Sinoć
u veselom, raspričanom društvu
nekako se na tapetu našla tema
što kad ti kćer, mezimica & ljubimica i sve tatino i mamino
najesen ide studirati u velegrad
ne sama, nipošto, ta stariji joj je brat već par godina tamo i snašao se savršeno
ali na neki način - ipak sama
plahutava plava ptičica koja evidentno leprša iz rodnog gnijezda
na određeno, no lako moguće i na neodređeno vrijeme
tko zna
kakve opasnosti vrebaju
kakvo društvo
kakve obaveze
kakve neobaveze, naročito
kakve...ljubavi.
U konkretnom slučaju - prve ljubavi.
Cura, prelijepa, no povučena
živjela s knjigama, glazbom, prijateljicama iz djetinjstva, roditeljskom ljubavlju, mažnjom, pažnjom i...no, dakle, pažnjom :)
nikad nije imala dečka niti bila, bar ne onako zapravo, zaljubljena
no, to ju vrijeme očekuje
i velegrad očekuje, prokomentirao si
sin je drugo, on smije sve
(strašno! dvolično! kakav seksistički, kromanjonski obrazac razmišljanja, viknula sam, ali...)
smije sve
ona ne.
Seks.
Prvi seks.
Plus zaljubljenost, ljubav
ili ne.
U našem (ne)zaboravljenom slučaju, ludilo totalno.
Bila sam tvoja prva djevojka, u svakom smislu.
Prvi strasni, do u pete prodirući poljubac.
Prvi dodir nevještih, nestrpljivih, no nježnih prstiju
preko napetih
jedrih
okusnim pupoljcima tvog znatiželjnog jezika poput prvih jagoda slatkih
dojki-blizanki.
Prvo nestrpljivo, drhteće, slijepo dodirivanje srži tog nepoznatog planeta, te enigme, te dugo žuđene, tebi i svemu tvojem nepoznate, a napokon žarko nuđene teksture tajanstvenog suprotnog spola.
Bila sam tvoja prva djevojka.
Ti meni nisi bio prvi, eto, nisi
zaručena u sedamnaestoj
razručena u osamnaestoj
osjećala sam se poput ljubavne veteranke
proždirućom vatrom i ledenom vodom krštena
očarana pa razočarana
iskustvom poučena
već pomalo cinična, prije devetnaeste
(no u tvom čvrstom zagrljaju, pod tvojim mekim, putenim usnama poražena, prepuštena, potopljena, rastopljena
i odlučna u tome da ne priznam novonastalu slabost ni tebi ni sebi, nikad, nikad, nikad!!!)
nikad potpuno spojeni
nikad potpuno razdvojeni
preživjesmo pola vijeka
i nakon svega
komentirajući priču s početka
rekoh
ah, pa ne treba ići u drugi grad da izgubiš nevinost
to, kako si me pogledao
to, kako sam te pogledala
taj iskreći izboj
te milijune zmijolikih volti
nijedna Teslina zavojnica ne može proizvesti
ozon je pucketavo zamirisao u zraku
i svi su sve osjetili, samo ti i ja nismo
nama je to normalno
i kako da te sada, nakon svega, upitam nešto što te upitati želim već neko vrijeme
kako ti je bilo
tada, u mom autu
(navodno)
na zabačenom, sjenovitom dijelu tvog parkinga
(navodno)
kako ti je bilo?
Jer
ja
našim trajnožarećim ljubavnim tornadom usisana, zavrćena, zamućena, svim našim godinama zamantana
pojma nemam
ne sjećam se
zaista ne znam, da me ubiješ ne znam
blage veze nemam
ni kad
ni gdje
ni kako
ni kako je, pobogu
kako je tada meni bilo.
Okej,
bila sam tvoja prva djevojka.
(ali jedino što zapravo i tebi i sebi svim svojim bićem želim je
biti posljednja)
Post je objavljen 30.06.2014. u 16:08 sati.