''...Jer moj burazer živi
Od starog pravila
Il' si bos il' si hadžija...''
Sjećam se kako smo samo bezbrižno zatrandali u tu trinaestu, a ni sami ne znajući da smo do tada već jednom ostarili. Sjećam se rijetkih granata na koje nismo obraćali pozornost, i sjećam se prve cigarete u Omladinskoj ulici. Ne sjećam se više tko je ukrao cijeli paket Winstona 100's u jedinoj trgovini u naselju. Bilo je strašno važno biti frajer u trinaestoj. Sjećam se karizme koja je izbijala iz svakog dijela njegovog pogleda, iz svake oktave njegovog glasa. Sjećam se da sam mu se divio. Sjećam se...
Kako smo zapalili prvi joint iza škole, i kako me oblila krv iz nosa. Ja sam mislio da ću, u najboljem slučaju umrijeti, a on je problijedio i zalijevao me nekom vodom po vratu. Kako smo skupljali pivske boce i prodavali gajbe po diskontima. Kako smo svi bili odlikaši i kako smo se svi trudili biti što bezobrazniji i okrutniji prema profi iz tjelesnog. Jer, kako rekoh, bilo je važno biti frajer... Sjećam se vječitih tamnozelenih farmerica i crne spitfire jakne, koju je nosio. Sjećam se kako je radio kontrolni iz matematike i na kraju sata napisao tuđe ime na vrhu dvolisnice. I kako sam ja predao prazan list, našvrljavši njegovo ime pri vrhu. Sjećam se da je u Neretvi jednog proljetnog dana posudio bocu ruma, i kako sam dobio degenek od starog jer sam pio. Sjećam se kako smo pucali po Kopu iz neke neispravne puške i kako je pri repetiranju iskočio feder i pogodio ga pravo među oči. Onaj tko je bar jednom vidio rastavljenu pušku, zna kakvu snagu ima takav feder. Sjećam se sam probao ostati pri sebi i ne paničariti kad ga je oblila krv i kad je od udara beživotno pao. I da smo do ambulante na Rudniku došli za deset minuta. Nije moglo bez uputnice. Kad se opet onesvijestio, on je otišao kolima hitne pomoći na kirurgiju, a ja krvav od glave do pete kući po još jednu porciju degeneka. Sjećam se da je najbolje u školi igrao lopte. Sjećam se da smo se smijali... Sjećam se... Stvarno se sjećam...
Ne sjećam se kad smo odrasli. Ne sjećam se kad su pizevi zamijenili pivske gajbe kao način zarade. Ne sjećam se kad smo se udaljili. Ni kad su ljudi za njega počeli govoriti da ima muda. Ne sjećam se ni kako me izvarao za neku lovu. Ne sjećam se ni operacija ni poslova. Ne sjećam se ni kako mu nisam smio reći da je to što radi karina. Ne sjećam se da ja nisam im'o muda. Ne sjećam se da me više rijetko primjećivao. Ne sjećam se dvadeset trećeg dana, mjeseca listopada. Ne sjećam se osamnaeste godine. Ne sjećam se uplakane škole. Ne sjećam se svojih suza, koje nisam pokušavao sakriti. Ne sjećam se nevjerice. Ne sjećam se najtužnijeg sprovoda. Ne sjećam se zatvorenog policijskog slučaja. Ne riješenog. Ne sjećam se...
IN MEMORIAM
G.P.
1982 - 2000
|
