Ljudska psihologija me oduvijek fascinirala. Na koje sve načine ljudi razmišljaju, kako bi tko reagirao u određenoj situaciji, što nekoga nervira, a što veseli... Uz činjenicu da su te stvari drukčije za svaku osobu, the possibilities are endless... :).
Malo autopsihoanalize... :). O mom raspoloženju uvelike ovisi moje ponašanje i reagiranje u raznim situacijama. Što je u principu dobro, budući da sam (ili tako barem mislim) vrlo vesela osoba. Kad sam dobro raspoložen, malo toga može negativno utjecati na mene. No one rijetke dane kad sam u komi, kao da postanem netko drugi. I stand beside my own reflection. I to ne mora biti s nekim posebnim razlogom... jednostavno dođe samo od sebe. U tim trenucima ne mogu kontrolirati ništa. Tada moji osjećaji u potpunosti prevladaju... i to oni negativni. Srećom, ti periodi su kratki i rijetki :).
Također volim i promatrati ljude oko sebe. Kako se oni nose sa raznim stvarima. I tu dođe na vidjelo ona stara narodna... 100 ljudi, 100 ćudi. Naravno da se primijećuju neke sličnosti pri sličnim "tipovima ljudi", ali te sličnosti su u sjeni svih razlika. Zašto je to tako? Ne znam, ne studiram psihologiju :). Ali mi odgovor niti ne treba, jednostavno mi je zanimljivo razmišljati o tome... Nalazim smisao u samom bavljenju problemom...
Post je objavljen 08.11.2004. u 22:49 sati.