(photo by Mayday) "U jabuci crv crvuje divno mu je, krasno mu je..." ...kaže u pjesmi o blaženom blagostanju damn nametnika moje najdraže sprdalo i zabadalo Ogden Nash. Vi, koji upravo radite zalihe jabuka, zasigurno znate sve o tome no ni mi neki, koji smo proljetos s dva preostala stabla trešnje pobrali ukupno četiri smežurana ploda nismo oduvijek bili pošteđeni susreta s njim bljakastim omraženim ogavnim puzavim gmizavim crrrvom!!! Kako sam se riješila gada ove godine? Lako. Niti jedna od gorenavedene četiri sirotice nije uspjela postati čak ni crvljiva . No bilo je i godina sa više stabala i hrpama trešanja, a onda je berba trajala danima. Pomagači su nosili pune vreće toga vraga doma, ali meni bi uvijek na kraju balade ostajale dozlaboga beskonačne gomiletine debelih, crvenih osumnjičenica koje su tek trebale dokazati crvonevinost . Po tri sam dana znala ponavljati ovu radnju: kao i ovu: o da, bilo je sve samo ne lako. Jedino obećanje cjelogodišnjeg uživanja u slatkim plodovima rada & truda održavalo je moju volju čvrstom, a nokte (i bez laka crvene) neslomljenima. Dijela odcrvljenih trešanja rješavala sam se kratkim postupkom (i dugim sanjarenjem o budućim štrudlama, pitama, biskvitima & tortama) dakle - dubokim zamrzavanjem . Ipak, veći dio postao bi ono što su me svi žicali uz kavicu (u palačinkama, uz scones ili samo na pijatiću, kao slatko) očekivali kao poklon, samoposluživali se iz podruma ili potajno, kao midnight snack, mumali jušnom žlicom drito iz staklenke dok bi im volšebno svjetlo frižidera ocrtavalo riti: tadaaam - moje čuvene trešnje iz woka olitiga domaći džem, pekmez, marmelada, namaz kako li je već mater Europa odlučila da se to smije zvati kod nas danas... Osim trešanja, šećera i vanilije, idu tu i neki polutajni dodaci, poput ruma, cimeta i komadića bijele čokolade kao i oni skroz tajni, hehe (jer moj domaći liker od XXX nemate gdje kupiti ) pa vas receptom neću ni opterećivati . Od smrznutih se sasvim lijepo i jednostavno da napraviti štošta; evo, nakon kratkog boravka u pećnici, trešnjice su se začas skockale : Kad mi je ponestalo trešanja (ili volje za anticrvnim aktivnostima, ne sjećam se točno ) prebacila sam se na jagode iz woka. Isto divota jedna - jagode, šećer, vanilija, komadići tamne čokolade i dobra doza čokoladnog likera: I tako. Taman kad pomislih da sam se napokon riješila fckn crva bar do proljeća pojavio se on. Najpodmukliji, najrazorniji od svih. Crv sumnje. Uvukao mi se na blog i rovari i burgija i crvuje sve u šesnaest. Uzalud demanti za demantijem, čvrsti dokazi, 'rpetina dokumentacije k'o da se u haškoj sudnici branim; ne odustaje tu je i ruje. I zato listen very carefully, I shall say this only once: ne, nisam otela lokalnog viteza iz prošlog posta; tko ne vjeruje, slobodno neka prošeta do Starog grada popularni limenko još uvijek vjerno stražari na ulazu netaknut & nemaknut (od mene...za druge ne odgovaram) Oznake: priroda, društvo |
(photo by Mayday) ...kad se sprema utvrdu imaj uvid imaj zaklon imaj oružje imaj i svoje ljude pa nek' bude što bude... Oznake: rat, mir, nemir P.S. za one koje zanima gdje i što je uslikano: linkovi na riječima "sprema" i "utvrdu" rade sasvim solidno i na početku ovog nadasve kratkog i sažetog tekstića dajte, najte... |
(photo by Mayday) ...mi je, ekipica ...mi je, uredništvo Bloga ...mi je što je Photobucket blokirao sve moje fotografije i totalno mi uneredio blog . Vidim da mi je blog (tj. post "Zub") izabran za blog dana i užasno mi je neugodno što ga možete vidjeti samo krnjeg, bez fotografija. Imala sam već i blog dana i post među vijestima i ne znam ni sama koliko izdvojenih komentara nije zbog toga, zaista; jednostavno - žao mi je izgubljenih piksela i vremena. Naravno, potražiti ću novi servis za upload fotki; ako imate kakav prijedlog - pucajte! Voli vas vaša polovična May! DUNKVE, GORENAVEDENI APDEJT PONEDJELJKOM - IĐEEE: ma di će mene jedan nemirišljavi Buketić spriječiti u bloganju, hehe nabavila sam si drugi i voila - koga zanima; post "Zub", s fotkama, ofkors: http://relay.blog.hr/2014/10/1631821490/zub.html Ostale postove nemam namjeru popravljati, prevelik bi to posao bio. Tko je vidio, vidio je. Pokušala sam srediti stvari preko našeg editora, međutoa malo je neozbiljan, pa sam odustala. Puno vam hvala na savjetima, lipi moji! Blogare necesse est idemo mi dalje Oznake: |
(photo by Mayday) "Ti nisi s ovog svijeta, V....imaš svoj, oniričan i magnetski privlačan i nesebično ga pokazuješ i dijeliš s nama a ja eto malo ga se bojim taj neki osjećaj imam - ako krenem, neću se htjeti vratiti. Nikada. Nikome. (što bi, zapravo, i bilo najpametnije, ali...)" U gostima kod V., 18.10.2014. 09:02 P.S. Hvala ti na jednoj noći sna, V. Zaista, ima li se smisla buditi... Oznake: snovi, nesanice |
(photo by Mayday) I kao, sve je u redu; hajde, zagrizi više ne boli čvrsta sam bitva vrijeme me voli; lomljenoj neslomljenoj i od žešćih bedaka ti si tek karijes između redaka. P.S. Ovo je jedan jako neozbiljan post ********************************************************************** P.S.1., za zbunjene, zabrinute i zlurade: Ovo je jedan jakojakojako neozbiljan post *********************************************************************** P.S.2. Ipak, da ne bi bilo sve iberhepi i trajlala, pobrinuo se moj laptop premudri sad se bacam u potragu za ona tri rezervna u prijevodu - od podruma do tajvana, okrenuti kuću naglavačke fckn tehnika me fakat uzela na zub Oznake: ljetovanje, plaža krunica, most, veneer, implantat, dentijera pokvarenost, prevrtljivost, nepouzdanost, brezobrazluk krajnji, iš, šic, mrš Toshiba Qosmio X500-10T 18.4 Inches - Intel Core i7 720QM - 4096 MB - 1000 GB - Windows 7 Home Premium burn in hell!!! |
(photo by Mayday) Kao ti i ja dvije zrake na zalazu dva kometa što bezglavo jure se i sagorjet će jednom dodirom tuđe atmosfere zahvaćeni tako blizu, a tako daleko jedan od drugog u kiši meteora (kao ti i ja) ...nećeš, ne smiješ, ne možeš... (posuditi i vratiti te to mogu; bez tebe bar malo mojeg ne mogu) "Najdraži, jedini moj MN*! Pišući ovo pismo ja se pouzdano nadam – optimistica sam, kao i uvijek! – da te ono nikad neće stići, već da ćemo se nas dvoje vidjeti i uvijek ostati zajedno. Voli te tvoja H** jučer, danas, zauvijek!" Op.a. *2007., Komet McNaught **2007., Komet Holmes |
(photo by Mayday) Yep. Ljubav ide kroz želudac, tvrde oni koji se drugim argumentima ne mogu boriti protiv nedostatka iste. Jer ih nemaju . Ah, pa dobro...neka im bude. Mogu ja i tako, tek da se zna . Osim materijala na sljedećim fotkama ufaćenog, trebaju vam još: - tortille, po mogućstvu već spremne za lijevo-desno postupak u tavi; čim veće - tim bolje (znamo već kakvi su kajuboji, jelte ) ove su, eto, imale promjer cca 24, mada ima i onih od dvadeset cm; isto tako, ovisno o afinitetima, možete birati i između pšenične ili kuruzne varijante te, k'o fol egzotične, a u biti poprilično priproste palačinke; - treba vam i hrpetina k'o Julka* naribanog sira, nekog koji se fino topi u pećnici; sve sam drugo uslikala i nema smisla da tu natipkavam do besvijesti, kad ćete vi, lijenčine kakve već jeste, ionako na kraju balade naručiti dostavu iz nekakve i vragu sumnjive rupčage . Enchilade su vam inače čudo jedno, fakat. Kao i u slučaju boršča, ima ih koliko i kuhara, dunkve - slobodno dajte mašti (ili olfaktornim željicama nedostajućeg vam kajuboja) na volju i vamos, amigas. Treba delat. Prvo na kapji uja maslinovog pofrigajte kapulu narezanu na julienne način (u bližnjem & daljnjem tekstu - *k'o Julka, čist' da se ne zajebajemo stalno s tim fureštima ). Kad vam onako m-m-m zamiriše, okrepeni a i bojicu dobije, izvucite stvar iz tave na pijat i pustite na miru, iš, šic, begaj tamo! Latite se crvenih i zelenih paprika, isto narezanih k'o Julka, pa sad njima dajte priliku da zamirišu itd. Kad dobijete nešto tipa pečena paprika, van s tim i na čekanje, a na scenu postavite mljevenu junetinu, k'o Julka sušene pomidore i češnjak u prahu: E, to pak frigajte bar pol ure. Ako nestane tekućine, dolijte malo vode, ali kad nakon pol ure završite, nemo' da vidim ijednu kapljicu šuga na dnu tave, jasno?! Opaske prije grand finaleta: - svaku namirnicu prije friganja posolite, ofkors. Bočici s paprom ni ne pokušavajte se približiti, ako vam je život mio rid maj lips - djelomično sam Mađarica i puno toga mogu podnijeti, ali...no, jednostavno, ne pokušavajte ništa s paprom; - isto tako, ova uslikana k'o Julka mogla je biti i mršavija, imate na linku točne mjere no ja sam glede povratka mog kajuboja ionako ziher pa sam seckala i reckala ofrlje . Ajmo sad hrabro u završnicu; mesu i sušenim k'o Julka pomidorima dodajte onu kapulu i šarene paprike što su do sad bez veze dreždile sa strane. Pripadajušće im tekućine također stresite u tavu (btw ja koristim wokove za sve živo, pa i za tex-mex ića) trebat će vam za daljnjih petnaestak minuta prefrigavanja. Na kraju balade, pridružite all that jazzu još i kuruzu i crveni fažol (falablogu, iz konzerve; kajuboji su zapravo ludi za konzervama, ma gdje bili osim u krevetu ) prevrćite sve skup' desetak minuta ponaokolo, tek toliko da se okusi prožmu, a sav preostali prokleti šug nestane k'o stara štednja iz Ljubljanske banke; zahvalite Velikoj Cihuacóatlici na skorom završetku vraške gnjavaže, ugasite špaher i pustite cijelu papazjaniju da o'ladi malo. Ćapajmo se na kraju i tortilla osobno. Prije lijevo-desno tretmana, obično našpricam malo maslinovog po tavi - čisto da zamiriše - i obrišem papirnatim ubrusom. Svaku tortillu tup na vruće pol minute, pa 'op još toliko na be stranu kao i palačinke, čuvajte ih na toplom tanjuru, poklopljene, da ostanu meke i podatne i spremne za punjenje. Okej, recimo da su sve riješene i počnimo rolati; po tortilli pripremite dvije žlice mesnog nadjeva, žlicu paklenog sosa (o tom potom) i nekoliko prstohvata ribanog sira, 'vako nekako: Ufff. Zarolali smo; sad ih valja pošlihtati u odgovarajuću vatrostalnu posudu preliti onim paklenim crvenim s gornje fotke - hot fajita sosom (razrijeđenim s par žlica vruće vode, inače bih krepala a kajuboj bi moj mrtav 'ladan konja sparkirao na nekoj drugoj haciendi ) pokriti alu-folijom i staviti u pećnicu (180 celzijusića vruću) na pol ure. Maknite iz pećnice, maknite foliju, pospite onom hrpetinom sira i natrag na pečenje, dok se sir ne rastopi poput pučke podrške esdepeu . U međuvremenu natrgajte salatu, napunite zdjelice ostatkom paklenog sosa i kiselim vrhnjem, tek mrvicu začinjenim origanom te napokon, trista mu kaktusa - servirajte, pobogu! I to je to. Ako nedostajućeg vam kajuboja ni čarobni miomiris što već pol fckn dana emanira iz vaše kužine nije privukao, smartfonajte mu sličicu. Ako ga ni sličica nije privukla, privući će ga laso. Ako ga ni lasom ne uspijete dovući doma - trgnite svoj Colt 45 iz čipkaste crne podvezice i upucajte gada . Od svih grdnobazdećih kravočuvara na ovom svijetu baš se on našao pravit pametan i ne trznut na senjoritin trud i muku, ha?! Ma ima da ne trzne never ever pih . P.S. Muški dio blogopuka koji nije u lovu na kajuboje nek' se snađe. Umjesto enchilade pokušajte s dalijama, opuncijama u punom cvatu, bundama, mirisima, zlatom i tamjanom, a ako niš od navedenog ne upali, gađajte ju čim većom kamenčugom, najbolje dobrom starom višekaratnom alotropskom kubičnom modifikacijom ugljika lijepo razvijenog oktaedarskog kristalnog habitusa (može i nebrušenom) to garant obara s nogu . P.S. Evo i rubrike "Pjesme po želji" ! Potok ima pravo - već vam danima gulim uši krajnje neozbiljnim odabirom glazbe (a što mogu kad sam sva tak'a krajnja ) Evo nešto po njegovom izboru - slažem se, kajubojskije i odmjerenije! Mužiku možete uključivati/isključivati kako vam drago ostavljam obje opcije otvorenima |
< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |