u 3 i nije čudo što sam danas lipsao i žalio se kako mi je niski tlak. Da, da deca, san je važan, a ne samo za ljepotu. Al klanjm se onom čovjeku koji je otkrio kavu.
Mislio sam pretipkati priču ali što je previše je previše, krepan sam. Sad sam jedino u stanju preporučiti film "Ruske lutkice" ili vam ga nastavak "Španjolskog Apartmana". Naravno da je nastavak malo slabiji od originala ali svejedno ima šarma i možete ga gledati kad se osjećate fensi, arty ili se želite stisnuti uz nekoga svog. Radnja se i dlje odvija multikulturalno, svi likovi iz "Španjolskog apartmana" se pojavljauju u većoj ili manjoj mjeri. Tu i tamo mi je došlo da Xaviera (glavnog lika) izvučem iz ekrana i nabijem koliko je glup, ali ipak se opametio. A oko čega kažete? E pa neću reči da ne bih pokvario užitak gledanja onima koji nisu gledali. A do idućeg pisanja u kojem možda i napišem nešto smisleno imam samo reći:
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
