PUT
Ponekad vjerujem kišnoj kapi
Koja vidjela je svijet odozgora
I živjela bez predrasuda, nada, očekivanja...
Znala je da jednom mora pasti.
Sudbinu klela nije, niti sklapala oči.
Uz tihi zvuk, vratila se kući.
Jezeru.
Sanjala je novi put k Suncu,
Jer voljela je let.
Znajući da ponovo će pasti
Sudbinu klela nije,
Jer niže od srca
Pasti nikad neće
Ta mudra kišna kap.
Post je objavljen 27.11.2004. u 17:39 sati.