Mayday of Maylandia

(photo by Mayday)

"U jabuci crv crvuje
divno mu je, krasno mu je..."

...kaže u pjesmi o blaženom blagostanju damn nametnika
moje najdraže sprdalo i zabadalo Ogden Nash.

Vi, koji upravo radite zalihe jabuka, zasigurno znate sve o tome
no ni mi neki, koji smo proljetos s dva preostala stabla trešnje pobrali ukupno četiri smežurana ploda
nismo oduvijek bili pošteđeni susreta s njim
bljakastim
omraženim
ogavnim
puzavim
gmizavim
crrrvom!!!



Kako sam se riješila gada ove godine? Lako.
Niti jedna od gorenavedene četiri sirotice nije uspjela postati čak ni crvljiva .

No bilo je i godina sa više stabala i hrpama trešanja, a onda je berba trajala danima.
Pomagači su nosili pune vreće toga vraga doma, ali meni bi uvijek na kraju balade ostajale dozlaboga beskonačne gomiletine debelih, crvenih osumnjičenica
koje su tek trebale dokazati crvonevinost .

Po tri sam dana znala ponavljati ovu radnju:



kao i ovu:



o da, bilo je sve samo ne lako.

Jedino obećanje cjelogodišnjeg uživanja u slatkim plodovima rada & truda
održavalo je moju volju čvrstom, a nokte (i bez laka crvene) neslomljenima.

Dijela odcrvljenih trešanja rješavala sam se kratkim postupkom
(i dugim sanjarenjem o budućim štrudlama, pitama, biskvitima & tortama)
dakle - dubokim zamrzavanjem .

Ipak, veći dio postao bi ono što su me svi žicali uz kavicu
(u palačinkama, uz scones ili samo na pijatiću, kao slatko)
očekivali kao poklon, samoposluživali se iz podruma ili potajno, kao midnight snack, mumali jušnom žlicom drito iz staklenke
dok bi im volšebno svjetlo frižidera ocrtavalo riti:

tadaaam - moje čuvene trešnje iz woka
olitiga domaći džem, pekmez, marmelada, namaz
kako li je već mater Europa odlučila da se to smije zvati kod nas danas...



Osim trešanja, šećera i vanilije, idu tu i neki polutajni dodaci, poput ruma, cimeta i komadića bijele čokolade
kao i oni skroz tajni, hehe
(jer moj domaći liker od XXX nemate gdje kupiti )



pa vas receptom neću ni opterećivati .

Od smrznutih se sasvim lijepo i jednostavno da napraviti štošta;
evo, nakon kratkog boravka u pećnici, trešnjice su se začas skockale :



Kad mi je ponestalo trešanja
(ili volje za anticrvnim aktivnostima, ne sjećam se točno )
prebacila sam se na jagode iz woka.

Isto divota jedna - jagode, šećer, vanilija, komadići tamne čokolade i dobra doza čokoladnog likera:



I tako.

Taman kad pomislih da sam se napokon riješila fckn crva bar do proljeća
pojavio se on.

Najpodmukliji, najrazorniji od svih.

Crv sumnje.

Uvukao mi se na blog
i rovari i burgija i crvuje sve u šesnaest.

Uzalud demanti za demantijem, čvrsti dokazi, 'rpetina dokumentacije k'o da se u haškoj sudnici branim;
ne odustaje
tu je
i ruje.

I zato
listen very carefully, I shall say this only once:

ne, nisam otela lokalnog viteza iz prošlog posta;
tko ne vjeruje, slobodno neka prošeta do Starog grada
popularni limenko još uvijek vjerno stražari na ulazu
netaknut & nemaknut
(od mene...za druge ne odgovaram)



Oznake: priroda, društvo