|
PUT Ponekad vjerujem kišnoj kapi Koja vidjela je svijet odozgora I živjela bez predrasuda, nada, očekivanja... Znala je da jednom mora pasti. Sudbinu klela nije, niti sklapala oči. Uz tihi zvuk, vratila se kući. Jezeru. Sanjala je novi put k Suncu, Jer voljela je let. Znajući da ponovo će pasti Sudbinu klela nije, Jer niže od srca Pasti nikad neće Ta mudra kišna kap. |
Evo napokon malo (previše :)) dobrih stvari u mom životu... prije svega, opet sam my happy self :). Drugo... idem na neki novi kviz na Novoj TV... pojma nemam o čem se radi (trebalo bi bit nešto kao asocijacije na kviskoteci)... snimanje je u ponedjeljak u 11. Prije par mjeseci sam bio na Vetu i digao pozamašnu svotu s frendom. Sad ne očekujem ništa, idem tek štosa radi. Ako nešto i osvojim... odlično... treba i registraciju platit... :). Treće... dobio sam idealan posao za mene. Objedinjuje jedine stvari koje znam pošteno radit, a to su komunikacija (uglavnom na engleskom), prijevod i rad na kompu. I to još sa skraćenim radnim vremenom (3 i pol sata dnevno), tak da stignem i učit za fax. Pare - milina za takav posao. Da ne spominjem da je radno mjesto 5 min vožnje od doma :). Samo ne smijem zeznut stvar u prvih probnih mjesec dana :). Valjda neću. Iako očekujem da će mi svaki čas past klavir na glavu, jer mi se ovo sve čini presretnim i prenevjerojatnim. Ali je istinito... zasad. Thank you, Lady Luck ;). |
Nema kiše... samo je tmurno. Sam sam. Usamljen. U mojim mislima nema utjehe, ni lažne ni prave. Sad bih rado bio na ledu... bez ograde... bez ogranicenja... bez zaustavljanja... Ali uzalud. A razlog... naizlgled nepostojeći. Barem meni. Izvan mog dohvata. Ne znam... jednostavno ne znam. Osjećam. Ali ne znam. Gdje mi logika pada u vodu? Gdje mi je volja... I feel so alone. All creatures die alone. |
|
JEKA Ako tišina dubine nije ništa Nego privid Je li i jutarnja rosa Tek plač noćnih zvijezda? Ako je obasjani krik Samo prijevara Da li zbog snova Rađaju se greške? Ako je lakoća visine Obična laž Jesu li svi putevi Slični sami sebi? Ako je krug namjere Tek obična crta Hoće li zbog misli Nestati tišina...? |
Definitvno još jedna stvar zbog koje je život lijep. Obožavam igre, obožavam se igrati. Igranje mi je neophodno za um, kao što je hrana neophodna za tijelo. Igre hrane vječno dijete u meni, ono isto dijete koje me opskrbljuje veseljem, maštom, kreativnošću, znatiželjom...Kažu da kroz pet minuta igranja s nekom osobom možeš o njoj saznati više nego za sat vremena razgovora. Kroz igru se može vidjeti duboko u nečiju dušu... otkriti što motivira i pokreće tu osobu. Svatko to je zaboravio na taj aspekt svog života trebao bi ponovo pročitati Malog Princa. Ali uistinu pročitati. I ponovo, poput djeteta, nacrtati ovcu... Često se s veseljem prisjetim svojeg djetinjstva. I tadašnjih igara. Pikule, autići, vojnici, razne figure, lopte... sve to, pa i mnogo više je imalo ogroman utjecaj na moju sadašnju osobnost. Svaka od njih razvila je određen dio mene. Da nije bilo kompjutorskih igara, danas ne bih znao engleski ni upola ovako dobro kao danas. Da nije bilo ogromne livade usred mnoštva nebodera i zgrada, ne bih bio ovako vedar. Da nije bilo izmišljenih likova, moja mašta bila bi zakržljala, i ne bih nikada počeo pisati. Da nije bilo prijatelja s kojima sam se igrao, svijet bi bio puno tmurnije mjesto. Postoje i bolji svjetovi od ovog u kojem živimo. Nažalost, uvijek se moramo vratiti u njega. Noi poneki bijeg od stvarnog svijeta, kada on postane pretužan, je više nego dobrodošao... Iako se igre stalno mijenjaju, njihova bit uvijek ostaje ista. One će zauvijek spajati, razveseljavati i zabavljati ljude, te ih činiti boljim osobama. Ne dozvolite da dijete u vama umre... igrajte se... igrajte... |
Ljudska psihologija me oduvijek fascinirala. Na koje sve načine ljudi razmišljaju, kako bi tko reagirao u određenoj situaciji, što nekoga nervira, a što veseli... Uz činjenicu da su te stvari drukčije za svaku osobu, the possibilities are endless... :).Malo autopsihoanalize... :). O mom raspoloženju uvelike ovisi moje ponašanje i reagiranje u raznim situacijama. Što je u principu dobro, budući da sam (ili tako barem mislim) vrlo vesela osoba. Kad sam dobro raspoložen, malo toga može negativno utjecati na mene. No one rijetke dane kad sam u komi, kao da postanem netko drugi. I stand beside my own reflection. I to ne mora biti s nekim posebnim razlogom... jednostavno dođe samo od sebe. U tim trenucima ne mogu kontrolirati ništa. Tada moji osjećaji u potpunosti prevladaju... i to oni negativni. Srećom, ti periodi su kratki i rijetki :). Također volim i promatrati ljude oko sebe. Kako se oni nose sa raznim stvarima. I tu dođe na vidjelo ona stara narodna... 100 ljudi, 100 ćudi. Naravno da se primijećuju neke sličnosti pri sličnim "tipovima ljudi", ali te sličnosti su u sjeni svih razlika. Zašto je to tako? Ne znam, ne studiram psihologiju :). Ali mi odgovor niti ne treba, jednostavno mi je zanimljivo razmišljati o tome... Nalazim smisao u samom bavljenju problemom... |
Događaj od prije 10 minuta... taman idem skrenut da se sparkiram ispred kuće, kad ugledam ježa kako pretrčava cestu. Tup na kočnicu. Jež preživio :). Iz nekog čudnog razloga, prilično me razveselila mališanova pojava... iodlučio sam ga malo promotriti. Zbunjeno je njuškao oko ograde, pokušavajući ući u dvorište. Nakon kraćeg istraživanja, uspio je pronaći rupu. Doduše, šuljanje mu nije jača strana... čulo se šuštanje lišća pod njegovim nogama sve u šesnaest... al baš ga briga... ima bodlje... :). Uistinu neobično stvorenje... podsjetio me na toliko ljepih stvari... koje u biti nemaju nikakve veze s ježevima :). Tog trenutka, ta mala životinjica je postala moja inspiracija. Odjednom se u meni probudila dugo uspavana kreativnost. Nažalost, preumoran sam da bih je iskoristio na pravi način... I feel like writing a poem right now. Ali iscrpilo me učenje matematike, te cjelovečernje igranje jedne stolne strateške igre nakon toga. Oči mi se sklapaju... no prilično sam siguran u svoje snove večeras...Thank you, little hedgehog. |
|
NADA Ne vidjeh već dugo Daleku obalu utjehe, Kao da više nije Tamo gdje je oduvijek bila. Ne vidjeh već dugo Pticu na zelenoj grani, Kao da je jesen stalno Ispod prozora mog. Ne vidjeh već dugo Drugu stranu zrcala, Kao da više nema Svjetlosti ispred njega. Ne vidjeh već dugo Prekrasne boje duge, Kao da se više Kiša sa suncem ne druži. Ne vidjeh već dugo Puno, previše stvari, Kao da ne znam Da one su još tamo. |
Još jedna stvar zbog koje se isplati živjeti... slatkiši :). Odakle mi ideja pisat o njima? Evo upravo sam se sjetio da mi su mi u vrećici ostala 2 soka iz menze... i odmah se sjetim Cao - Caoa. Ili, kak ja kažem, najboljih niskobudžetnih kolača na svijetu. Onda se odmah sjetim i punjenog pilećeg filea s tartarom i pomfrijem, al to bas ne spada u ovu temu :).Moj osobni all time favorit, što se slatkiša tiče, su čokoladne napolitanke. Ali ne one Kraševe (kapitalistički skupe :)), nego jedne manje poznate. Zovu se Grandi i pakirane su u lijepo dizajniranim plavim vrećicama. Mogu se kupiti samo u Getrou, pa često znam otići do Getroa ekskluzivno radi njih. Točnije, radi 3-4 paketa mojih najdražih choc napolitanki :). Jesam li napomenuo da 400g kosta samo 11,60 kn? Iliti... skoro pa džabe za takvu jednu poslasticu... :) Kad smo kod niskobudžetnih slatkiša, valja napomenuti i Mond (i Super, ista stvar) čokoladice. One su za klasu niže, ali opet... meni vrlo drage. Među top 5 je i nezaobilazna čokolada s rižom u narančasto-plavo-prozirnom omotu. Od visokobudžetnih... Milka s keksom... Rafaello... mljac :). Od slatkiša jedino nikad nisam volio bombone i lizalice. To mi jednostavno nikad nije bilo ništa posebno. Nema bombona do čokolade. Bilo koje... čak i one za kuhanje (koja me više puta spasila u trenucima kad ništa više slatkog nije bilo u kući, hvala ti, o, čokolado za kuhanje :)). Zapamtite - NE VJERUJTE OSOBAMA KOJE NE VOLE ČOKOLADU! Da, postoje i takve. Izbjegavajte ih... ;). |
|
U što vjerovati... da li u ono čime nas svakodnevno obasipaju sa raznih strana, ili u ono što sami "smislimo"? Ja spadam u manje poplarnu grupu... dakle u ovu drugu :). Potpuno mi je nezamislivo vjerovati u nešto što bilo koja masovna religija propagira. Budimo realni... svi njihovi vjerski "dokazi" nisu ništa više mjerodavni od mojih "dokaza" (onako kako sam ja sebi objasnio svijet i svemir oko sebe). Posebno sam kritičan prema kršćanskoj religiji, koja je valjda najzloglasnija institucija u povijesti čovječanstva. Njihov "portfolio" uključuje spaljivanje ljudi, spaljivanje mačaka, huškanje na ratove, progon ljudi, zastrašivanje, sakaćenje (mentalno i fizičko), lažni moral, doktrine koje nemaju veze s mozgom... i tako dalje... Zanimljiva je činjenica da ljudi jednostavno moraju u nešto vjerovati. Kao što je netko već prije mene pametno zaključio... da Bog ne postoji, bilo bi ga potrebno izmisliti. Ali stvarno mi nije jasno zašto ljudi ne vjeruju u svoj vlastiti razum, umjesto u knjige stare nekoliko tisuća godina, koje su vrlo lako mogle biti SF romani tog doba. Evo par riječi o mojoj teoriji... o mom bogu (ne blogu :)). Sve oko nas je u dinamičkoj ravnoteži. To znači da u biti gotovo nikad nije u pravoj ravnoteži, nego da stalno teži prema njoj. Poput ljuljačke koja se njiše... Sile su svuda oko nas. Pri tom ne mislim samo na fizikalne sile, već i one mističnije, koje je teže razumjeti (poput životne sile). Sudbina ne postoji, ali postoje određena "raskrižja" u našim životima. Sami biramo put. Priroda se brine sama za sebe... to je najsavršeniji primjer ravnoteže kako je ja shvaćam. One stvari koje mislim da ne mogu objasniti, te niti ne pokušavam. Npr kako je nastao svemir... ne vjerujem da će ljudi ikad to sa sigurnošču znati. A odgovor na to pitanje nije ni toliko bitan. Ovdje je, postoji... istražimo ga, iskoristimo ga! |
|
Jedna od najvažnijih i najsubjektivnijih stvari na svijetu. Istina. Ako više osoba razmatra identične činjenice, svaka od njih može izvesti vlastitu istinu. Prava, apsolutna istina, po mom mišljenju ne postoji. Ono što sami zaključimo, to je naša istina. I dok god vjerujemo u to, to će i ostati naša istina. Dok god govorimo ono što smatramo istinom, govorimo istinu. Ako to ne činimo, onda očito - lažemo. Teško je uvijek držati se istine. Rekao bih čak i nemoguće. Svi imamo svoje trenutke slabosti, kada su nam principi i uvjerenja daleki. Tek se tu može vidjeti nečija istinska snaga. U prijevodu... što manje štete učiniš u tim trenucima, što manje izdaš samog sebe, to si jači. Iskrenost je za mene alfa i omega. Odmah iza nje je "fairness" (ne znam koju hrvatsku riječ da upotrijebim :)). Istinom se može povrijediti ljude, ali nikada toliko kao sa lažima i skrivanjem istine. To je valjda jedina stvar koju sam uspio naučiti na tuđim primjerima... budući da ja obično shvaćam stvari tek kad se meni dese. Kad ne bih išao glavom kroz zid, to vise ne bih bio ja... :). The truth is not out there. The truth is in us. |
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv