Mayday of Maylandia

ponedjeljak, 30.06.2014.

Bila sam tvoja prva djevojka

Sinoć
u veselom, raspričanom društvu
nekako se na tapetu našla tema

što kad ti kćer, mezimica & ljubimica i sve tatino i mamino

najesen ide studirati u velegrad

ne sama, nipošto, ta stariji joj je brat već par godina tamo i snašao se savršeno
ali na neki način - ipak sama
plahutava plava ptičica koja evidentno leprša iz rodnog gnijezda
na određeno, no lako moguće i na neodređeno vrijeme

tko zna

kakve opasnosti vrebaju
kakvo društvo
kakve obaveze
kakve neobaveze, naročito
kakve...ljubavi.

U konkretnom slučaju - prve ljubavi.

Cura, prelijepa, no povučena
živjela s knjigama, glazbom, prijateljicama iz djetinjstva, roditeljskom ljubavlju, mažnjom, pažnjom i...no, dakle, pažnjom :)

nikad nije imala dečka niti bila, bar ne onako zapravo, zaljubljena

no, to ju vrijeme očekuje
i velegrad očekuje, prokomentirao si

sin je drugo, on smije sve
(strašno! dvolično! kakav seksistički, kromanjonski obrazac razmišljanja, viknula sam, ali...)
smije sve
ona ne.

Seks.

Prvi seks.
Plus zaljubljenost, ljubav
ili ne.

U našem (ne)zaboravljenom slučaju, ludilo totalno.

Bila sam tvoja prva djevojka, u svakom smislu.

Prvi strasni, do u pete prodirući poljubac.
Prvi dodir nevještih, nestrpljivih, no nježnih prstiju
preko napetih
jedrih
okusnim pupoljcima tvog znatiželjnog jezika poput prvih jagoda slatkih
dojki-blizanki.
Prvo nestrpljivo, drhteće, slijepo dodirivanje srži tog nepoznatog planeta, te enigme, te dugo žuđene, tebi i svemu tvojem nepoznate, a napokon žarko nuđene teksture tajanstvenog suprotnog spola.

Bila sam tvoja prva djevojka.

Ti meni nisi bio prvi, eto, nisi
zaručena u sedamnaestoj
razručena u osamnaestoj
osjećala sam se poput ljubavne veteranke

proždirućom vatrom i ledenom vodom krštena
očarana pa razočarana
iskustvom poučena
već pomalo cinična, prije devetnaeste

(no u tvom čvrstom zagrljaju, pod tvojim mekim, putenim usnama poražena, prepuštena, potopljena, rastopljena
i odlučna u tome da ne priznam novonastalu slabost ni tebi ni sebi, nikad, nikad, nikad!!!)

nikad potpuno spojeni
nikad potpuno razdvojeni
preživjesmo pola vijeka

i nakon svega
komentirajući priču s početka
rekoh
ah, pa ne treba ići u drugi grad da izgubiš nevinost

to, kako si me pogledao
to, kako sam te pogledala
taj iskreći izboj
te milijune zmijolikih volti
nijedna Teslina zavojnica ne može proizvesti

ozon je pucketavo zamirisao u zraku
i svi su sve osjetili, samo ti i ja nismo
nama je to normalno

i kako da te sada, nakon svega, upitam nešto što te upitati želim već neko vrijeme

kako ti je bilo
tada, u mom autu
(navodno)
na zabačenom, sjenovitom dijelu tvog parkinga
(navodno)
kako ti je bilo?

Jer
ja
našim trajnožarećim ljubavnim tornadom usisana, zavrćena, zamućena, svim našim godinama zamantana
pojma nemam
ne sjećam se
zaista ne znam, da me ubiješ ne znam
blage veze nemam
ni kad
ni gdje
ni kako
ni kako je, pobogu
kako je tada meni bilo.

Okej,

bila sam tvoja prva djevojka.

(ali jedino što zapravo i tebi i sebi svim svojim bićem želim je
biti posljednja)


Oznake: (da ne vidu judi di prolijen suze)
- 16:08 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>