I tako... prošlo je vrijeme kada sam lješkario po kući, pospremao kada mi je to pasalo, jeo kada nam je odgovaralo (baka je samnom ostala u Zg-u) i neometano pričao preko ICQ-a u sitne sate.
Moji su se vratili s mora bez sestre, ali sa pojačanjem u vidu Dide.
I odmah su krenuli u akcije koje su najavljivane mjesecima unaprijed. Idemo strugat tapete iz hodnika, krečit strop i ljepit nove tapete. O majkomila, hodnih sad izgleda ko Hirošima s dodatkom Nagasakija.
Dida je bivši građevinac. Boljerečeno bosanski bauštelac koji je radio u njemačkoj za vrijeme socijalizma (vrhunac klišeja tu ne završava). Također je urođena njurgalica. Taj bi i Bogu našao manu.
Kako smo ja i Otac operativno sposobni za struganje, maljanje, gletanje i ostale zindostropne akcije, tako je Dida odučio biti promatrač. Te zaljepi traku ovdje, te ožmiči spužvu bolje, te nisi sastrugo ovdje, te bolje stisni spužvu, te trebalo se to ovako, te ocjedi spužvu, te bi se trebalo onako, te jače stisni spužvu, te nemoj kapat... Jesam spomenuo cjeđenje spužve!? Majkomila ko da smo u najmanju ruku retardirani invalidi iz Vrapča. Ja sam bio zadužen za 'spužvasti' dio s kojim sam trebao nanjeti antifungicidno/skidalačko sredstvo žbuke sa stropa. Imao sam rukavice sa kojih se sve cijedilo. Te za svaki, svaki, SVAKI jebeni put kada sam močio spužvu u kadu bilo je 'Vidi kako ti kapa bolje ocjedi'